Iako se na takvim obljetnicama često stvar u ruke prepušta 'odraslijima', Prva privatna gimnazija s pravom javnosti odlučila se za drukčiji pristup.
Cjelodnevnim programom u petak, 29. travnja 2022. godine,
obilježeno je 25 uspješnih godina rada Prve
privatne gimnazije s pravom javnosti Varaždin. Bio
je to nenastavni dan za učenike, koji su se s profesorima, u
prijepodnevnim satima okupili u holu i dvorištu palače Sermage na
Stančićevom trgu.
Bio je to svojevrsni Dan otvorenih vrata, možda ne škole,
već uvid u rad učenika i nastavnika koji su do popodnevnih
sati provodili radionice iz nekoliko različitih predmeta. Našlo
se tu povijesti, biologije, fizike i likovne kulture, a vrijedni
su učenici uz svoje mentore pažljivo obavljali svoje zadatke koji
su bili zacrtani za poseban dan.
Službeni dio s gostima, među kojima su se našli bivši profesori,
djelatnici i učenici, bio je sve samo ne uobičajeni. Iako se na
takvim događanjima i obljetnicama često stvar u ruke prepušta
‘odraslijima’, Prva privatna gimnazija odlučila se za drukčiji
pristup. Učenice su vodile glavnu riječ u programu koji se
sastojao od glumačkih izvedbi, interpretacija, pjesme i plesa, uz
nešto manje protokolarnih govora, a nešto više smijeha.
Počast vizionarki i prvoj ravnateljici
Učenice Nika Dopuđ i Ana
Jurinić ponovile su gradivo i kroz povijest škole, koja
seže u 1997. godinu, sjetile se osobe koja je sve započela. Riječ
je o Zdenki Peričić. Ona je svoj cijeli životni
vijek provela u prosvjeti, a te 1997. godine odlučila je dati
cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj školu koja ima drugačiji i
humaniji pristup obrazovanju. Peričić je na mjestu
ravnateljice ostala do 2009. godine kada upravljanje
preuzima njezina kćer Nives Risek. Od kraja
2021. godine ravnateljica je Martina Pažur.
Sadašnja ravnateljica pridružila se Niki i Ani na pozornici te se
prisjetila svojih školskih dana, ponosno istaknula da pripada
prvoj generaciji učenika škole te najavila planove za naredno
razdoblje Prve privatne gimnazije.
Kao što smo napomenuli, program se istaknuo ponajviše talentima i
znanjima koje posjeduju učenici. Tako je Nika u svom stilu
interpretirala poemu ‘Gavran’ Edgara Allana Poea, dok je
Lea Pranjić izvela suvremeni ples na glazbenu
podlogu Billie Eilish. Bivša učenica Tina Nanuk
ispričala je prisutnima svoje najljepše uspomene, a sa sobom je
imala i gitaru pa je mnogobrojne okupljene počastila pjevanjem i
sviranjem. Lara Rabuzin u krležijanskom
raspoloženju nasmijala je sve prisutne životnim mudrostima iz
romana ‘Na rubu pameti’, dok su završnicu programa na pozornici
zaključili i upotpunili Tomislav Paljak, državni
tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Renata
Skoko, pročelnica Upravnog odjela za poslove Skupštine i
župana Varaždinske županije.
Novi polet, snaga i energija
Paljak je naglasio kako je odluka, da se 1997. godine utemelji
prva privatna srednja škola na području sjeverozapada, bila
iznimno hrabra.
– Kada se pogledaju vaši rezultati nakon 25 godina rada, onda se
valja nakloniti do poda. Ovakvih primjera treba imati što više.
Za vas u potpunosti vrijede riječi kao što su izvrsnost i
mentorski rad, a to je nešto što treba pozdraviti sa svih razina.
Te doživljaje prenijet ću ministru znanosti i obrazovanja. Nadam
se da će ravnateljica Pažur donijeti novi polet, snagu i energiju
za nove intelektualne izazove. Želim da i nakon 50. obljetnice
škole doživimo ovakav suma summarum kakav smo imali
prilike vidjeti. Izuzetno mi je drago što ste varaždinska škola
te vam želim još puno godina uspješnog rada – rekao je izaslanik
ministra Tomislav Paljak.
Skoko se nadovezala te dodala da Prvu privatnu gimnaziju s pravom
javnosti krasi hrabrost i vizija.
– Moram istaknuti vaš individualizirani pristup radu, a
Varaždinskoj županiji u sektoru školstva i obrazovanja potrebna
je raznolikost koju dajete u radu s učenicima – navela je
pročelnica Skoko.
Prisjećanja bivših učenika
Dojmovi bivših učenika sakupljeni su na prigodnom domjenku nakon
programskog dijela obilježavanja 25 godina škole.
