Danica Kovačić uspjela je prije trinaest godina u ispravnost ideje darovanja nekretnine u trajno vlasništvo Javne ustanove uvjeriti tadašnje donositelje odluka: Mjesni odbor Križovec i Vijeće Grada Murskog Središća. Zbog tog poteza nekoliko godina je bila izložena žestokim kritikama na lokalnoj razini. Danas joj na smjelom potezu javno i glasno zahvaljuju svi dionici koji uviđaju da je nekretnina tzv. Stare škole trebala aktivnog vlasnika koji će njome upravljati brigom dobrog gospodara te istovremeno kreirati korisne društvene sadržaje u malom selu kakvo je Križovec.
Kad su daleke 2007. godine Siniša Golub i Dragica Vugrinec, ravnatelj i predsjednica Upravnog vijeća Javne ustanove Međimurska priroda, predložili ondašnjem međimurskom županu Josipu Posavcu projekt prvog međimurskog centra za posjetitelje, malotko je mogao zamisliti u kakvu će lijepu i kvalitetno ostvarenu priču izrasti ta ideja. Od samog početka, ideja je bila da se ne gradi nova zgrada iz temelja, nego da se nekom starom objektu negdje u Međimurju udahne novi život. Poznavajući svoje rodno Međimurje, Siniša Golub predložio je nekoliko mogućih nekretnina, od kojih je naposljetku odabrana tzv. Stara škola u Križovcu. Već u travnju 2008. godine otvoren je Centar za posjetitelje i to izložbom “Mamut u Međimurju” u suradnji s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom iz Zagreba.
Pogled na Križovec iz zraka 2007. godine
Nekoliko godina kasnije, točnije 2012. godine u zgradu je uloženo 2 milijuna kuna državnog novca, a istovremeno je pokrenuta izrada projektne dokumentacije za ovo što u Križovcu postoji danas – za Centar za posjetitelje Med dvemi vodami. Tisuću kvadrata edukativnog prostora na 3000 kvadrata nekretnine u samom središtu Križovca nešto je najbolje što je u Međimurju ostvareno u posljednje dvije godine. Da je tome tako, svjedoče i nagrade koje je Centar počeo dobivati, iako ga je zbog specifične pandemijske situacije dosad obišlo svega tisuću posjetitelja. No, nekretnina koja od travnja 2010. godine ima adresu “Trg međimurske prirode” je tu i nikamo neće otići, a poznavajući ekipu koja je okupljena oko tog projekta, možemo slobodno ustvrditi da će ovdje biti još mnogih desetljeća.
Najveća nagrada – djeca na igralištu
Nezaobilazna i značajna karika u ideji pretvaranja ruševne zgrade u moderan interpretacijski centar prirodne baštine bila je Danica Kovačić. Mještanka je Križovca, građevinski tehničar po struci, danas u mirovini. U vrijeme pokretanja prenamjene stare zgrade bila je predsjednica Mjesnog odbora Križovec. Sa sjajem u oku prisjeća se tih dana:
– Zgrada stare škole je trunula. Ni naš Mjesni odbor ni Grad Mursko Središće nisu imali financijskih sredstava za sanaciju zgrade. Kad sam saznala za ideju Siniše Goluba da bi Križovec mogao imati Centar za prirodu, sazvala sam Mjesni odbor. Održan je sastanak s tadašnjim gradonačelnikom Murskog Središća Rudolfom Klenertom koji je ideji odmah dao zeleno svjetlo. Mjesni odbor je u kompletu podržao prijedlog za takvu prenamjenu zgrade, jedino je Andrija Tot bio pesimističan. Andrija se zalagao da se u zgradi održava nastava barem za učenike do četvrtog razreda. Planirao je napraviti i prostorije za DVD Križovec. Međutim, za renoviranje zgrade u tom smislu nije bilo novaca. Tako smo odlučili da naša stara škola postane sjedište međimurske Javne ustanove za zaštitu prirode i Centar za posjetitelje.
