Ah, ti roditelji. Vjerojatno najteži dio učiteljskog posla. Svi znamo da je s ljudima najteže raditi, da su zanimanja, gdje je uključen neposredan susret s ljudima, najstresnija. Trgovci doživljavaju kojekakve neugodnosti na svojem radnom mjestu, liječnici i medicinske sestre također, policajci, službenici u bankama, administraciji, ama baš svi koji rade u doticaju s ljudima znaju koliko treba strpljenja i taktike u komunikaciji s ljudima.
Prosvjetari također imaju svakojakih iskustava u susretima s roditeljima. Ipak su učitelji ti s kojima djeca provode pola radnog dana, a učitelji su često i oni koji znaju o učenicima više i od njihovih roditelja. Općepoznato je da su ljudi najranjiviji, ali i najagresivniji, kad su bolesni ili kad se govori o njihovoj djeci.
Autorica ovih redaka, sa svojih 29 godina staža u učionici, imala je sreću da nikada nije imala sukobe s roditeljima, nikada nije imala ‘problematične’ roditelje i uvijek je imala predivnu suradnju s njima. No, nisu svi te sreće.
Mnogi se učitelji žale da je da najljepši dio učiteljskog posla rad s djecom, a najteži baš komunikacija s roditeljima. Roditelje se može podijeliti u nekoliko skupina (napominjem da su ideje za ovu podjelu preuzete s internetskih portala, prosvjetarskih grupa i blogova, jer, kao što rekoh, osobna iskustva su pozitivna).
Oni čije je dijete ‘posebno’
Svaki roditelj za svoje dijete misli da je najposebnije na svijetu. Teško je biti objektivan kad su naša djeca u pitanju, a roditelji ‘posebnog’ djeteta očekuju da se oko njihovog djeteta vrti cijeli svijet, da je ono uvijek u centru učiteljeve pozornosti, kao što je u centru roditeljske pozornosti.
Ma sve pet, dragi roditelji, ali vi kod kuće imate samo jedno (dva, tri,…) ‘posebno’ dijete, a za učitelja su sva djeca u razredu posebna. Svih 25 je posebno.
I ne, ne može im se udovoljavati svakom njihovom prohtjevu i svakoj njihovoj želji ili hiru.
Roditelji koji ne priznaju ocjenu manju od odličan
Nema problema. Nije uopće problem dati odličnu ocjenu. Ako je zaslužena. No, roditelji koji inzistiraju na odličnom uspjehu svojeg djeteta dužni su se i pobrinuti da dijete taj uspjeh i zaradi. Nitko nam neće dati plaću za nerad, tako niti ocjena odličan ne može pasti s neba.
Učitelj ne može djetetu otvoriti glavu i uliti u nju znanje. Treba se kod kuće potruditi. Roditelji koji ne priznaju ocjenu manju od odličan mogu se najčešće naći po hodnicima škole počevši od desetak dana pred kraj nastave, a da se prije toga nisu cijele godine ukazali na primanjima roditelja.
Omiljeni hobi im je supervizija ispravljenih ispita. Isti ti roditelji čudom se čude kad im se izlistaju datumi kad njihovo dijete nije imalo zadaću ili je zadaća bila polovična, netočna ili nepregledana. I nek’ prosjek ocjena tijekom cijele školske godine bude 4,15 oni opet smatraju da dijete treba dobiti baš 5. Dajte ljudi, pa postoje i druge ocjene!
Roditelji zvani ‘zaobilaznica’
To su oni koji se, kad imaju neki problem ili pitanje, ne obraćaju učitelju svojeg djeteta već idu direktno ravnatelju. Što oni misle? Da ravnatelj ima kamere ko Big Brother po cijeloj školi i da prati sva zbivanja u cijeloj školi svake sekunde?
Da čita misli svih učitelja i vodi evidenciju o svakom njihovom postupku? Upadnu tako ‘zaobilaznice’ ravnatelju u kancelariju i počnu postavljati pitanja o nečemu o čemu isti nema pojma niti je njegov posao da zna.
Onda ravnatelj pozove učitelja čiji su to roditelji bili i svi se zajedno igraju Pokvarenog telefona prepričavajući što je tko kome rekao. Malo povjerenja na relaciji učitelj – roditelj ne bi bilo naodmet.
Roditelji kontrolfrikovi
Nije ih teško prepoznati. Dovoze djecu u školu i odvoze ih iz škole do osmog razreda. Čekaju ih pred školom. Automobilima, biciklima, pješke – nema veze koje je prijevozno sredstvo u pitanju, važno je da dijete ne ide samo u školu i iz škole.
Ne daj Bože da dijete ima manje sati nego što piše na rasporedu pa krene samo kući (ako jadničak uopće zna gdje stanuje, budući da nikad nije dobio šansu ići sam u školu ili iz nje). To što se njegovom prištavom klincu u pubertetu koji bi radije išao kući sa simpatijom cijeli razred smije i ruga kad pred školom sjeda u sjedalicu za djecu u autu brižnog tatice, kontrolfrika uopće ne uzbuđuje.
Kontrolfrik poznaje sve roditelje (barem one koji dovode djecu u školu), a ako se nađe nekoliko istomišljenika kontrolfikova, vrijeme čekanja ubijaju laganim tračanjem. Učitelja, naravno, koga drugog bi ogovarali.
Roditelj Fantom
Roditelj je zaveden u učiteljevoj evidenciji, svi znaju da postoji, ali ga nitko nikada nije vidio. Nikada se nije pojavio u školi kako bi se raspitao za svoje dijete, ne odgovara na poruke koje učitelj šalje, ne potpisuje ispite ili obavijesti, uglavnom – nevidljiv je.
Povremeno ga vlastito dijete spomene, tek toliko da se zna da ima roditelja. Ravan mitskom biću i ukazanju ralice kad padne metar snijega.
‘Ja – smijem – sve’ roditelj
Ima učitelja koji u svojoj naivnosti daju privatni broj telefona/mobitela roditeljima. Sve je u redu dok se to ne počne zloupotrebljavati i dok u 11 sati navečer učitelja iz prvog sna ne prene zvuk telefona s roditeljem ‘koji – smije – sve’ s druge strane i pitanjem: A što treba sutra za likovni? ili Kako riješiti 6. zadatak iz matematike na stranici 8.?
Takva vrsta roditelja upada na individualni razgovor pod parolom ‘samo-da-nešto-pitam’ usred nastavnog sata ili pod odmorom, apsolutno van vremena predviđenog za primanja roditelja.
Daj budi faca pa tako upadni liječniku u ordinaciju ili zovi zubara u 11 navečer i reci mu da misliš da imaš karijes na šestici!
Razvedeni roditelji ljuti protivnici
Svaki od roditelja drži da ima pravo na dijete, svađaju se, natječu koji će u učiteljevim očima ispasti bolji i brižniji roditelj nego kako dijete napreduje, a omiljeni hobi im je ocrnjivanje drugog roditelja.
Nismo sve nabrojali, ali nije ni sve baš crno
Sto ljudi – sto ćudi. Moglo bi se još nabrajati kakvih roditelja ima, ali zauzelo bi previše prostora, a tko bi to sve čitao.
U tekstu su opisani ekstremiteti i izuzetci. Srećom, većina roditelja je uljuđena, pristojna i suradljiva. I, što je najvažnije – realna! U školi su ipak najvažnija djeca.
