U povodu aktualnih događanja vezanih uz pripadnike Romske nacionalne manjine u Međimurju priopćenjem se obratio HNS Međimurja putem kojeg izražavaju duboko žaljenje i iznenađenost onih koji Međimurje i Međimurce kvalificiraju kao ljude i sredinu u kojoj se provodi segregacija i rasizam prema Romima. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Nažalost, mnogo je onih koji istupaju u javnosti bez upoznavanja s realnim stanjem, bez čvrstih argumenata, a na temelju dojmova i umjetno stvorene percepcije. Međimurska županija je najgušće naseljena hrvatska županija gdje na 730 km2 živi 120 000 stanovnika. Na tom, ipak malom, prostoru živi najveći broj pripadnika Romske nacionalne manjine. Iako prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Romi čine 0,21 % stanovništva RH, procjena je da ih je znatno više zbog činjenice što su se izjašnjavali kao pripadnici drugih narodnosti.
U Međimurskoj županiji prema procjeni živi oko 11 tisuća Roma najvećom dijelom koncentriranih u 13 romskih naselja na području 10 jedinica lokalne samouprave. Iako u Međimurju žive već stoljećima, pripadnici Romske nacionalne manjine su uglavnom Romi-Bajaši koji govore drugim jezikom i koji se načinom života uvelike razlikuju od većinskog stanovništva Međimurja.
Njih oko 85% su korisnici nekih od oblika socijalne pomoći za što mjesečno država preko Centra za socijalnu skrb izdvaja 4,2 milijuna kuna. U zadnjih nekoliko godina u infrastrukturu i legalizaciju romskih naselja uloženo je više od 70 milijuna kuna, godišnje županijski Dom zdravlja obavi 3200 patronažnih intervencija, dok u sustavu osnovnoškolskog obrazovanja svake školske godine imamo oko 1400 učenika Roma što je oko 13 % svih učenika.
Nažalost, manje od polovice tog broja upisuje 6. razred, a svega nekoliko posto učenika završi osnovnu školu i upiše srednju školu. Uza sve napore i zalaganja koje ulažu učitelji i djelatnici škola u Međimurju, uza sva materijalna sredstva, problem u osnovnim školama je vršnjačko nasilje, kontinuirano ponavljanje razreda, upisivanje u posebne razrede, neredovito polaženje ili izostanak s nastave, nepoznavanje hrvatskog jezika, a što pak je izazivalo nezadovoljstvo većinskog stanovništva, potom nezadovoljstvo Roma, ali i resornih ministarstava te je kulminiralo presudom Europskog suda za ljudska prava.
Svjesni svih problema, smatramo da je potrebno dugoročno riješiti probleme u obrazovanju na način da se učenicima Romima osigura jednaka startna pozicija pri upisu u 1. razred osnovne škole. To je moguće ukoliko će sva djeca biti uključena u predškolski odgoj kojim bi se svladale prepreke nedovoljnog predznanja, nepoznavanja hrvatskog jezika, nedostatak higijenskih i radnih navika.
U ime Međimurske županije, zamjenik župana Matija Posavec osobno je osmislio, inicirao i realizirao projekt “predškole” za učenike Rome koji je prvotno bio zamišljen kao trogodišnja priprema za osnovnoškolsko obrazovanje. No resorno ministarstvo, u početku na žalost, nije podržalo projekt. Ne odustajući, obilazile su se međunarodne institucije koje bi se financijski uključile u projekt te je zajednička suradnja uspostavljena s REF-om (Roma Education Fund) na način da se u projekt uključe sva Romska djeca starosti godinu dana pred polazak u 1. razred osnovne škole.
Nakon toga uključilo se i resorno ministarstvo te Vlada RH, a spomenuta predškola funkcionira već treću godinu. Projekt predškole u Međimurju dobio je niz pohvala raznih međunarodnih institucija koje takav model preporučuju i ostalim zemljama u regiji, projekt je prezentiran u okviru predsjedavanja Hrvatske Desetljećem za uključivanje Roma, a Republika Hrvatska ga koristi kao mjeru u okviru provedbe mjera namijenjenih izvršenju presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Oršuš i dr. protiv Hrvatske”.
