Najmanja hrvatska općina ima vjerojatno najbolji poljski put u državi. S dva prometna traka. Asfaltiran. Riječ je zapravo o cesti dugoj 3700 metara, otvorenoj u ljeto 2013., koja vodi od Dekanovca do rijeke Mure i tu završava. Dalje se može samo čamcem ili plivajući. Cestu u koju je uloženo 5,5 milijuna kuna danas najviše koriste poljoprivrednici, pa je puna blata otpalog s teških traktorskih kotača. Ograničenje brzine je 50 kilometara. Načelnik Ivan Hajdarović (HDZ) ne čudi se pitanjima čemu cesta koja nikamo ne vodi.
– Ona je, a to neki ne razumiju, dio većeg projekta razvoja općine Dekanovec. Nama ona znači turistički razvoj i povezivanje s mostom preko rijeke Mure koji će se kad-tad morati sagraditi i povezati nas s Mađarskom i autocestom. Osim toga, ta nas je cesta prošle godine spasila od poplava jer je omogućila lakši i brži pristup riječnom nasipu – obrazlaže Hajdarović, koji je odnio pobjedu na svim lokalnim izborima od 1997. godine, kad se Dekanovec odvojio od susjednog Domašinca i postao, sa samo šest četvornih kilometara, površinom najmanja hrvatska općina.
Povećanje broja stanovnika
Projekt koji vlast uspješno gura ima vrlo kratak naziv – “Ljudi”. U posljednjih desetak godina broj stanovnika povećao se za pet posto, pa ih je danas oko 860.
– Želimo da mlade obitelji ostanu i da se nove dosele. Dajemo pomoć za svako novorođenče, novcem iz proračuna stipendirali smo 40 studenata, cijene gradilišta su povoljne… Općina mora biti servis građanima, i veličina u tome nije važna – smatra Hajdarović.
Proračun za 2015. iznosi oko četiri milijuna kuna, i u njemu je predviđen i novac za uređenje zgrade u kojoj bi trebali raditi obiteljski liječnik i ginekolog. Čekaju ih već i dva stana na katu. Za uređenje objekta nedostaje oko dva milijuna kuna, no to će pokušati riješiti preko fondova EU.
– Imamo sve što nam treba, osim liječnika. Mještani odlaze doktoru u Domašinec i Čakovec. Imamo poštu, trgovinu i krčmu – kaže Ana Pintarić.
Stopa nezaposlenosti manja od 3 posto
Dekanovec je lani izgubio status potpomognute općine jer je indeks razvijenosti narastao iznad 75 posto. Glavni je razlog visoka zaposlenost. Od petstotinjak radno sposobnih mještana, posao traži samo njih dvadesetak. Stopa nezaposlenosti je manja od tri posto. BDP po stanovniku je oko 1600 kuna. Selo je uređeno.
“Gastarbajteri” su dio zapadnjačke kulture uređenja kuća i okućnica donijeli u rodni kraj.
– Ništa nam ne fali, imamo struju, vodu i plin, a i kanalizacija će doći jednog dana – ističe Antun Novak, koji se nakon 35 godina rada u Grazu vratio kući. Općina u planu ima i gradnju etnosela, labirinta od lavande, kao i punjenje gospodarske zone za koju država ni nakon šest godina nije riješila zemljište.
– Birokracija… – kratko će Hajdarović.