… pitanje je na koje su nastavnici Tehničke škole Čakovec željeli saznati odgovor…
Kako bi zadržali postojeće i stvorili bolje uvjete rada i sebi i onima zbog kojih su tu – učenicima, uz svakodnevne nastavničke zadaće i obveze, profesori i ostalo nastavno osoblje Tehničke škole Čakovec prate sve što se zbiva u svijetu odgoja, obrazovanja i rada s djecom. Ne propuštaju oni nijedan skup, sastanak, predavanje ni druženje sa stručnjacima svih profila – od skupova organiziranih u školi, diljem Lijepe Naše, do ostvarenja europskih projekata.
Rad s djecom s posebnim potrebama, kao i s učenicima s primjerenim oblikom pomoći (s kojima se slijede smjernice individualiziranog odgojno-obrazovnog programa), nije nimalo jednostavan ni lak i od nastavnika iziskuje dodatna znanja i pripreme. Stoga je u našu Školu u srijedu, 27. siječnja ove godine pozvana stručna osoba za ta područja rada, logopedinja Opće bolnice Varaždin Zvjezdana Tenodi, prof., koja je u prostorima školske knjižnice održala vrlo zanimljivo stručno predavanje.
Vrlo smo često svi – od roditelja, preko odgojitelja i nastavnika, do društva u cijelosti, u situaciji u kojoj ne razlikujemo “zločesto” dijete od djeteta koje treba ozbiljan liječnički tretman, pa je gđa Tenodi zanimljivim, i vlastitim iskustvom potkrijepljenim, predavanjem pokušala nastavnicima ukazati na taj, danas sve ozbiljniji problem. Profesorica Tenodi nastavnike je upoznala s poviješću ADHD-a (skraćenica ADHD dolazi od engleskog izraza Attention Deficit Hyperactivity Disorder – deficit pažnje / hiperaktivni poremećaj) te je naglasila važnost ranog prepoznavanja i otkrivanja problema hiperaktivne, impulzivne i nepažljive djece.
Ponašanje te djece može se opisati kao abnormalno, a radi se o organskom problemu, a ne o samovolji – “zločestoći” (kako svi takvo ponašanje zovu). Putem vrlo razumljivog i zanimljivog pristupa, nastavnicima su navedeni simptomi tog poremećaja u ponašanju na koje moraju obratiti pozornost i pokušati djeci kod kojih ih uoče pomoći da u procesu odgoja i obrazovanja iznađu puteve na kojima im njihovi problemi nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti neće biti prepreka u odrastanju i obrazovanju.
Zahvaljujući tom skupu, mnogima je odgovor na pitanje kako prepoznati i pomoći djeci s ADHD-om postao jasniji, a ujedno je i pokrenuta inicijativa za radionicama najavljenima kao pomoć u radu s takvom djecom. (KP)