Velimir Pleša, generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru i njegova supruga Sanja i ove su godine bili odlični domaćini predstavnicima Međimurske županije i novinara iz međimurskih i varaždinskih medijskih kuća.
Tako su u dvodnevnom, sada već tradicionalnom petom posjetu primili međimurskog župana Matiju Posavca, njegove zamjenike Sandru Herman i Zorana Vidovića, te pročelnike nekoliko županijskih ureda i novinare. – Sama realizacija ideje ovakvih susreta koji za svrhu imaju suradnju i razmjenjivanje iskustva, kazao je tom prigodom Velim Pleša, započela je još 2009. godine odnosno u prvoj godini mojeg mandata u Bosni i Hercegovini.
Ljudi u Bosni i Hercegovini zainteresirali su se za posjete iz Međimurja, nastavlja Pleša, kada sam i rekao kako je u našem kraju slika o njima Hercegovcima vrlo negativna. Stoga su odlučili to promijeniti i rekli mi neka svima u Međimurju kažem “dođi da vidiš, dođi da se diviš” i tako je to pomalo krenulo. Tadašnje vodstvo Međimurske županije, kao i Grada Čakovca je to prihvatilo i od devetog mjeseca 2009. godine, nastavlja se svake godine. Ono što mi je posebno drago , kazao nam je generalni konzul RH u Mostaru , Čakovčanin Velimir Pleša je to što je ta suradnja svake godine sve veća , odnosno nije ostala samo na nekakvim protokolarnim sastancima , nego se to proširilo na interesne i gospodarske sastanke na zadovoljstvo sa obje strane.
Nakon ovih pet godina, potpisujem i debelo mogu podcrtati, kazao je Pleša da se i zbog ovih posjeta zapadnoj Hercegovini percepcija Međimuraca o tomu kakvi su Hercegovci u potpunosti promijenila i zbog toga sam jako sretan.
Isto tako treba spomenuti i da je i ta percepcija druge strane drugačija. Hercegovci danas puno više znaju o sjeveru Hrvatske, a to se najbolje pokazuje tako da je Općina Čitluk (čiji je načelnik Ivo Ino Jerkić bio prvi domaćin ovogodišnjeg posjeta) već povezana s Križevcima, da će ove godine Povelja prijateljstva biti potpisana na dan Grada Preloga upravo s tim međimurskim gradićem, isto tako već postoje i kontakti između Ljubuškog i Čakovca te Širokog Brijega i Murskog Središća.
Sama ta zainteresiranost hercegovačkih općina za Međimurje pokazuje da se oni žele bar malo približiti u onom djelu koji njima nedostaje , a to je zaštita i uređenje okoliša. Oni imaju volju i želju , ali im u svemu tomu fali malo onog “njemačkog” pristupa kakvog su donijeli naši ljudi vraćajući se iz Austrije i Njemačke kao “gasterbajteri”, a činjenica je da recimo onako uređeni krajeva kakvi su Međimurju i Zagorju teško da možete naći bilo gdje drugdje u Hrvatskoj. Biznis je taj koji pokreće cijeli svijet pa se nadamo da će uskoro pokrenuti i još bolju suradnju Međimurja i zapadno hercegovačkih općina.
Župan Matija Posavec zadovoljan rezultatima suradnje koja je iz godine u godinu sve bolja
– Prije svega moram reći, istaknuo je Posavec da sam ponosan da s drugim regijama, u drugim zemljama razvijamo prijateljske, ali i kulturne, sportske, a djelomično već i gospodarske odnose, sve to zahvaljujući ideji i organizaciji našeg generalnog konzula u Mostaru Velimira Pleše. Treba spomenuti, nastavlja Posavec da je zanimanje Međimurske županije ponajprije orijentirano na zapadno hercegovačku županiju, gdje su još 2009. godine u Svetom Martinu potpisane Povelje o prijateljstvu između Međimurske županije i hercegovačkih općina Čitluk, Ljubuški i gradom Široki Brijeg.
Ono što je također važno, smatra međimurski župan je njegovanje te suradnje i zbog mnogobrojnih međimurskih hodočasnika koji gotovo svaki vikend stižu u Međugorje i upravo je dobro imati tu poveznicu radi toga da si i naši građani u drugoj zemlji osjećaju bolje sigurnije i ugodnije. Isto tako prije otprilike mjesec dana otvoren je dio autoceste, tako da kada iz Čakovca krenete autocestom prema Međugorju imate praktično samo pet kilometara obične ceste, što je velika prednost, jer sada put na ovaj prostor skraćen na nekih pet sati vožnje.
Time će naravno biti lakše u ovom kraju ponuditi međimurske jabuke, krumpir i ostale proizvode , a isto tako i njihove proizvode plasirati na naše tržište. S druge strane ovaj dio Bosne i Hercegovine ima slabo razvijenu infrastrukturu u čemu se na sjeveru hrvatske i u Međimurju prednjači, pa bi se ta iskustva, ali i proizvodi vezani uz to mogli ponuditi na ovo tržište. Naime, upravo na bazi te suradnje već se u ovom djelu Hercegovine otvorio pogon jedne međimurske tvrtke, tako da se može reći da potencijala ima treba ga znati samo iskoristiti.
Hoće li na studijsko putovanje uskoro krenuti i međimurski “muzejci”!??
Tijekom posjeta zapadnoj Hercegovini međimurski političari i novinari posjetili su uz Međugorje, Mostar Ramu i Livno gdje su zapalili svijeće podno križa podignutog poginulim braniteljima među kojima je bilo i onih iz Međimurja. Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u starom samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, sagrađena 1857. godine. U etnografskom muzeju na Šćitu predstavljen je život stanovnika ramskoga kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture. Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi. Tu je i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu – porodice životinja u punoj životnoj formi.
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno utemeljeni su pak 1995. godine ugovorom između Franjevačkoga samostana na Gorici i Općinskoga vijeća Livno. U prapovijesnoj zbirci izloženi su eksponati iz eneolitika, brojni keramički ulomci iz brončanog doba, koji potječu s gradinskih naselja oko Livanjskog polja. Vrlo je zanimljiv eksponat stalnog muzejskog postava je prapovijesni vuneni plašt iz groba pod tumulom, koji je nađen tijekom sustavnih arheoloških istraživanja 1983. i 1984. godine. Vuneni plašt iz Kupresa, spada u skupinu najstarijih očuvanih tekstilnih predmeta u Europi i metodom 14C datiran je u oko 1660. godinu pr. Kr.
Muzej posjeduje bogatu numizmatičku zbirku, u kojoj je zastupljen novac Rimske Republike, Rimskog Carstva, srednjovjekovnog i novovjekovnog razdoblja. Lapidarij je smješten u dvorištu muzeja, gdje su izloženi arhitektonski ulomci i nadgrobni spomenici iz rimskog razdoblja od I. do IV. stoljeća nakon Krista. Sve ovo spominjemo u nadi da će možda i za međimurske povjesničare i djelatnike muzeja naći prostora i vremena da posjete ova dva mjesta na kojima se može uživati u povijesti, ali i vidjeti kako napraviti postav muzeja, koji vas uz fantastičnu priču ravnatelja muzeja Josipa Gele jednostavno “zove” od jednog eksponata prema drugome.
