Putovanja više nisu luksuz, ali čisti zrak jest
Ljudi žele sve više putovati, putovanja se sve manje smatraju troškom, a sve više ulaganjem u stjecanje novih iskustava. Iskustva su postala dragocjena „roba“. Obići što više zemalja, upoznati različite kulture, vidjeti što svijet nudi izvan onoga što svakodnevno živimo i na što smo naviknuti, sve više postaje imperativom. Svijet je ionako postao globalno selo, a sve zahvaljujući razvijenoj mreži različitih, zbog konkurentnosti sve dostupnijih, prometnih sredstava. Avioni, autobusi, vlakovi, brodovi, automobili…sve ih je više i sve su jeftiniji. Jedno ili dva, pa i više putovanja godišnje više nisu luksuz i privilegija bogatih. No, koliko god putovati bilo jeftino, u konačnici je cijena ogromna. Nemjerljiva novcem. Opstanak nema cijenu. A upravo će opstanak, ne samo života na planetu, nego i planeta samog, zahvaljujući navikama koje se stvaraju desetljećima, razvoju prometnih tehnologija i njihovo nezasitno korištenje, na koncu svega postati upitan. Jer, uza sve ostale zagađivače zraka, promet igra veliku ulogu u sve lošijem zraku koji udišemo, u klimatskim promjenama koje izazivamo zagađivanjem prirode i direktno utječemo na sve veće i razornije klimatske katastrofe.
Probudili se jesmo, ali još uvijek ne i sasvim razbudili? Kao kad budilica uporno zvoni, a mi ju neprestano navijamo na „još deset“ minuta kasnije. Odgađamo ustati, djelovati. Isto se tako već godinama govori o uvođenju održivih i inovativnih prometnih sredstava jer, znamo, ona igraju važnu ulogu u energetskim i klimatskim ciljevima, ali i dalje sve ostaje uglavnom na okruglim stolovima, sjednicama, deklaracijama…Politika Europske unije zastala je na „podupiranju rješavanja najvećih problema prometnih sustava, ali automobila je na cestama sve više, jeftini se zračni prijevoznici roje poput dosadnih muha, ali mi ne samo da ih ne ignoriramo nego, štoviše, svaku takvu kompaniju dočekujemo razdraganih lica. Činjenica da ne smanjimo li do 2050. godine, prema službenih procjenama stručnjaka, emisije iz prometa za 60 posto, u odnosu na razine iz devedesetih godina prošlog stoljeća, ne piše nam se dobro. Situacija se može poboljšati elektrifikacijom prometa, ali to je proces koji, uz puno dobe volje čovjeka za prihvatiti ga, znači ogromne troškove u obnovljive izvore energije. Pojednostavnimo stvari – potrebno je prijeći na održivije oblike prijevoza – u gradovima na bicikliranje, od jednog do drugog na superbrze vlakove… EU parlament nedavno je podržao prijedlog o postizanju nulte stope emisija iz novih automobila do 2035. godine. Osim za zelenim stolom konferencijske dvorane, u ostvarenje tog je cilja teško vjerovati. Što se zračnog prijevoza tiče, osim značajnog povećanja nameta, radi čega je Lufthansa već ukinula svakodnevne letove prema Kini, o konkretnoj se alternativi interkontinentalnog prijevoza, niti ne razgovara.
I dok veliki igrači u velikom svijetu i velikim dvoranama, donose deklarativne zaključke bez rješenja, mala su turistička središta započela konkretno djelovati. Svjesni su da žele li graditi turizam na održivosti, ne mogu čekati dogovore velikih. Onih, koji će, teško je uopće i zamisliti, žrtvovati svoja bogata gospodarstva u ime višeg, ekološkog cilja. Međimurje se, kad je tema održivog, zelenog i ekološkog, redovno ističe kao pozitivan primjer. Traže i pronalaze rješenja. Biciklističkim su stazama premrežili županiju, one ne služe samo da se automobili lakše međusobno zaobiđu, nego njima zaista i voze biciklisti, kojima su namijenjene. Sva turistička gospodarstva i hoteli besplatno nude na korištenje bicikle kao prijevozno sredstvo za obilazak županije, vode se premisom da od dolaska do odlaska gosta, ovaj nema potrebu pokrenuti automobil. Dobar je to primjer smanjenja emisija stakleničkih plinova i potrošnje fosilnih goriva. Rijetko ćete u Međimurju naići na prometnu gužvu, prometnice preko zelenih brda s kojih se spuštaju vinogradi, značajno su manje opterećene prometnom od drugih krajeva Hrvatske. Međimurje je malo, a i Hrvatska je mala, pa su se Međimurci domislili da svoje goste dovode specijalnim, turističkim vlakovima pa već od polaska iz Zagreba do Čakovca u njima se održava zanimljivi program povezan s destinacijom. Zasad je to samo pilot program, ali međimurski ga turistički djelatnici namjeravaju uvesti kao redovnu praksu. Osim iz Zagreba, vlak će prometovati i iz Slovenije, drugog najvećeg tržišta međimurskih gostiju. Dobra je praksa da gost koji rezervira prenoćište, vlakom putuje besplatno. Također, po dolasku na lokaciju, na raspolaganju su mu, osim bicikala, hop on – hop off autobusi, kojima može krenuti u razgled cijele županije. Automobili, a s njima i emisije koje proizvode, ostali su doma u garaži.