Iako je ideja pala, kako se to kaže, na plodno tlo, reakcije mještana su bile različite. Danica Kovačić je tada u centru naselja imala svoj kafić (na mjestu današnje trgovine) pa je često svjedočila nezadovoljstvu sumještana:
– Ljudi su glasno komentirali našu odluku i pri tome pazili da ih dobro čujem. Govorili su: – Prodala je sve. I to jedino kaj nam je ostalo. Sve je oduzela selu. Križovčani nisu bili svjesni da zgrada škole neće nikud otići i da će postati lijepo zdanje koje će nam biti ponos i čast. Kritike su bile tako velike da sam na kraju izgubila izbore za sljedeći mandat predsjednice Mjesnog odbora. Ali sam danas sretna kad vidim ovu zgradu u takvom svjetskom izdanju. Kritike mještana su počele jenjavati kad su počeli radovi, kad je zgrada dobila dvoranu za predavanja i edukaciju, kad je otvorena prva izložba i kad su u naše malo mjesto počeli pristizati brojni posjetitelji. Danas kad vidim ovaj suvremeni Centar zaboravim na sve grube riječi koje su mi upućene. Najveća nagrada mi je kad vidim kako se djeca igraju na igralištu. I to ne samo djeca iz Križovca, već dolaze i iz susjednih sela, čak i moje unuke iz Hodošana. Igralište dobro dođe djeci kad čekaju autobus koji ih prevozi u školu. Djeca koja su obišla novi postav oduševljena su.
Detalj iz galerijskog postava Mura
Predanost za dobrobit sela
Gospođa Kovačić je u Mjesnom odboru radila punim srcem, dva mandata, punih osam godina. Bila je iznimno aktivna jer je željela dobro svom selu.
– Borila sam se i da sačuvamo svoju izvorsku vodu koja je bila iznimne kvalitete. Nisam se borila za sebe, već za selo. Svake godine na Dan planeta Zemlje imali smo radne akcije čišćenja smeća odbačenog uz Muru. Uz druženje i dobru volju mnogo se napravilo. Nisam bila ni u jednoj političkoj stranci. Osobno nisam imala nikakve koristi zbog zalaganja za Sinišinu ideju. Znala sam da će mi ovdje živjeti unuke. Za njih i sve buduće generacije sam se punim jedrima borila za tu viziju. Danas mi je drago da sam imala snagu uvjeriti članove odbora i gradonačelnika u ispravnost odluke. Siniša je bio jako uporan u ostvarenju svoje ideje. Uspio je u naumu da Križovec bude poznat u Hrvatskoj po toj zgradi, Centru i Ustanovi za zaštitu prirode. Svaka mu čast. Znam da su svi djelatnici Ustanove dali puno svog truda, ali netko mora biti vođa timu.
Gospođa Kovačić slobodno vrijeme danas najviše voli provoditi u vikendici i okruženju prirode u Prekopi gdje njezina obitelj ima gorice. Vesele je i njezine unučice, četiri djevojčice, osnovnoškolke. Ponekad im ispripovijeda svoje drage školske uspomene. Pohađala je prvi razred osnovne škole upravo u ovoj zgradi u Križovcu. Sjeća se prostora gdje je bila učionica i mala kuhinjica. U podrumski dio zgrade učenike nikad nisu pustili.
Neviđeno u Međimurju
A hoće li podrum doživjeti renesansu, otkriva ravnatelj Međimurske prirode Siniša Golub:
– Ostvarenje jedne predivne ideje je djelomično iza nas jer smo u
lipnju ove godine konačno otvorili Centar za posjetitelje u
njegovom punom opsegu, kako smo ga zamislili još 2007. Sad nam
slijedi operativni rad centra, ali i projektiranje buduće namjene
podruma zgrade koji je površine cca 150 kvadrata. U njemu ćemo
urediti nešto još neviđeno u Međimurju, kao što je uostalom i
cijeli centar Med dvemi vodami, dosad neviđena priča. Ali, čemu
sve to skupa?!? Međimurska priroda nije ustanova u turizmu, nego
javna ustanova za zaštitu prirode. Stoga, primarna je svrha našeg
centra za posjetitelje ekološka edukacija svih žitelja i
posjetitelja Međimurja kako bismo svi zajedno više cijenili svoj,
tj. naš zavičajni prostor. A buduće prihode centra ulagat ćemo u
unapređenje samog centra te u projekte ekološke revitalizacije na
području Međimurja. Koje projekte konkretno? O tome više tijekom
sljedeće godine…
Danica Kovačić ispred rustikalnog ulaza u podrum – u novu priču Centra Med dvemi vodami
FOTO: Davorin Mance, Siniša Golub, Roberta Radović
Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Međimurske
prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode.
