Ples za Valentinovo dugogodišnja je i lijepa tradicija naše škole, no ove godine želja nam je bila učiniti Valentinovo malo drugačijim, nesvakidašnjim, a svakako lijepim.
Kako bi to bilo kad bi naš školski hol postao podij za ples iz davnih 50-ih i 60- ih godina, kad su svi na plesnjak došli dotjerani, djevojke u svojim najljepšim haljinama i vješto napravljenim frizurama, a dečki u košuljama s kravatama ili leptir mašnama?
Odmah s početkom 2. polugodišta na satovima razrednog odjela svi učenici od 4. do 8. razreda upoznati su s načinom zabave mladih iz vremena 50 -ih i 60-ih godina. Satovi glazbene kulture također su bili protkani pričama, pjesmama i plesovima tog vremena.
Tjedan dana prije Valentinova svi zainteresirani učenici mogli su, ako su željeli, naučiti osnovne korake fokstrota, bečkog i engleskog valcera, tanga, polke, cha-cha-cha, twista i rock’ n rolla na radionicama plesa koje su se održavale svaki dan.
Sljedeći korak koji su učenici trebali učiniti zahtijevao je malo više hrabrosti, ali i poznavanja bontona: trebalo je pronaći plesnog partnera i znati ga lijepo i ljubazno zamoliti za ples. Ako su u tome uspjeli, tada su se mogli prijaviti učiteljici glazbene kulture da će sudjelovati na plesu.
Sada je još trebalo ponoviti i malo provježbati pravila lijepog ponašanja na plesu, odabrati u ormaru najljepšu haljinu, složiti frizuru, pronaći kravatu ili leptir mašnu, lijepo se urediti i doći na ples.
I tako je na Valentinovo, na dan “dok se ftičeki ženiju” u našoj školi u 17 sati započeo vrlo poseban ples pod nazivom “Plesnjak kao nekad”. Još i danas, tjedan dana kasnije, svi koji smo bili na plesnjaku posebno smo radosni i ispunjeni jer smo barem na sat, dva uspjeli osjetiti i doživjeti kako su se nekad na plesnjacima zabavljali naši djedovi i bake. Baš je nekad bilo lijepo… Sada smo se u to i sami uvjerili. (Klaudija Vidović, prof. savjetnik glazbene kulture)
