Igre na sreću mogu uzrokovati ovisnost. Osobama mlađim od 18 godina nije dozvoljeno sudjelovanje u igrama na sreću.
Dugi niz godina kartaške igre predstavljaju idealan način za
razbibrigu i druženje s prijateljima i poznanicima. Malo ljudi
međutim, zna kako se korijen kartaških igara kakve danas znamo
nalazi u bivšoj monarhiji u čijem je sastavu svojevremeno bila i
Hrvatska, Austro–Ugarskoj. Kartaške igre s vremenom su postale
vrlo popularne, toliko da ih danas možemo igrati i u obliku
videoigara, ali i na raznim kasino aparatima koji nude bezbroj
kartaških varijacija. Današnji casinoi, kao što je Rizk Casino, tradicionalno nude
“zapadnjačke” kartaške igre poput pokera, blackjacka ili
baccarata.
Karte su u Međimurje donijeli mađarski vojnici
Igara i mogućnosti je bezbroj, često one ovise i o samoj mašti
pojedinaca za stolom, no neke osnovne informacije već su
stoljećima nepromijenjene. Tako je najzastupljeniji špil karata
kod nas onaj popularnih mađarica, odnosno mađarski igrački špil,
čiji je izumitelj Joszef Schneider. Taj špil karata lako ćete
prepoznati po likovima iz popularne predstave Wilhelm Tell
Friedricha Schillera. Pretpostavka je da su te karte prenijele
mađarske vojne snage koje su ih preuzele od Austrijanaca,
smještene u Međimurju.
Šnaps još uvijek među najpopularnijima
Jedna od igara koja je bila najpopularnija u
doba bivše Austro–Ugarske, a taj status zadržala i do
današnjeg dana, svakako je šnaps. Radi se o jednostavnom konceptu
koji je prisutan u nekoliko varijacija, odnosno verzija od kojih
svaka ima nešto drukčija pravila. Pojam koji koristimo nastao je
od austrijskog naziva schnapsen, dok ga se u Njemačkoj naziva
Sechsundsechzig Ili šezdeset i šest, što ukazuje na broj bodova
koji je u igri potrebno skupiti kako biste osigurali pobjedu.
Austrijsko–mađarski šnaps smatra se klasičnom vrstom ove igre, no
postoji i tzv. ruski šnaps. Ne, ruska verzija ne uključuje
nikakvo vatreno oružje, no pravila su ipak podosta izmijenjena.
Rumunjska inačica igre se pak naziva Cruce, odnosno Križ, i to iz
razloga jer je igraju četiri igrača, a parovi obično sjede na
suprotnim stranama stola. Česi i Slovaci istu igru pak nazivaju
Mariaš( prema Mariagen-Spiel, što na starogermanskom znači bračna
igra, Mađari je zovu Ulti, u Finskoj ćemo pak za istu igru čuti
naziv Marjapussi, u Francuskoj Bezique, a u Sjedinjenim Američkim
Državama Pinochle. Pretpostavit ćete i sami, različitost pravila
i jezične barijere često znaju biti uzrok nesuglasica i
nesporazuma kad se za stolom nađu igrači različitih nacionalnosti
ili čak iz različitih predjela u istoj državi. Naprimjer, mnogi
Međimurci kartu koja nosi dva boda nazivaju babom ili damom, a
onu pak vrijednosti tri boda dečkom, dok za ostatak Hrvatske
vrijedi upravo obrnuto. Isti slučaj je i za smjer igre – većina
igra u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, no i tu se pronađe
pokoja iznimka.
Belot čvrsto drži svoj status
Uz šnaps, Međimurje i drugi krajevi u kojima se priča kajkavski
konstantno su poprište partija belota ili po našem ‘bele’. Igra
porijeklo vuče iz Francuske, a s vremenom je postala toliko
globalno popularna da je svaki kutak planete izumio vlastita
pravila koja vrijede za određeno područje. Osim u pravilima,
varijacije postoje i u nazivima pa se tako u arapskom svijetu
igra naziva baloot, a na Cipru nosi naziv pilotta. Belot spada u
bračnu skupinu kartaških igara. Razlog takve kategorizacije je
brak kralja i kraljice što čini karakteristično zvanje. U šnapsu
se to zvanje naziva cvancik (njemački zwanzig, u prijevodu
dvadeset) ili fircig (njemački vierzig,u prijevodu četrdeset, što
je broj bodova koji se dobiva ako su karte u adutu), dok se u
belotu takvo zvanje potvrđuje uzvikom bela!, uz što se mora
baciti jedna od tih dviju karata.