Kišoviti petak, večernji sati, svjetlost svijeća, umirujuća glazba…počeo je još jedan susret uz knjige s dobrim društvom u školskoj knjižnici.Tema ovogodišnjeg susreta bila je kriminalistička priča.
Zahvaljujući takvoj atmosferi brzo smo se uživjeli u kriminalistički svijet pun tajnih motiva, intrigantnih zapleta i neočekivanih završetaka. Raspravljali smo o vrijednosti krimića i složili se da i u kriminalističkim romanima možemo pročitati izvrsne dijaloge, upoznati psihološki ocrtane karaktere i uživati u čitanju.
Središnji dio susreta bilo je čitanje ulomaka iz odabranih kriminalističkih romana. Neizostavni su bili F. M. Dostojevski, A.Christie i S.Larsson.
Zaključili smo da za dobar krimić više nije dovoljan samo zločin. Potrebno je odrediti složenu i detaljnu radnju, uvesti uvjerljive likove s vrlinama i manama, likove u dilemama, s emocijama i s istančanim vještinama pronalaženja tragova:
“Da razveže uzicu, okrene se ona k prozoru, k svijetlu (svi su prozori kod nje bili zatvoreni, iako je bila zapara), te ga napusti na nekoliko časaka i okrene mu leđa. On raskopča kabanicu i izvuče sjekiru iz petlje, ali je ne izvadi sasvim, nego je samo pridrži desnom rukom pod odjećom. Ruke su mu bile strašno slabe; osjećao je, kako mu se svakim trenutkom sve više koče i zamiru. Bojao se, da će pustiti i ispustiti sjekiru… a odjednom mu se nekako zavrti u glavi. Sada on iz sve snage udari jednom, pa još jednom, sve ušicama i sve po tjemenu. Krv joj brizne kao iz prevaljane čaše i tijelo joj se sruši nauznak.” (Dostojevski: Zločin i kazna)
“Dio njene svijesti osluškivao je hoće li čuti korake koji bi naznačili njegov dolazak. Nije imala pojma koliko bi kasno moglo biti, osim što je imala osjećaj da bi moglo biti prekasno da je posjeti. Iznenadna vibracija kreveta natjerala ju je da otvori oči. U mislima je otpisala još jedan dan. Bio je to četerdeset i treći dan u zatočeništvu…Nije se bojala. Naprotiv, osjećala je sve veći nagomilani bijes. Istovremeno su je mučile misli koje su stalno prelazile u neugodna razmišljanja o tome što će biti s njom. Mrzila je tu bespomoćnost koja joj je nametnuta. Otkrila je da je nabolji način držanja očaja na distanci maštanje o nečemu što joj daje osjećaj snage. Zatvorila je iči i zamislila miris benzina.” (S.Larsson: Muškraci koji mrze žene)
Naravno, temeljna je pouka svih kriminalističkih romana da se zločin ne isplati i nećete proći nekažnjeno, od čega se, nažalost, često odstupa u stvarnome svijetu.
Nakon pročitanih ulomaka i sami smo se okušali u pisanju kriminalističke priče uz zadane smjernice, a naravno pomoglo nam je iskustvo čitanja i gledanja kriminalističkih serija. Krenuli smo u avanturu razrješavanja zločina koji se dogodio na gradskom groblju ili u osamljenom dijelu velikoga parka.
U pronalaženju inspiracije za pisanje pomogle su nam i zadane rečenice dijaloga, slučajno pronađeni predmeti na zadanoj lokaciji, a naravno i izvrsni kolači školske knjižničarke.
“Bilo je to davne 1908. godine. Sergej Petković nalazi se na gradskom groblju, uz svjetlo petrolejke baca se na prljavi posao. Prije nekoliko dana njegova je bolnica izgubila ponudu za svježe tijelo mrtvaca iz mrtvačnice. Naš doktor, s obzirom da je otkrio novi medicinski zahvat, mora operaciju uvježbati u manje stresnoj situaciji…” (M.Lesar, K.Arki, 2.ET)
Sanja Borko, prof.
