U subotu, 28. prosinca, u Domu sindikata u Čakovcu, održana je Godišnja izvještajna skupština Međimurskog demokratskog saveza. Između ostalog, izvješće o radu od prethodne Skupštine iznio je predsjednik MDS-a Željko Pavlic čije priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Izvješće predsjednika MDS-a o radu u razdoblju između dviju sjednica Skupština MDS-a: Dopustite mi da vam podnesem izvješće o radu između dviju sjednica Skupština MDS-a. Samo da vas podsjetim da je prethodna Skupština, koja je bila i Izborna, održana 22. rujna 2012. god. Dakle, prošlo je nešto više od godine dana, i u tom razdoblju Predsjedništvo MDS-a održalo je 13. sjednica, na kojima je , u suradnji s Vijećem i ograncima, organiziralo mnogo aktivnosti, akcija i zbivanja, a danas ću nabrojiti samo one najvažnije.
Počet ću s našim stalnim akcijama, akcijama koje u već postale i tradicionalne: Tu je naše pješačenje od Čakovca do Zasadbrega koje smo održali na isti dan 8. listopada i u 2012. i u 2013. godini. Zahvaljujem svima koji su pripomogli održavanju ove akcije, a posebno članicama našeg ogranka u Zasadbregu. MDS je poznat i po tome što je jedina politička stranka u Republici Hrvatskoj koja ima svoj Fond za stipendiranje međimurskih studenata. S obzirom na financijsko stanje odlučeno je da se sredstva prikupljaju različitim dobrotvornim akcijama.
Tako smo, uz suradnju sa ograncima: Organizirali turnire u beli u Restoranu Kneja u Malom Mihaljevcu, Čakovcu, u Svetom Jurju na Bregu, Prelogu i Donjem Kraljevcu, a teniski turnir kod Kermana u Nedelišću. Prikupljeno je 6 000 kuna za tri stipendije koje su podijeljene na prijedlog Međimurskog veleučilišta, trima studenticama i studentima, najboljim u svojim stručnim grupama.
MDS je poznat i po svojoj Plaketi za očuvanje kulturne međimurske baštine koju je ove godine dobio gospodin Matija Grabrović.Povodom Međunarodnog dana žena organizirali smo već tradicionalnu podjelu cvijeća od papira, a po prvi puta smo 5. kolovoza organizirali obilježavanje Dana domovinske zahvalnosti na SRC HVIDRE u Kuršancu.
Svakako da je jedan od najvažnijih političkih događaja u 2013. godini bilo održavanje lokalnih izbora tako da smo u prvoj polovici ove godine dosta vremena posvetili pripremama za lokalne izbore, koji su održani u svibnju mjesecu. Osnovni cilj na razini županije, bio nam je zadržavanje postojećeg statusa u županijskoj skupštini tj. dva vijećnička mjesta i formiranje svog kluba. Prema odlukama stranačkih tijela sklopljena je predizborna koalicija MDS-SDP-HSU.
Formirana je zajednička lista za županijsku skupštinu, a koalicija je podržala SDP-ove kandidate za izvršnu vlast. Županijska lista koalicije MDS-SDP-HSU osvojila je najviše glasova, od 8 listi koje su se kandidirale, i osvojila 14 mjesta u skupštini. Među tih 14 u skupštinu su ušli Željko Pavlic i Zlatko Bacinger, dok je, na žalost, malo glasova falilo da i naš čla n Željko Ciglarić uđe u skupštinu kao 15 na listi. U drugom krugu izbora za župana pobijedio je kandidat koalicije oko HNS-a Matija Posavec. MDS je ovim izborima pristupio ozbiljno i dao je svoj doprinost, no stanje i sukobi u SDP-u imali su presudan utjecaj na konačne rezultate. Tijela MDS-a dala su prolaznu ocjenu izborima ocijenivši ih relativno uspješnim.
