Tokom 2019. godine, Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije nastavilo je sa provedbom projekta Želim – pomoć dijelim kojim se pruža usluga pomoći u kući krajnjim korisnicima projekta, starijim osobama, osobama s invaliditetom i ostalim osobama na području čitave Međimurske županije
Iako je broj stalnih korisnika usluge pomoći u kući varijabilan, možemo govoriti o ukupno 107 krajnjih korisnika. Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda u sklopu Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. u ukupnoj vrijednosti od 4.200.239,04 kn.
Sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, pomoć u kući obuhvaća obavljanje kućanskih poslova (pomoć u pripremanju obroka, pospremanje stana, pranje suđa, pranje i glačanje rublja i sl.), organiziranje prehrane (priprema obroka ili dostava gotovih obroka u kuću), održavanje osobne higijene (pomoć pri oblačenju i svlačenju), te zadovoljavanje ostalih svakodnevnih potreba korisnika usluge.
Usluga pomoći u kući ima za cilj povećati kvalitetu života kranjih korisnika, povećati stupanj socijalne uključenosti te prevenciju prerane institucionalizacije korisnika. Međutim ovaj projekt osim što pozitivno utječe na krajnje korisnike, utječe i na jačanje uloge zaposlenih žena u obitelji i zajednici, povećanje stupnja zaposlenosti teže zapošljivih skupina na tržištu rada, ublažavanje posljedica nezaposlenosti i sl. Radi se o ženama koje su u sklopu projekta završile tečaj za njegovateljice ili gerontodomaćice. Zaposlena žena, iako ima više korisnika, za svakog je poput “produžene ruke”, pomaže starijim osobama, osobama s invaliditetom obavljati osnovne kućanske i higijenske poslove koje oni ne mogu obavljati samostalno.
U sklopu projekta koordinatorica projektnih aktivnosti, Tina Štefan, posjećuje korisnike usluge pomoći u kući te kroz praćenje i superviziju djelatnica pomoći u kući posreduje u njihovim međusobnim interakcijama kako ne bi došlo do konflikata i međusobnog iskorištavanja odnosa. Iako ima tužnih sudbina i teških životnih situacija, uglavnom se, kako kaže susreće sa pozitvnim iskustvima kako od strane zaposlenih žena, tako i od strane korisnika.
Većina korisnika puna je zahvalnosti, jer zaposlene žene
predstavljaju za njih slamku spasa, oslonac, rame za plakanje,
posebice za korisnike koji žive u samačkim kućanstvima kojima
topla riječ puno znači. Pružanjem usluge pomoći u kući krajnjim
korisnicima projekta omogućuje se kvalitetniji život i veće
uključivanje u život zajednice.
