U srijedu, 29. srpnja 2015. godine čelnici Međimurskog demokratskog saveza održali su konferenciju za medije na kojoj su se očitovali o inicijativi Vlade Republike Hrvatske za istupanjem iz Sporazuma o arbitraži između Republike Hrvatske i Republike Slovenije.
Stavove Međimurskog demokratskog saveza iznio je njegov predsjednik Željko Pavlic, koji je naglasio da:
“MDS pozdravlja i podržava odluku Vlade Republike Hrvatske, koju će, vjerujemo, potvrditi i Hrvatski sabor, o istupanju Republike Hrvatske iz Sporazuma o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije. Arbitražni sporazum potpisali su 2009. g. tadašnji hrvatski i slovenski premijeri Jadranka Kosor i Borut Pahor, a ratificiran je u Hrvatskom saboru 2010. g.
MDS podržava inicijativu koja je pokrenuta iz opravdanih razloga, jer je slovenska strana grubo prekršila pravila Arbitražnog sporazuma i Bečke konvencije o međunarodnim organizacijama. U članku 60. Bečke konvencije dopušta se jednostrani raskid ugovora, ako se utvrdi da je druga strana teško povrijedila ugovor. A to je vidljivo iz objavljenih snimaka, iz kojih je jasno da je slovenski sudac u Arbitražnom sudu bio u kontaktu sa slovenskom zastupnicom pred Arbitražnim sudom, javljao joj kako ide postupak i u dogovoru s njom lobirao za slovenske interese.
Za MDS je posebno važno istupanje iz ovog Sporazuma jer je predmet ove arbitraže, iako se u medijima spominje samo Savudrijska vala, i dio međimurskog teritorija. Naime, Slovenija je tražila od Hrvatske da se granica uz rijeku Muru pomakne sa starog korita na novo, na sredinu rijeke Mure.
Tako bi slovenskim teritorijem postalo zemljište s druge strane Mure; od Hotize do Mađarske granice. Iako je iz svih povijesnih dokumenata vezanih za područje Sveti Martin na Muri, tako i drugih područja, npr. katastarskih i cehovskih knjiga za područje Svetoga Martina na Muri i Žabnika, te Statuta bivše Općine čakovec vidljivo da je taj prostor hrvatski , slovenska strana je tvrdila da je on sporni, čime je i on postao dijelom razmatranja Arbitražne komisije. Odlukom Arbitražne komisije moglo se desiti da taj nesumnjivo međimurski, hrvatski prostor postane dijelom države kojoj nije n ikada pripadao.
Istupanjem Republike Hrvatske iz Sporazuma, prekida se rad Arbitražne komisije i mogućnost da ona svojim obvezujućim odlukama mijenja međudržavne granice. Granice Republike Hrvatske tako ostaju granice određene odlukama Badinterove komisije od 29. 11. 1991. g., koja je ustvrdila: “… vanjske granice (novonastalih država) morat će se poštivati u svim slučajevima, na temeljima Povelje UN i drugih dokumenata, ako se ne dogovori suprotno, ranije granice poprimaju karakter granica koje štiti međunarodno pravo.”
Dakle, ukoliko Republika Hrvatska istupi iz Sporazuma o arbitraži, Republika Slovenija može svoja prava, u cilju mijenjanja svojih kopnenih i morskih granica, tražiti na Međunarodnom sudu pravde u Hagu ili Međunarodnom sudu prava mora u Hamburgu, a granica između Republike Hrvatske i Republike Slovenije određena je zaključcima Badinterove komisije koji govore da se zatečene granice, 24. 06. 1991.g. između bivših federalnih jedinica, smatraju državnim granicama i ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom.”
