Kažu da su od osam mogućih najteža četiri neparna razreda u osnovnoškolskom obrazovanju. Titulu najtežih nose prvi, treći, peti i sedmi razred.
Teški razredi
Za prvi se kaže da je stresan i težak zato što mališani promijene sredinu, od njih se odjednom očekuju obveze koje prije nisu imali, moraju svladati čitanje i pisanje te računanje do 20, moraju sjediti 45 minuta i priviknuti se na učiteljicu i novu okolinu.
U trećem razredu je teško zato što se povećava obim gradiva, učenici moraju sami početi više učiti, gradivo postaje ‘ozbiljnije’, nije više samo nešto iz njihove neposredne okoline, nešto što i sami uočavaju oko sebe.
Peti razred je opet jedan prijelaz, iz sigurnih skuta svoje učiteljice svježi pubertetlije bačeni su u ralje proširenom krugu učitelja. Dobivaju nove predmete, teške knjige i gomile novih pojmova i gradiva.
Što se tiče sedmog razreda, on možda ne nosi s pravom naziv jednog od najtežih zato što je titulu stekao samo na ime novih predmeta fizike, kemije te biologije koja zamjenjuje prirodu.
Petašići
Osim prvog razreda, zasigurno je jedan od najvećih stresova u životu učenika taj mračni peti razred. Svoju učiteljicu (rijeđe učitelja) s kojom su proveli četiri godine i koja ih poznaje ‘u dušu’ ostavljaju nekim novim klincima, a sami se suočavaju s čak desetak novih lica, novih učitelja koji se izmjenjuju.
Ti novi učitelji često cijelo polugodište ne stignu zapamtiti niti njihova imena, a kamoli ih upoznati. Nema se vremena. Kako može učitelj koji je vidio razred 15 puta u prvom polugodištu zapamtiti sve o učenicima, a ima dvanaest razreda?
Uz to, petaši više nemaju domicilnu učionicu, već kao nomadi pod odmorima sele iz učionice u učionicu vukući torbe nakrcane knjigama čija težina varira od 10 do 15 kilograma, ovisno o broju nastavnih predmeta koje taj dan imaju.
Nostalgija čeških turista
Prvih tjedana svježi petaši su zbunjeni k’o medvjed u koprivama kad trebaju pronaći što imaju po rasporedu i u kojem smjeru se u školi trebaju uputiti. Hoće li na kat ili u drugi hodnik, gdje je učionica koju traže?
Lutaju školom ko češki turisti Biokovom. Najspretniji u razredu dobije ulogu ovna predvodnika pa ga ostali slijede. Sve je dobro dok mu ne objese zvonce oko vrata.
Bježanje u zagrljaj staroj učiteljici je najintenzivnije prvih mjesec dana. Trče ko pilići kvočki. Pa učiteljica mora koordinirati svojim svježim prvašićima i svojim bivšim mazicama. Učiteljici se govori sve. Tužakaju jedni druge, tužakaju knjige, gradivo, učitelje, ma svakodnevno podnose iscrpno izvješće bez da ih itko išta pita.
Stres
Kako ih počinje ozbiljnije tresti pubertet nekako baš u vrijeme polaska u peti razred, petaši postanu osjetljiviji, što na bazi hormonalnih, a što organizacijskih promjena. I postanu cendravi.
Plaču svako malo i iz svakojakih razloga. Uglavnom je to plakanje zbog stresa. Na primjer, četiri godine je XY bio odličan učenik, svladavao je gradivo bez nekih problema, roditeljske zahtjeve ispunjavao je u potpunosti i sve je bilo na svojem mjestu.
E a sad je tempo puno jači, obim gradiva veći, težina gradiva veća, vremena sve manje i dogodi li se da piše ispit za koji se nije do kraja spremao, ili ga učitelj ‘digne’ pitati i ne dobije peticu – suze su neizbježne. Još ako roditelji kod kuće vrše pritisak na njega, slom je potpun.
Oni drugi, manje osjetljivi na ocjene, često su sretni i s dvojkom. Trče ozarena lica svojoj učiteljici i viču kao da su dobili na lotu: ‘Jupi, dobio sam dva!!!’
Veliki broj petaša, odnosno njihovi roditelji, prisiljeni su potražiti pomoć u učenju, zato što ili ne mogu pratiti gradivo ili zaista nemaju vremena pomoći vlastitom djetetu koje se ne snalazi u cijeloj toj strci i hrpi gradiva i zadaća.
Zadaće
Ovisno o rasporedu, petaši dnevno znaju imati i toliko zadaće da ni uz najbolju volju to ne stignu napisati za manje od dva sata. Svaki učitelj zadaje svoju zadaću, često kao da je jedini imao nastavu tog dana i kad se tako skupe jedno četiri ‘udarna’ predmeta u jednom danu, zadaća se ‘na kolima vozi’.
Teško se je učiteljima predmetne nastave međusobno uskladiti, ne mogu ni oni sjesti pa dnevno dogovarati koliko će tko zadaće u nekom razredu tog dana zadati. Lako je bilo razrednoj učiteljici koja je mogla procijeniti dnevni obim zadaće kad je držala sve konce, to jest, sve nastavne predmete u svojim rukama.
Uz svu tu slinu zadaću naravno dolazi i učenje, gradivo je obimno, a treba čitati i lektiru. Još ako dijete ima neku slobodnu aktivnost, teško se nađe vremena za išta drugo u životu.
(Samo da se prisjetimo, pričamo o desetogodišnjacima i jedanaestgodišnjacima.)
Nepoznate riječi
Kad se piše zadaća, petašići neizostavno moraju imati neki veliki rječnik stranih riječi ili rječnik pojmova uz sebe zato što tekstovi u udžbenicima obiluju riječima i pojmovima koji su djeci nepoznati.
Oni koji su sastavljali programe, koliko god su se trudili rasteretiti učenike od prvog do četvrtog razreda, toliko se nisu potrudili nastaviti to rasterećenje u petom razredu.
I dok u razrednoj nastavi učiteljica objašnjava značenje skoro svake djeci nepoznate riječi, u udžbenicima petog razreda sve vrvi čudnovatim pojmovima. Nema li se rječnik, uvijek postoji dobar stari Google, koji zna sve.
Nastavne planove i programe sastavljaju stručnjaci, a neki drugi stručnjaci pišu udžbenike. Ali o tome u sljedećem nastavku. Ne može se samo tako lako opisati mračni peti razred.
