Laura Majer, maturantica matematičko-prirodoslovnog smjera Gimnazije Josipa Slavenskog iz Čakovca, dobitnica je nagrade za najbolji školski novinski tekst u kategoriji srednjoškolskih školskih listova na natječaju Jutarnjeg lista.
Majer je nagrađena za tekst o školskom kolegi Tinu Novoselu, najmlađem HGSS-ovcu i ultramaratoncu u Hrvatskoj, koji je objavljen u školskom listu čakovečke gimnazije ČAGI.
Majer je u svom novinarskom tekstu kroz razgovor sa školskim kolegom predstavila njegove, kako je sama navela, neobične izvanškolske aktivnosti i posebne sposobnosti. Tin Novosel je naime s jedva navršenih 18 godina najmlađi član Hrvatske gorske službe spašavanja u Hrvatskoj, a u slobodno vrijeme bavi se i trčanjem na duge staze te je uspješno završio ultramaraton dug čak 100 kilometara.
Laura Majer otkrila je za Jutarnji list da je tekst napisala na inicijativu svoje profesorice hrvatskog jezika koja je smatrala da je upravo ona najbolja osoba da ispriča Tinovu priču:
– Iako nisam u novinarskoj grupi koja izrađuje list, moja mentorica koja me poznaje od prvog razreda i koja zna koliko volim pisati i da kvalitetno pišem, predložila mi je da napišem tekst o Tinu. Rekla mi je da bi bila šteta da priča ostane neispričana. I on je naime maturant i uskoro napušta školu tako da je zapravo ovo bila posljednja prilika da njegova priča izađe u ČAGI-ju. Prihvatila sam izazov, Tin i ja smo se našli i popričali i tako je nastao tekst – otkrila nam je Laura, dodavši da je ugodno iznenađena osvajanjem nagrade.
I prošle i ove godine plasirala se na državnu smotru Lidrano: – Prošle godine plasirala sam se u kategoriji novinarskog stvaralaštva s novinarskim intervjuom s piscem Kristijanom Novakom, a ove godine u kategoriji dramskog stvaralaštva. Kolegica i ja napisale smo dramski tekst pod nazivom ‘Vučice’, o četiri žene koje se međusobno ne poznaju, a koje ostanu zarobljene u liftu. Tri vrlo dobre prijateljice i ja tumačimo i jedine uloge u predstavi i mogu reći da smo dobili vrlo dobre kritike – ističe Laura.
Osim što voli pisati i glumiti u kazališnim predstavama, Laura nam je otkrila i da voli i čitati: – Volim lijepu književnost i dobre kolumne. Kad smo već kod toga, volim kolumne u Jutarnjem listu, a najdraži kolumnist mi je Miljenko Jergović.
Zanimaju me općenito dobri i zanimljivi novinarski članci, dobri intervjui sa zanimljivim osobama. No, ne bih pisanje i čitanje nazvala jedinim hobijima. Uživam u slušanju glazbe, sviranju, plesanju, ali i igranju šaha i volontiranju – naglašava maturantica.
No, iako priznaje da joj je pisanje velika strast od koje ne namjerava odustati, Laura nam je otkrila da nakon državne mature ne planira upisati fakultet društvenog usmjerenja nego zagrebački FER ili neki srodni fakultet i baviti se programiranjem i srodnim zanimanjima:
– Odlučila sam se za FER jer je to sigurnije. Završim li taj fakultet, čeka me siguran posao i mogućnost rada u inozemstvu, a to mi je velika želja. No, ne namjeravam se prestati baviti pisanjem – zaključuje Laura.
Nagrađeni tekst Laure Majer: Maturant Tin Novosel, ultramaratonac i najmlađi HGSS-ovac
Tin Novosel, učenik 4.e razreda, zaslužio je stranice u Čagiju zbog svojih neobičnih izvanškolskih aktivnosti i posebnih sposobnosti. Najmlađi je član Hrvatske gorske službe spašavanja, a prošle je godine uspješno završio utrku na 100 kilometara (ne biciklističku!). Otkriva kako je i zašto do svega došlo i govori o potražnim akcijama i sastavu HGSS-a, svojoj novoj ovisnosti, krvavim žuljevima i velikim ciljevima.
Ako Hrvati oko nečega dijele isto, i to pozitivno mišljenje, to je sigurno HGSS. Ti empatični i sposobni ljudi uskaču u pomoć Hrvatima u nevolji i Česima u japankama i češće nego što mislimo, a jedan od njih naš je učenik. “Tata mi je začetnik stanice u Čakovcu, a i brat je HGSS-ovac. Na akcije idem od svoje šesnaeste godine i znao sam kako se radi, ali početi sam mogao tek nakon osamnaestog rođendana. Dosad imam položen medicinski ispit i ljetne tehnike spašavanja, to je uglavnom stijensko spašavanje.”
