Međimurski demokratski savez ne slaže se sa statusom koju su u prijedlogu Industrijske strategije Republike Hrvatske 2014. – 2020. godine dobile tekstilna i obućarska industrija. To predstavlja daljnju marginalizaciju i slabljenje tih grana industrija u Republici Hrvatskoj i Međimurju, a što bi imalo posljedice na, već sada tešku, socijalnu sliku Međimurja, poručio je njihov predsjednik Željko Pavlic na konferenciji za novinare. Njihovo priopćenje pročitajte u nastavku.
“Naime, na svojoj 182. sjednici, održanoj 10. rujna 2014. Vlada Republike Hrvatske je usvojila Industrijsku strategiju Republike Hrvatske za razdoblje 2014. –2020. g. i uputila je na raspravu u Hrvatski sabor. Prema riječima predlagača; Industrijska strategija predstavlja oblik državne politike usmjerene ka unaprjeđenju poslovnog okruženja, posebno prema sektorima od kojih se očekuje veći doprinos ekonomskom rastu.
Između ostalog, dakle, ova Strategija izdvaja određene industrijske djelatnosti kao strateške i koje, prema zaključcima iznijetim u Strategiji, imaju najveći potencijal, a time i “odgovornost”, za rast i razvoj industrije i prema kojima će biti posebno usmjerena potpora državne politike.
One imaju status “Pokretača”, a objedinjavanjem rezultata različitih izračuna u ovoj Strategiji izdvaja se osam strateških industrijskih djelatnosti: Proizvodnja – 1. farmaceutskih proizvoda, 2. računala i elektroničkih i optičkih proizvoda, 3. gotovih metalskih proizvoda, 4. električne opreme, 5. strojeva i uređaja i 6. računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti (ICT), 7. proizvodnja prehrambenih proizvoda i 8. proizvodnja namještaja. Točke 7. i 8. dodane su naknadno, na pritisak ministra poljoprivrede.
Iako možemo biti zadovoljni što je u strateške djelatnosti uvrštena i proizvodnja gotovih metalskih proizvoda, strojeva i uređaja, koja ima velikog udjela u međimurskom gospodarstvu, nas u MDS-u posebno zabrinjava, a mi sve ovakve inicijative promatramo iz međimurske perspektive, je činjenica da u strateške industrijske djelatnosti prve vrste “Pokretači” nije uvrštena ni tekstilna ni obućarska industrija. Te grane industrije nisu uvrštene ni u drugu “Čuvari”, ni u treću poddjelatnost “Upitnici”, već u četvrtu sa nimalo optimističnim nazivom “Problematični”.
To su poddjelatnosti koje, prema Strategiji, ostvaruju gubitke, nisu konkurentne, visoko su zadužene i ovisne su o vanjskim čimbenicima. Kad pročitamo ocjene o ovim poddjelatnostima, prvo što nam pada na pamet je da ih treba što prije likvidirati. No, ako uzmemo u obzir da je u tim djelatnostima u Republici Hrvatskoj zaposleno više od 30 000 radnika, a u Međimurju više od 3 500, mislimo da bi bilo i te kako korisno, i socijalno i gospodarski, jer su ove grane i većinski izvozne, da ove grane industrije dobiju bolji status i tretman, a time i mogućnost snažnije potpore države i fondova.
Grupiranje poddjelatnosti gospodarskih grana u ovoj Strategiji izvršeno je na temelju odabranog modela koji se temeljio na 3 kriterija: profitabilnost, izvozna orijentiranost i veličina. Iako i tekstilna i obućarska industrija ispunjavaju 2 kriterija, izvoz i veličinu (pogotovo u nekim regijama) mišljenja smo da se strateški status ne može dobivati samo na temelju statističkih varijabli i matematičkih formula, već treba gledati interese živih ljudi, radnika koji u veoma teškim uvjetima i sa malim primanjima, nastoje osigurati egzistenciju sebi i svojim obiteljima.
Također, ovu problematiku treba promatrati i s regionalne perspektive, jer slabljenje ili gašenje ovih grana industrije može imati direktne posljedice na socijalno-gospodarsku sliku Međimurske županije. Danas se treba boriti za svako radno mjesto, a ne olako otpisivati cijele industrijske grane koje zapošljavaju desetine tisuća radnika. I taj cilj bi trebao biti dijelom ove Strategije.
Ne smijemo ponoviti grešku iz 2007. godine. Tada je tadašnji saborski zastupnik Željko Pavlic, predsjednik MDS-a, u Saboru RH predložio Interpelaciju o položaju tekstilne i obućarske industrije u RH. To je bilo prvi puta da je Sabor, u posebnoj točci, raspravljao o stanju u ovim industrijskim granama. Nažalost, Interpelacija, kao i mjere koje je ona predlagala za poboljšanje stanja u tim industrijama, nije dobila većinsku potporu u Saboru, pa su te grane industrije i dalje ostale na brisanom prostoru bez bitnih pomoći države, za razliku od nekih drugih grana npr. brodogradnje. To je rezultiralo daljnjim slabljenjem tekstilnih i obućarskih grana, gašenjem mnogih poduzeća i padom broja zaposlenih.
To je i dovelo do toga da su ove industrijske grane smještene u grupu”Problematični”. Ova Strategija Industrijskog razvoja još je podložna doradi i to u Hrvatskom saboru i možda je to posljednja prilika za spas tekstilne i obućarske industrije. Treba sagledati njihovo značenje u širem, socijalnom, regionalnom i gospodarskom kontekstu. Jer one kao grane koje zapošljavaju veliki broj ljudi u pojedinim regijama, kao što je to slučaj u Međimurju i izvozno su usmjerene, imaju značaj i za tu regiju i za državu. Sektorski, regionalni i socijalno uravnotežen pristup mora biti osnova svih važnih razvojnih dokumenata i politika u Republici Hrvatskoj, a to ova Strategija svakako jest.
MDS će na sljedećoj sjednici Skupštine Međimurske županije, a u okviru Izvješća o gospodarskim kretanjima u MŽ, predložiti i zaključak kojim će se pozvati saborski zastupnici iz Međimurja da izbore važnije mjesto u Strategiji za ove industrijske grane, a time i za snažniju pomoć i potpore tekstilnoj i obućarskoj industriji.”, naveli su u priopćenju.
