Hrvatski laburisti – Stranka rada s nestrpljenjem očekuje svibanjske lokalne izbore. U kampanju ulaze vrlo optimistično. Kako i ne bi kada su Laburisti postali treća stranka u Hrvatskoj, a dobro kotiraju i u Međimurskoj županiji. Njihov kandidat za župana je Marijan Belčić (53) iz Čakovca, novinar-urednik u Listu “Međimurje”, kao nestranačka osoba, dok su za njegove zamjenike kandidati Petra Kovačić, pravnica iz Svetog Martina na Muri i Mladen Babić, geodet iz Čakovca.
Belčić već tri desetljeća kao novinar prati i politiku, a kako ne vidi nikakve promjene, odlučio se kandidirati jer smatra da je došlo vrijeme za boljitak cijele zajednice, što Međimurje svakako zaslužuje. Gdje se krije “ključ uspjeha” Laburista i kakva su njihova očekivanja saznali samo u razgovoru s njihovim kandidatom za župana, Marijanom Belčićem.
eMedjimurje.hr: Zašto ste se odlučili baš za kandidaturu za međimurskog župana, a ne primjerice za gradonačelnika Grada Čakovca?
– Zanimljivo je bilo pri skupljanju potpisa za kandidaturu: mnogi su mi građani pri potpisivanju govorili da sam se trebao prvo kandidirati za gradonačelnika Čakovca, ali su davali podršku i kandidaturi za župana. Međutim, osobno nisam donosio posebnu odluku kandidirati se za župana ili gradonačelnika, jer do moje je kandidature došlo nakon nekoliko razgovora s Dragutinom Lesarom, predsjednikom i utemeljiteljem Hrvatskih laburista – Stranke rada, koji mi je predložio da budem kandidat Laburista za župana.
Znate da sam nestranačka osoba i priznajem, doista sam ozbiljno razmislio o Lesarovom prijedlogu, jer prihvaćanjem kandidature, u krajnjoj liniji i iznimnog povjerenja koje mi Laburisti ukazuju, preuzimam i veliku odgovornost. Možda se špekulacijama ili kalkulacijama na temu župan ili gradonačelnik bave oni koji su od politike napravili sebi profesiju (a svima nama more problema), pa vidimo da su sklopljene nevjerojatne koalicijske kombinacije u svim smjerovima, samo da bi se sačuvala koja stolica, koji komadić vlasti…
Budući da koračam uz politiku iz profesionalnih razloga više od trideset godina, pratim i analiziram, zapitao sam se – što ja radim s ove strane stola, među promatračima, a bezvoljni, bezidejni, političkim okovima, stranačkom stegom i golom želju za vlašću sputani ljudi kroje nam život!? I to me (p)okrenulo u politiku.
eMedjimurje.hr: Po čemu je Vaša vizija i Vaš program drugačiji od ostalih kandidata?
– Ja doista ne znam kakvu viziju tko ima, jer u predizbornoj kampanji koja je zatalambasala tjednima prije službenog (i dopuštenog) početka već je u javni prostor plasirana gomila nevjerojatnih izjava onih koji su za sobom u protekla dva mandata u dvije ili tri političke kombinacije s istim akterima ostavili desetke milijuna kuna duga, neostvarene megalomanske planove, a sad dolaze s novim bajkama o otvaranju radnih mjesta, nude nekakve velike projekte iz EU-fondova (a ne znaju kakav je sustav novih fondova, nema više novaca unaprijed!), daju obećanja koja su popis svega što su trebali napraviti, a nisu napravili kad su primali plaću na najvišim dužnostima, ili im je odjednom svaka hiža važna, a nisu znali (ili nisu mogli u koaliciji s figama u džepu) voditi ni županijsku hižu koja im je bila povjerena cijeli mandat!