Na ovaj način kao i razvojem novih praksi, Međimurci imaju šansu prestići „Strategiju održive, pametne i pristupačne mobilnosti“, zajedno s planom od 82 inicijative, koja postavlja temelje za to kako prometni sustav može Europske unije može postići svoju zelenu i digitalnu transformaciju te postati otporniji na krize koje se očekuju. Europski zeleni dogovor tvrdi da će smanjenje emisija do 2050. godine biti smanjeno za čak 90 posto. Djeluje vrlo optimistično da će se takva transformacija dogoditi u svega 25 godina. Možda u malom Međimurju, koje ozbiljno radi na tome i hoće, ali razjedinjenu je Europu teško zamisliti tako ujedinjeno u jednom cilju, koji se, pritom, već sad čini nemogućim ostvariti. Iz EK, dodatno kažu, da će to postići „pametnim, konkurentnim, sigurnim i pristupačnim prometnim sustavim. Kojim točno? Na to pitanje nema odgovora, nitko ga nije smatrao potrebnim ni postaviti. Ideja je, tek, „jednostavno kombinirati različite načine prijevoza u jednom putovanju“. Kao otprilike „Cugom v Međimurje“, pa hop on – hop off. Zvuči ironično, ali Međimurci baš tako „kombiniraju različite prijevoze u jednom putovanju“.
Još se jedna očekivana prekretnica, koja bi trebala dovesti do pametne i održive budućnosti, čini nemogućom, a to je da bi do 2030., dakle za pet godina, na europskim cestama trebalo biti najmanje 30 milijuna automobila s nultom emisijom, a sumnju da će se to zaista i dogoditi, potkrepljuju pad prodaje električnih automobila, djelomice izazvan manjkom prateće infrastrukture, poput punionica. Ima još: Stotinjak bi gradova trebalo, očekuje se, biti 100 biti klimatski neutralno, udvostručiti se europski promet brzih željeznica. U sljedećih pet godina, od 2030. do 2035. bi veliki zrakoplovi, trebali letjeti s nultom emisijom.
To su, dakle, ciljevi, , a kako bi se ostvarili, utvrđene su 82 inicijative, nema ih smisla nabrajati.
Što znači održivi promet kakav predviđa Strategija? Poticanje korištenja prometala s nultom emisijom, postavljanje tri milijuna javnih punionica do 2030., zračne i brodske luke s nultom emisijom, udvostručenje željezničkog prometa velikih brzina, dodatna biciklistička infrastruktura. Međimurci za nove staze više nemaju mjesta, već ih je ionako toliko da bi svi hrvatski vikend biciklisti imali dovoljno mjesta istovremeno se voziti njima.
Na žalost čovječanstva, sve se predviđeno čini neostvarivim jer interesnim se lobijima to jednostavno ne isplati.
Osim područjima kao što je Međimurje, koje je dovoljno veliko za turizam, a opet dovoljno malo da svi igraju na istu kartu – održivi turizam, koji podrazumijeva i održiva prijevozna sredstva. Uostalom, sve to ondje se već i događa. Naučili su da, uza sve strahote za klimu i okoliš koje donosi promet, on zauzima i zelene površine te degradira okoliš, povećava buku i vibracije….i tako unedogled. No, da su si dozvolili već samo ovo malo što smo nabrojali, Međimurje ne bi nosilo titulu održive destinacije i na toj premisi gradili svoj, sad već međunarodno prepoznatljivi, zeleni, turizam.