– Za mene su to bile četiri prekrasne godine. Mnogo toga smo
prošli, od terenske nastave, druženja i učenja pa na kraju i
željenog upisa na fakultet. Neke razredne kolege do danas su mi
ostali jako dobri prijatelji. Istaknula bih prijateljski odnos s
profesorima, uvijek smo im se mogli obratiti ako smo imali
problema s određenim predmetom ili zadatkom koji je trebalo
riješiti. Ovdje se svatko mogao posvetiti učeniku i sve riješiti
na licu mjesta – rekla je Gabrijela Cerovec.
Bivši učenik Igor Kontrec ističe, s druge
strane, konstantno razvijanje škole.
– Mogu reći da je škola napredovala za vrijeme mog pohađanja, a
vjerujem da je tako i danas. Odnosno, smatram da danas može biti
samo još bolje nego što je bilo prije desetak godina. I današnje
generacije mogu biti sigurne da će profesori i ostali djelatnici
biti u svakom trenutku spremni saslušati ih i pomoći u cijelom
razdoblju školovanja – kazao je.
‘Najbolje od obrazovanja u tom trenutku’
Svečanosti i obilježavanju pridružili su se i bivši profesori.
Jedan od njih je i Matija Mato Škerbić. Kao
profesor povijesti, etike, logike i filozofije u školi je proveo
šest, kako kaže, divnih godina.
– Nikad nisam prežalio što sam morao otići jer u tom trenutku
nisam mogao preuzeti punu satnicu koja se tražila. Jako mi se
svidjelo to što se radilo o manjem broju učenika, znao si svakog
ponaosob i svi su znali sve. To je bilo najbliže onome što se
danas zove individualizirani pristup. Dodatno se radilo s
učenicima, prvenstveno za natjecanja i maturu. Učenici na PPG
dobivaju najbolje od školstva, barem što se može dobiti u tom
trenu. Grupa kolega profesora bila je izvrsna, vjerujem da je to
i danas. Rad na školi mogu nazvati izuzetno lijepim iskustvom –
ispričao je Škerbić.
S obzirom na to da su svi prisutni, od roditelja do djelatnika,
bili oduševljeni programom koje su priredile učenice, zanimalo
nas je tko je bio inicijator tog programa. Ravnateljica Pažur
uputila nas je do profesorice hrvatskog jezika Marije Oto
Sačer.
– Na ovom gotovo 45-minutnom glumačkom, plesnom i
recitalskom programu radili smo od početka polugodišta. Nika,
Ana, Lara i Lea iznijele su cijelu predstavu. Osobno, na Prvoj
privatnoj gimnaziji radim već osam godina, a moja prva generacija
uskoro slavi pet godina mature. Veselim se u kojem su smjeru
otišli te sam jako zadovoljna onime što se u školi i na koji
način radi. Učenici prihvaćaju takav pristup
usvajanja znanja i vraćaju nam na najbolji mogući način. To
dokazuje i to što su u velikom broju došli na 25. obljetnicu –
istaknula je profesorica Oto Sačer.
Izvrsna sadašnjost i blistava budućnost
Sadašnjost škole donosi neki novi polet u kojem i dalje središnju
ulogu imaju učenici. Hana Kontrec, učenica 2.
razreda, uspješna je sportašica i Prva privatna gimnazija pruža
joj puno mogućnosti.
– Imam oslobođenu nastavu od tjelesnog pa u to vrijeme
odlazim na treninge. Bavim se streličarstvom, a nedavno sam
osvojila državno prvenstvo u seniorskoj konkurenciji. Profesori
su svjesni što svakom od nas odgovara i izlaze u susret. U
školi imam mogućnost naučiti različite jezike, sudjelovati u
radionicama. Mnogo je tu teorijskog, ali i praktičnog znanja, a
zbog provođenja projekata itekako se učinkovitije uči – rekla je
svoje dojmove Hana, dok se učenica 4. razreda Lea
Kečak osvrnula na svoje četiri godine u Prvoj privatnoj
gimnaziji.
– Kada sam upisivala srednju školu, zbog moje sportske prirode,
trebao mi je dobar balans između želje za znanjem i sportskog
dijela koji je oduvijek bio dio mene. Sada sam maturantica, u
tijeku su pripreme za državnu maturu, a to je nešto na što nas u
školi pripremaju od prvog razreda. Profesorima se u svakom trenu
možemo obratiti ako trebamo pomoć, zapnemo na nekom zadatku ili
ne možemo doći do rješenja u različitim predmetima. Želja mi je
upisati psihologiju ili fizioterapiju. Smatram da su me svi u
školi, od kolega, profesora i djelatnika, promijenili na bolje s
obzirom da u osnovnoj školi nisam nailazila na toliko
razumijevanja. Shvatila sam da učenje ne mora biti mučenje već
doista zanimljiv cjeloživotni proces – kazala je Lea.
Uz prigodni domjenak u dvorištu palače Sermage nastavljeno je
druženje uz razgovore starih kolega, bivših učenika, profesora i
djelatnika koji se i na 30. obljetnici nadaju nastavku ove
započete svečanosti koja će, po svemu sudeći, postati tradicija.