Moj program podrazumijeva u prvom redu zadaće koje su županiji naložene Zakonom o lokalnoj samoupravi, a to su briga o obrazovanju i zdravstvu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova, o prostornom i urbanističkom planiranju, o gospodarskom razvoju – ali kroz stvaranje uvjeta za poduzetničke inicijative (a ne kroz miješanje politike u gospodarstvo) pri čemu se uz obrt i industriju ne smije zanemariti potencijal poljoprivrede.
Promet i prometna infrastruktura kao i održavanje javnih cesta mora biti pod izravnim nadzorom županije, ali i brigom da se iz viših proračunskih izvora povuku sredstva na koja po zakonu imamo pravo, a ne da samo kroz javne medije doznajemo da, primjerice kao lani krajem godine, Međimurska županija za program obnove cesta dobije tridesetak milijuna kuna, a susjedne županije po nepoznatom kriteriju deset do dvadeset puta više! Zar je to normalno, čime se to može obrazložiti!?
Mi moramo preuzeti odgovornost za upravljanje vlastitim resursima, ali i zahtijevati svoje pravo da državna poduzeća – Hrvatske šume, Hrvatske vode, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske željeznice, Hrvatske ceste na našem području obavljaju svoj posao srazmjeran prihodima koje ovdje ubiru, a pripadajuća nam investicijska sredstva s tih adresa ne mogu proizvoljno ni dodjeljivati ni raspoređivati stranačke klike i klanovi!
Jednako tako je važno da se pri izdavanju dozvola i drugih akata vezanih uz gradnju u provedbi dokumenata prostornog uređenja slijepom provedbom možda lošeg plana ili krutog propisa ne koči razvoj i administrativno ne otežava realizacija bilo koje vrste projekata…
eMedjimurje.hr: Hrvatski laburisti treća su stranka u Hrvatskoj, a dobro stoje i u Međimurju. U čemu je zapravo ključ uspjeha Laburista?
– Tu procjenu najbolje bi bilo ostaviti za kakvu anketu među građanima, no osobno mislim da je iznimno velik broj ljudi shvatio da su potrošene sve dosadašnje kombinacije, da su tzv. političke elite velikih stranaka i na njih koalicijski zalijepljenih političkih parazita iz zone statističke pogreške nas već razočarale u svemu u čemu su nas mogle razočarati i da se trebamo vratiti vrijednostima kao što su odgovornost, vjerodostojnost, dosljednost, poštenje i pravednost. I da rad mora biti reafirmiran u našem društvu…
Da se radno ovisnim građanima koji plaćaju svaki račun, dakle poštenim, običnim ljudima – od mojeg rajonskog dimjačara do inženjera, majstora, profesora, tkalje za strojem, poljoprivrednika kojem prijete elementarne nepogode s neba i zemlje, do liječnika ili pak mladih ljudi za koje nemamo novih radnih mjesta – mora vratiti moć odluke o vlastitoj sudbini, jer tzv. političke elite u svojoj samovolji su izgubile kompas i ugrožavaju budućnost ne samo naše djece, već i naših unuka! Laburiste se prepoznaje po dosita novim ljudima za novu politiku.
eMedjimurje.hr: S obzirom na te rezultate optimistično ulazite u kampanju. Kakva su očekivanja?
– Na ni jednom mojem plakatu ili predizbornom materijalu nećete vidjeti da sam sam sebe proglasio županom… Svi moji konkurenti već su si otisnuli na plakatima uz vlastito ime i apoziciju župan ili vaš župan… Osobno očekujem buđenje zdravog razuma u biračkom tijelu, ocjenjujem da je prošlo vrijeme svrstavanja u navijačke tabore stranaka (jer sad je i neprepoznatljivo više tko što i s kim igra), očekujem da ljudi konačno biraju, umjesto da mehanički glasaju…
I jedino je što očekujem – da birači kažu tko je novi međimurski župan! U fazi prikupljanja potpisa za kandidaturu doživio sam toliko lijepih susreta i podrške da sam doista emocionalno ispunjen, zadovoljan i mirno čekam 19. svibnja i odluku birača…
eMedjimurje.hr: Tko su ljudi koji će biti Vaši najbliži suradnici?
