Dokaz SDP-ovske nesposobnosti upravljanja gradom
Svaki vrijedan i marljiv, ali blokirani građanin Čakovca znao bi bolje gospodariti proračunom. Gradonačelnik Kovač jednako dobro obećava, kao i njegovi prethodnici, ali i Vlada na odlasku. To možemo vidjeti na primjeru izgradnje školske športske dvorane u Ivanovcu. O gradnji dvorane govori se od otvaranja škole kasnih 90-tih godina, mijenjaju se projekti, a sve to plaćaju građani Čakovca.
Početak gradnje bio je točno prije godinu dana, iako nisu imali zatvorenu financijsku konstrukciju. Samo mazanje očiju uz puno medijske pompe, gradonačelnik sa šljemom na glavi, a okolna djeca bez zaštitnih kaciga. Prošli mjesec su tek potpisani ugovori s izvođačima radova. Zašto? Zbog dodatnog zaduživanja proračuna na sljedećih sedam godina, za što im je trebala suglasnost za zaduživanje Ministarstva financija, jer je gradski proračun ionako prezadužen.
Kredit od 8 milijuna kuna otplaćivao bi se sedam godina u jednakim mjesečnim ratama s tim da je povlačenje kredita planirano za 2015. i 2016., prva rata je 01. siječnja 2017. – tek tada bi se kredit počeo otplaćivati. A kamate? A dosad potrošena sredstva za projekte školske dvorane u Ivanovcu?
Vrhunac nesposobnosti gradskih čelnika je da već više od deset godina sagrade školsku dvoranu u Ivanovcu, s investicijskim tsunamijem zadužuju grad na sljedećih 7 godina uz odgodu otplate, da će dvorana koštati više od 9,5 milijuna kuna, dok druge općine u susjednim županijama uspiju sagraditi dvodjelne dvorane s manje od 5 milijuna kuna. Još se hvale da dvorana ima dva aneksa – za svlačionice i WC?! Zar postoji gradnja dvorane bez svlačionice i WC-a??
A istodobno, dogradonačelnik se hvali u medijima da je za udruge civilnog društva u 2016. godini predviđeno 6 milijuna kuna. Ili je to još jedno prazno obećanje, kao i sva obećanja Kukuriku vlade.
Da ne bi bilo rečeno da oporba nema prijedlog, predlažemo gradonačelniku da si za financijskog savjetnika stavi bilo kojeg građana Čakovca s blokiranim računom ili minimalnom plaćom. Takav Čakovčanec hrani svoju obitelj s onoliko koliko ima u džepu, a ne troši ono čega nema, niti mu Ministarstvo financija daje odobrenje za kupnju hrane.
A djeca iz Ivanovca i dalje pješke trče iz škole u Zadružni dom na sat tjelesnog odgoja, a grad i dalje neracionalno gospodari sredstvima iz proračuna.