Za Valentinovo 14.2.2017. skupina učenika prvih i trećih razreda Ekonomske i trgovačke škole Čakovec posjetila je pedijatriju čakovečke bolnice. Čitali smo, čitali i darovali maloj djeci slikovnice i knjige. Bilo mi je drago što smo usrećili djecu iako sam uspjela rasplakati jednu malu plavu curicu. Na kraju zajedno smo se družile i sprijateljile.
Svi smo upoznali djevojku koja je naša vršnjakinja. Nas šest iz 1.HT razreda vrlo smo se zbližili s njom i razgovarali smo neko vrijeme. Profesorica nam je rekla da se moramo vratiti. Svi smo postali tužni i žalosni kad smo se trebali vratiti. Mali ‘kikači’ su bili zadovoljni i presretni našim dolaskom. (Edita Trstenjak, 1.HT)
Učenici su dragovoljno darovali neke knjige koje su, možda, obilježile njihova djetinjstva. Uljepšali su dan nekolicini mališana. Sa zadacima, i tada još svojim knjigama, stigli smo na pedijatriju gdje su nas dočekale medicinske sestre pune ljubavi.
Ponudile su nam pravi bolnički čaj i ‘ftičekove kolačeke’. U blagovaonicu su ubrzo stigli mališani, neki ozareni smiješkom, a neki i pomalo mrzovoljni zbog toga što su se morali maknuti iz toplog kreveta. Prigodnom crticom Sanje Pilić, Ana Vurušić otvorila je naše druženje.
Zatim podijeljeni u skupine s mališanima čitali smo, crtali pa čak i razgovarali o njihovim i našim problemima. Profesorice Sklepić i Resman obilazile su skupine i provjeravale rad istih. Malom Valentinu smo čak imali prilike čestitati imendan, a Magdalena, koja je već školarka, iznenadila nas je svojim sposobnostima čitanja i crtanja. To popodne spojili smo ugodno s korisnim te uživali u djelima poput Šegrta Hlapića, Šume Striborove, Priča iz davnina i sličnim. (Bruno Bogdan, 3.HT)
Zajedno s profesoricama Senkom Sklepić i Leom Resman – Borković ponijeli smo slikovnice, knjige, flomastere, bojice i kolaž u nadi da će mališani iz bolnice s nama crtati, pisati i čitati. Također smo pripremili razne zadatke te knjige koje smo samostalno odlučili darovati odjelu pedijatrije.
Naš glavni cilj bio je potaknuti čitanje. Isprva su djeca bila zbunjena i pomalo uplašena, no ubrzo su shvatila naše dobre namjere i počela razgovarati, pričati o svojim kućnim ljubimcima ili pak o svojim igračkama. Djevojčica Magdalena kojoj sam čitala bajku Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica Ivane Brlić – Mažuranić nacrtala je zaljubljene roditelje te crtež ukrasila crvenim srcima – baš prikladno za dan zaljubljenih.
Bez obzira na razliku u godinama odlično smo se snalazili. Zajedno smo izrađivali srca od kolaž papira, bojali, pili čaj i jeli valentinske kolačiće koju su nam spremile drage medicinske sestre.
Ovo je za mene bilo sasvim novo iskustvo zato što dosad nikada nisam radila s bolesnom djecom. Uživala sam u njihovom društvu zato što su iskrena, zaigrana, vole maštati i zamišljati svijet kao jedno divno mjesto. Tek kada vidimo svu tu bolesnu djecu zatvorenu u sivim bolničkim sobama shvatimo koliko bi zapravo trebali biti sretni što možemo uživati u ovim prvim danima proljeća na otvorenom uz prve zrake sunca. (Lidia Vinković, 3.G)
Naš posjet bolnici na dječjem odjelu bio je predivan. Djeca su bila vesela, zainteresirana i željela su da im čitamo. Knjige smo donijeli i darovali. Nakon čitanja djeca su počela crtati lijepe crteže. Bilo mi je lijepo vidjeti da unatoč svojim bolestima i boravku u bolnici oni su imali osmijeh na licu.
Radosno su razgovarali s nama i družili se. Na sreću na odjelu nije bilo puno djece pa smo i s njih nekoliko imali vrlo kvalitetno vrijeme. Poticali smo ih na čitanje. Drago mi je da sam sudjelovala u tako lijepom iskustvu i nadam se da će biti još takvih prilika, uljepšati dan nekome. Tada smo uljepšali dan bolničkoj djeci. (Lea Kocijan, 1.UR)
U utorak 14.2.2017. godine, posjetili smo bolnicu u Čakovcu. Bolesnoj djeci čitali smo i darivali knjige. Crtali smo i pričali s njima. Jako sam se zabavila i baš mi je drago što smo ih usrećili svojim dolaskom, baš na dan zaljubljenih. (Nika Šafarić, 1.ht)
14.2. nekoliko učenika, dvije profesorice i ja posjetili smo odjel pedijatrije u čakovečkoj bolnici. To je bio jedan od najljepših trenutaka mog dosadašnjeg školovanja. Svatko od nas darovao je jednu ili više knjiga.
Meni se jako svidjelo ne samo zato jer smo razveselili djecu nego sam i prebrodio svoj strah od bolnice. Bili smo u posjetu jednoj četrnaestogodišnjakinji koja ima tešku astmu i teže govori. (Karlo Vurušić, 1.HT)