– Dvoje vrijednih ljudi, kombinacija mladosti, iskustva i znanja, moji zamjenici: Petra Kovačić, pravnica iz Lapšine, mlada, marljiva i ambiciozna osoba koja radi na dva radna mjesta – u gospodarstvu u privatnom sektoru i volontira na sudu i Mladen Babić, geodet iz Čakovca, samostalni poduzetnik, s iskustvom iz izravnog sudjelovanja u političkom životu i terenskim iskustvom rada među svim našim ljudima – od poljoprivrednika kojima se sređuje zemlja do poduzetnika u podizanju čijih objekata dijelom sudjeluje.
A u dragocjene suradnike ubrajam i mnoge stručne ljude, zaposlenike županijskih službi, čije se znanje godinama potcjenjivalo, uz njih zapošljavalo stranačke podobnike i poslušnike… Ljudima koji znaju i mogu treba ukazati povjerenje i komunicirati s njima na ljudske osobe dostojan način. To se višestruko dobrim vraća…
eMedjimurje.hr: Koje propuste aktualne županijske vlasti bi prvo ispravili?
– Grijeh propusta je najveći koji izvršna županijska vlast ima na duši. I moj je dojam – odvojenost od realnog života i spoznaje u kakvoj smo situaciji. Danas, kad znamo da ambiciozno zacrtan proračun Međimurske županije na 160 milijuna opet ima na listi želja prihod od prodaje tzv. nefinancijske imovine od 37,5 milijuna kuna koji se neće ostvariti, jer imovina o kojoj je riječ prodaje se već dva mandata (mi čekamo investitore doma sjedeći na klupici!), a znamo i da treba pokriti 23 milijuna kuna (ako ne i više) dugova iz prethodnih razdoblja – nije li vrijeme da prizovemo zdrav razum u pomoć i pokušamo, barem pokušamo, realno procijeniti svoje mogućnosti, prestati s rasprodajom pošto-poto imovine da bi se dizale zadužbine i politički spomenici i ostvariti makar minimalne, ali s pozitivnim predznakom ciljeve? Negativnih tonova, negativnih rezultata, negativnog raspoloženja doista je već svima dosta!
Aktualnoj županijskoj vlasti, već dva mandata, posebno u ovom koji završava – sve se događa, jer ničim se suvislo i proaktivno ne upravlja, posebno ne kad treba ustati, preuzeti odgovornost i načiniti barem jedan hrabar korak samostalno, bez čekanja spasonosnih doznaka koje šalje neki imaginarni “naš čovjek” ili “naši dečki u Zagrebu”!
Postoji još jedan veliki propust dosadašnjih županijskih vlasti: nisu preuzeli odgovornost ni proaktivnu ulogu u rješavanju problema iznimno zastupljene u Međimurju nacionalne manjine Roma, čiji težak položaj rezultira svakovrsnim devijacijama i izaziva izravno ugrožavanje kvalitete života cijele zajednice. U prvom redu zbog državne nebrige i državne uskrate novca potrebnog da se pripadnike nacionalne manjine potpuno i smisleno integrira u društvo.
Mi nismo dužni trpjeti posljedice te državne nebrige, niti iz skromnih lokalnih proračuna nadoknađivati propuste države u ispunjavanju ustavno-pravnih obveza prema manjini. To je kisela jabuka u koju se nitko ne usudi zagristi, bojeći se etiketiranja, ali zabijanjem glave u pijesak problem neće nestati.