Nakon izbora vođeni su razgovori o poslijeizbornoj koaliciji sa HNS-om i suradničkim strankama. Postignut je načelan sporazum, pripremljen je koalicijski sporazum koji još nije potpisan, a problemi se rješavaju u hodu.
S obzirom da je SDP konačno završio svoj izborni proces, naš će zahtjev biti da se što skorije potpiše sporazum ili nađe neko drugo rješenje. U drugoj polovici godine počeli smo, preko medija, glasno reagirati na inicijative koje su dolazile od centralne vlasti, a koje idu u pravcu slabljenja ustavnog položaja regija i mogućnosti da Međimurska županija izgubi najviši status regionalne samouprave.
Prvo reagiranje 15. listopada: Bilo je na najavu da će Hrvatska biti podijeljena na pet upravnih regija; Varaždin, Rijeka, Split, Zagreb, Osijek. U njima bi se formirala sjedišta-uprave svih državnih i javnih institucija, dok bi u susjednim gradovima bile ispostave. MDS se tome usprotivio sa argumentacijom da tijela državne uprave moraju pratiti državni ustroj, a po ustavu su to još županije.
Sljedeće reagiranje 9. studenog: Bila je reakcija na Zakon o regionalnom razvoju, koji Hrvatsku dijeli na pet planskih regija, i temeljem toga predstavljanje Deklaracije MDS-a o jedinstvenosti Međimurske županije i regionalnom razvoju koju smo napravili u suradnji s kolegama iz IDS-a. Ta naša Deklaracija uvrštena je u dnevni red 4. sjednice Skupštine Međimurske županije 26. studenog gdje je i jednoglasno prihvaćena.
Ovo je svakako najveći dosadašnji politički uspjeh MDS-a, jer su osnovne postavke našeg Programa “Međimursko protuletje”, zahtjev da Međimurje zadrži status regije i poziv na decentralizaciju Hrvatske, prenesene u ovu Deklaraciju, temeljni dokument kojeg je po prvi put i to jednoglasno prihvatilo predstavničko tijelo Međimurske županije. Na to, svi mi u MDS-a, moramo biti ponosni.
I treća reakcija 12. prosinca: Bila je reakcija na prijedlog promjena Ustava RH. Političkom trgovinom i neuvažavanjem prijedloga struke došlo se do prijedloga ustavnih promjena kojima bi Hrvatska imala, kao jedina u Europi, dvije ravnopravne razine regionalne samouprave. Područja regionalne samouprave bile ni i županije i neke nove regije, sa istim ovlastima.Hrvatska bi tako imala 20 županija i najmanje 5 regija, koje bi sve imale svoje skupštine i izvršna tijela. To ni jedna država ne može podnijeti, a za očekivati bi bilo da bi se županije, pa tako i Međimurska, utopile u većim regijama. Srećom, ove promjene, za sada nisu prihvaćene, već su odgođene, a mi ćemo pozorno pratiti događanja i po potrebi reagirati, kao što smo najavili i putem referenduma, peticijama i drugim akcijama.
Upravo nam ovi zadnji događaji mogu poslužiti kao argument zašto je bilo dobro da smo 2005. godine osnovali MDS i zašto je dobro da takova regija kao što je Međimurje, ima regionalnu stranku. Jer, na primjer, ovu Deklaraciju ne bi predložila ni jedna nacionalna stranka, ni jedna nacionalna stranka ne bi tako odlučno stala u obranu statusa Međimurske županije kontra zakonskih rješenja iz Zagreba. Od 2005. g. se borimo za svoja uvjerenja, često puta gubeći i volju i pitajući se ima li u tome smisla, ali kad je interes Međimurja u pitanju mi smo tu, i bit ćemo tu, jer nas pravi napori tek čekaju. Biti ćemo tu, jer mi u MDS-u, kao ni sve Međimurke i Međimurci, nemamo rezervne položaje u Zagrebu, već imamo samo svoje veliko Međimurje.”