Holokaust je zacijelo jedna od najvećih mrlja u cijeloj povijesti čovječanstva, stravičan pokušaj da se jedna cijela nacija izbriše sa lica Zemlje. Rezultat toga progona jest činjenica da u Europi danas gotovo i nema Židova, odnosno mali ih je broj. Najveći zločini nad Židovima izvršeni su tijekom Drugog svjetskog rata, u kojem je, procjenjuje se, stradalo oko 6 milijuna Židova, odnosno trećina svih Židova koji su živjeli u svijetu prije rata.
Većina njih umrla je u ozloglašenim logorima smrti koji su se nalazili na prostoru istočne Njemačke i okupirane Poljske, a svakako najpoznatiji i najveći među njima je Auschwitz-Birkenau. Na dan 27. siječnja 1945. godine Crvena armija ušla je u Auschwitz i oslobodila mali broj preživjelih koje su nacisti ostavili za sobom pa se taj dan u većini Europe obilježava kao Dan sjećanja na žrtve holokausta.
U našoj školi također smo se prisjetili ovog zločina protiv čovječnosti i tom smo prilikom ugostili Aleksandru Ličanin, autoricu biografije o čakovečkoj Židovki Evi Panić Nahir te predsjednika Židovske općine Čakovec, dr. Andreja Pala. U jednosatnom susretu kojem su prisustvovali učenici i nastavnici dr. Pal podrobnije nas je upoznao s progonom Židova i fazama holokausta, a napose sa poviješću Židova koji su živjeli na području Međimurja. Razgovarali smo i o neizbrisivom tragu kojeg su Židovi ostavili u međimurskom gospodarstvu i privredi, kao i današnjoj malobrojnoj židovskoj zajednici u Međimurju i njihovoj aktivnosti, pri čemu smo se posebice osvrnuli na prijateljstvo Grada Čakovca i izraelskog gradića Kiryat Tivona.
U nastavku nas je Aleksandra pobliže “upoznala” s Evom Panić Nahir, rođenom Kelemen, Židovkom koja je prije rata živjela u Čakovcu. Sve nas se duboko dojmila priča žene koju život nije mazio, čak štoviše, i previše puta ju je udario tamo gdje najviše boli, a ona je ostala čvrsta, dosljedna i nadasve humana, što je i sama istaknula kao svoju najveću vrijednost.
Iako krhka i sićušna naizgled, Eva je bila žena izuzetne snage, fizičke, ali ponajviše moralne i svima nama otvorilo nam se pitanje o vlastitoj savjesti i njezinom preispitivanju. Iako Eva više nije među živima, umrla je u srpnju prošle godine, zauvijek će nam ostati svjedočanstvo jedne pomalo tragične, ali sa životom pomirene ljudske sudbine, ispisane perom Aleksandre Ličanin, kao trajni dokaz njezinog egzistiranja u ovim prostorima.
Tema holokausta je i bit će uvijek aktualna i prema riječima dr. Pala “o njoj treba govoriti, zbog toga da se ne zaboravi, ali i zbog toga da se ne ponovi .”