Spreman sam preuzeti odgovornost da se svima i u svako vrijeme osigura primjerena razina osobne i imovinske sigurnosti, te javni red i mir, uvjeren da većinsko domicilno stanovništvo, kao ni pripadnici manjinske populacije koji se trude vlastitim rukama izvući iz teškog socijalnog položaja, ne mogu biti žrtvom onih koji zloupotrebljavaju manjinska prava i k tome kompromitiranju cjelokupnu svoju manjinsku zajednicu.
eMedjimurje.hr: Nezaposlenost je velika. Kako je planirate smanjiti?
– Jedna od najčešćih propagandnih bezočnih laži u predizbornoj kampanji, a lokalni su izbori, je obećanje o otvaranju radnih mjesta! Pa koje to instrumente ima županija, grad ili općina za izravno otvaranje radnih mjesta (osim novih činovničkih u već i onako pretrpanih uredima)? Obećati da će župan otvarati radna mjesta isto je kao kad bi obećao da će plaćati umjesto građana račune za režije ili sanirati minuse na tekućim računima! Idemo tobože u novi razvoj, nova radna mjesta, a nitko nije ni obrvu podignuo nad činjenicom da smo u pet godina izgubili 5.000 radnih mjesta, a u poljoprivredi nam je nekamo nestalo dvadesetak tisuća hektara zemljišta iz statistike (i proizvodnje)!?
S druge strane, težimo gradnji jednosmjenskih škola, a nemamo programe što s praznom školom popodne, u sportskim dvoranama kojih je više nego ikad nema stotina djevojčica i dječaka ili mladića i djevojaka izvan nastave u sportskim aktivnostima… Zato samo mogu ponoviti: na županiji je i gradovima i općinama – u okviru zakonskih zadaća – stvaranje uvjeta za poduzetničke inicijative obrtnika, malih poduzetnika, industrije koju treba očuvati i stvaranje uvjeta da se iskoristi danas zapušteni potencijal poljoprivrede. Samo uzgred: danas je zapušteno dvadesetak tisuća hektara nekad orane zemlje…
A prisjetimo se: Međimurje je imalo – nakon strateških odluka hrabrih ljudi – elektrifikaciju šezdesetih godina, pa se idućih desetljeća u sedamdesetim i osamdesetim i devedesetim godinama XX. stoljeća smisleno i organizirano gradilo vodovode, plinovode, čak je i telefonija izgrađena našim novcem (pa kasnije oteta iz vlasništva građana). Danas su u modi poduzetničke zone koje su potrebne, ali zar baš na svakoj zarasloj livadi moramo zabiti tablu da je tu nekakva zona ili se moramo koncentrirati na stvarno uređenje uvjeta za dolazak investitora gdje je najpogodnije i moguće potpuno uređenje takvih zona s cjelovitom infrastrukturom uz najmanji trošak?
I da se vratim na poljoprivredu: jedan izvedeni (i promašeni) pilot projekt navodnjavanja je gotov, drugi se planira s troškom većim od deset milijuna kuna prije nego se zabije u zemlju jedan geodetski kolac (opet će nekakvi izvođači izvan Međimurja na papirima zaraditi desetke milijuna kuna, a domicilni graditelji bilježiti gubitke pri izvođenju?). A sve na terenu gdje nije arondirano ili komasirano zemljište, gdje nije definirana putna i kanalska mreža, a s druge strane nitko ne razmišlja o stotinama kilometara postojećih, upravo suludo nefunkcionalno izvedenih kanala koji odvode svu vodu (a ne samo suvišnu) s njiva, uz kanale nema nizova retencija u kojima bi trenutno suvišnu proljetnu vodu sačuvali za ljetno navodnjavanje nasada i usjeva…
Zato pitam: možemo li u idućih pet ili deset godina na smislen, u od nas samih kontroliranom i upravljanom procesu izgraditi svrsishodan sustav navodnjavanja da imamo barem 50 % obradivih površina pod sustavom (danas je toliko međimurske zemlje zapušteno), koji je uz to na uređenom zemljištu, arondiranom ili komasiranom, uz projekte koji vode računa i o očuvanju prirodnih vrijednosti krajolika i bioraznolikosti (to Europa izdašno sufinancira!).