Članovi donedavno najmlađe HGSS-ove stanice Čakovec, uključuju se u mnogo akcija iako se izraz ‘gorska služba’ teško može koristiti za Međimurje (najviši vrh – Mohokos ima tek 344.4 m). “HGSS je proizašao iz planinarstva pa je dobio naziv gorska služba spašavanja. Kod nas su najčešće potražne akcije starijih ili suicidalnih osoba i spašavanje iz voda. Na stijenske akcije idemo na poziv, bili smo nedavno na Velebitu.” Objašnjava da je potraga za 81-godišnjakom na Velebitu bila najveća potražna akcija u povijesti HGSS-a na kojoj je sudjelovalo više od 200 članova iz cijele Hrvatske.
Članovi HGSS-a, objašnjava Tin, različitih su profesija, starosti, spola i dolaze iz cijele Hrvatske. Najčešća zanimanja su povezana uz planinarstvo, a česti članovi su i liječnici i medicinske sestre i tehničari, oni su na terenu posebno cijenjeni. “Kako funkcioniramo? Odlično. U HGSS-u je glavno pravilo da plaćaš pivo ako nekome kažeš ‘Vi’ umjesto ‘ti’. I onda čovjeku od 70 godina, koji ima desetljeća iskustva i u glavi ima zamišljenu cijelu akciju, moraš reći ‘ti’, inače se uvrijedi. Atmosfera je ležerna, zato sve ide kako treba.”
Unatoč razlikama svim je članovima zajednička jaka motivacija, empatija i sposobnost rada u ekipi. Za egoiste i ljude željne dokazivanja u HGSS-u nema mjesta. Obveze oko HGSS-a teško je vremenski predvidjeti, tečajevi su intenzivni i dosta ljudi popuca pod pritiskom, a ponekad potražna akcija dođe u krivi trenutak, ali članovima to nije problem. “Svatko ima svoje razloge zašto dolazi, ali kad se nađeš u tome mora ti biti dobro, inače nema smisla. Ne plaćaš članarinu i oni ti daju na korištenje kvalitetnu opremu, ali ne dobiješ novce. Dobiješ hranu na akciji. I neko svoje zadovoljstvo.”
Osim HGSS-a Tin se bavi još jednom nesvakidašnjom aktivnosti. Gimnazija je puna odličnih atletičara, ali ni jedan od njih ne može se pohvaliti pretrčanom 100-kilometarskom utrkom. Nitko osim Tina. “Poslije prvog razreda trebala mi je neka fizička aktivnost, pa sam počeo trčati, onda sve više i više, pa je do ovoga došlo. Prvo sam trčao samo radi sebe, ali kasnije krenuo s utrkama, najprije s polumaratonom. Na kratkim stazama nisam ni u razredu najbolji, nisam za to građen, nemam eksplozivnost. Nogometaši su bolji. “
Tin je u rujnu bio jedan od natjecatelja koji su uspjeli proći utrku na Hrvatskom prvenstvu u trčanju na 100 kilometara u Svetom Martinu na Muri. Njegovo vrijeme je 12 sati, ali kaže da se ovakve udaljenosti ne trče zbog rezultata. Jedini koji paze na sat su pravi profesionalci. “Ljudi su mi govorili da poslije utrke zbog umora i žuljeva neću moći hodati. Većina je mislila da sam na utrku došao nepripremljen, u smislu “on bi trčao 100 kilometara?!”. Ali bio sam pripremljen, trčim puno, uglavnom svaki dan i znao sam da to mogu, zato sam uspio.”
Osim spomenute utrke Tin je završio triatlone i istrčao nekoliko trail maratona, za koje napominje da su teži od cestovnih zbog uzbrdica i nizbrdica. Kao najtežu utrku koju je istrčao izdvaja 50 km na Sljemenu, dva uspona i dva spuštanja. Spominje da je utrka na 100 km bila lakša jer je bila kružna, u svakom krugu je sreo ekipu koja ga je došla podržati. “Ne trčim komercijalne utrke, ove manje su mi jednostavno draže. Niži nivo, s manje ljudi, i nije bitno kakve patike imaš. Nema gužve, bitno je trčanje. U utrku na 100 kilometara krenulo je 36 trkača, a 11 završilo. Ostali su odustali oko 1 popodne dok je bilo najjače sunce. Onda sam taman sreo nekog trkača iz Zagreba, pa smo skupa preživjeli taj dio.”
Neki budući trkački ciljevi su mu proći Iron Man (3 km plivanja, 180 km vožnje biciklom i maraton) i jednog dana Spartatlon, utrku od Atene do Sparte dugu 247 kilometara. Trčanje je u međuvremenu preraslo u zdravu ovisnost, objašnjava da mu je teško sjediti na mjestu i učiti ako taj dan nije trčao, pa izađe i za dušu potegne kojih 5 kilometara.
Nakon Gimnazije planira krenuti na Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Veseli se novim izazovima i ljudima, a svoju matičnu čakovečku stanicu HGSS-a zamijenit će zagrebačkom, čije članove već poznaje s tečajeva i većih akcija. Tinova ustrajnost i skromnost ključevi su koji otvaraju sva vrata, na nama je da čekamo sljedeće vijesti i iznenađenja kojih ni sam još nije svjestan.
“Trebaš znati da će doći do dijela kad bude teško. To dođe i prođe. Ljudi na tome puknu, ali moraš izdržati.”