I da se sve to financira iz one kase u koju mi dajemo vodoslivne i druge naknade, a vlasnike zemljišta da to ne košta više od 10 metričkih centi pšenice po hektaru, kako se nekad naplaćivala komasacija? Koliko bi tu bilo radnih mjesta? Samo treba donijeti hrabru, stratešku odluku!
O tim pitanjima niste mogli ništa čitati u novinama, niti pratiti raspravu preko drugih vrsta medija, oni koji žele ostati na vlasti ili se ponovo je dokopati pred kamerama su se uglavnom prenemagali i rasipali obećanjima, kitili tuđim perjem, za svoje plaće nisu napravili ništa, a o pitanjima koja sam spomenuo nemaju pojma ili su to za njih »prizemna« pitanja nedostojna njihove političke veličine…
eMedjimurje.hr: Ulazite u politiku. Mnogi novinari su svoj put nastavili u političkim vodama što je dakako i Vaš cilj. Hoće li Vam nedostajati novinarstvo ako postanete župan?
– Osobno – lako bih mogao živjeti bez politike, no pitam se: imam li pravo na tu komociju ili ipak moram dati svoj doprinos općem javnom dobru? Ne mogu više gledati i samo zapisivati kako tu, na temeljnoj razini političkog organiziranja, padamo pod megalomaskim planovima, pod potrošnjom kojoj nema plana ni suvislog obrazloženja i iz godine u godinu u Međimurju gledamo kako raste proračunski dug, kako naš život poprima sve uže okvire, opterećen je sa sve više obveza, pa polako počinje propadati i ono što su Međimurci davno, samodoprinosima izgradili.
Izuzetno sam motiviran za novi izazov, ali mogu samo biti privremeno odvojen od novinarstva, novinarstvo je nemoguće iz mene iščupati, no daje mi ta profesija i jednu iznimnu prednost: sustav lokalne samouprave upoznao sam iznimno dobro, uočavam brzo i puno više u javnom životu od drugih ljudi, znam reagirati brzo i odlučno, a to je vještina koju godine iskustva donose u novinarstvu.
eMedjimurje.hr: Kako vidite Međimursku županiju 2017. godine i zašto bi baš Vi trebali biti međimurski župan?
– Imam iskustva i znanja potrebnog za dobro organiziranje sustava upravljanja javnim poslovima, a javnim se poslovima može dobro upravljati donose li se odluke onako kako odluke odgovoran, pošten i odlučan čovjek donosi za vlastitu obitelj! A Međimurje je moj zavičaj, dakle moja šira obitelj. Tu sam doma, samo tu se mogu osjećati dobro, ali ako je i ljudima oko mene – dobro.
I ako je – po našoj međimurskoj šegi – naš zavičaj uređen, organiziran i čist, baš onako kako je uređen tipični međimurski vrčak ili obloki s muškatlinima. Takva može biti Međimurska županija već za četiri godine. A na poziciji župana – budem li izabran – mogu ponuditi kao posebnu kvalitetu sposobnost da za stolom okupim u razumnom razgovoru i ljude sasvim suprotnih političkih stajališta.
Jer sam kao tolerantan ali i otvoren sugovornik stekao povjerenje ozbiljnih ljudi iz svih stranaka, što je dobar preduvjet za dizanje mostova suradnje za dobrobit Međimurja, nasuprot podjelama, inatima, podmetanjima…
Zato sam se usudio svojim plakatom i pismom od mojih međimurskih ljudi zatražiti da – ako sam već stekao njihovo povjerenje kao novinar – da onda daju i glas za međimursku promišljenost i zdrav razum u upravljanju našom županijom! Jer, Međimurje je jedini zavičaj koji imamo! Iskreno vjerujem da sam tog glasa vrijedan, na obraz sam ga spreman uzeti, ali i s obrazom za taj glas odgovarati.