Ovo je samo jedan u nizu pozitivnih primjera kako u Međimurju doista želimo kvalitetan suživot i činimo sve da i Romi budu ravnopravni članovi naše zajednice. Teško je danas opravdavati se zašto je Romskim mališanima spriječen ulazaku školu, no ta situacija nije ni približno bila onakva kakva je prikazana u medijima. Dokaz tome jest činjenica da se predškola provodi na sedam lokacija već treću godinu i nikada nije bilo nikakvog problema. Međutim, činjenica je da mnogi žele da se javno progovori o realnim problemima i realnom suživotu.
Istinski i realni problemi su slijedeći:
1. Zamislite situaciju da ste umirovljenik s mirovinom od 1.500,00 kuna, u proljeće obrađujete zemlju, sadite krumpir, okopavate ga, uzgajate do jeseni i kada biste nešto htjeli i imati od toga svoga rada, truda i znoja – polje Vam je opustošeno – nema ničega !!!
2. Zamislite situaciju da živite u naselju gdje je u susjedstvu Romsko naselje s više od 2500 Roma u kojem je tisuću tona otpada, u kojem se gotovo svakodnevno pale gume, plastika i razni otpaci…. što je potencijalni izvor raznih zaraza.
3. Zamislite situaciju gdje u danima podizanja socijalnih pomoći i naknada u Romskim naseljima imate stotinjak intervencija policije zbog narušavanja javnog reda i mira.
4. Zamislite situaciju da postoje sukobi romskih učenika s djecom većinskog stanovništva što izaziva strah, uznemirenost i općenito neugodnu klimu u pojedinim školama. Svaki tjedan morate kupovati nove tenisice jer Vam dijete dolazi kući u papučama jer su mu tenisice po tko zna koji put “nestale”.
5. Zamislite situaciju u kojoj Vaše dijete pohađa školu u kojoj je 70% Romskih učenika i netko Vas optuži za segregaciju i netrpeljivost zbog Roma.
Naravno, ovo nije generalizacija i ne odnosi se na sve, ali je činjenica da je situacija takva već dugi niz godina. Ali međimurski narod je itekako tolerantan i sve probleme je držao u “svoja četiri zida”. No kriza koja je zadnjih godina zahvatila i Hrvatsku promijenila je mnoga “nepisana pravila”. Jedno od njih je da je oduvijek percepcija o Romima bila kako je to siromašni narod. Danas tome nije tako, iz razno raznih razloga.
Ali u svijesti dijela pripadnika Romske nacionalne manjine još uvijek nije prihvaćen stav da je rad jedini i isključivi izvor prihoda, pa veći dio romskog stanovništva živi od socijalne pomoći, rodiljnih naknada (koje nerijetko iznose i više od prosječne plaće u Međimurju), a što se često zloupotrebljava, a sredstva se troše nenamjenski.
Danas obitelj s četvero ili petero djece ostvaruje mjesečno kroz razne socijalne prihode od 5000 do 6000 kuna. Prosjek plaće u Međimurju kvalificiranih radnika jest manje od 4000 kuna. U Međimurju se s naslova tih naknada, dječjeg doplataka, zdravstvenog osiguranja i drugih doplataka na teret države i socijalnih pomoći isplaćuju milijuni kuna.
S druge strane – samo usporedbe radi –osoba starosti od 80 godina s osnova tzv. pomoći u kući može dobiti 400 kuna, a ona stvarno pomoć treba jer definitivno ne može raditi. A to je sljedeći problem države i zakona, za koje se nadamo da će se konačno s ulaskom u EU promijeniti.
Tko jednom odbije na Zavodu za zapošljavanje ponuđen posao – gubi sva socijalna prava. No, kad se bilo tko usudi govoriti o segregaciji Roma u Međimurju treba znati i da je u naselja Romima besplatno dovedena struja, voda, izgrađene su ceste i prilazni putovi. Romi ne plaćaju građevinske dozvole, odvoz smeća, oslobođeni su od komunalnih i drugih naknada. Ne plaćaju vrtić, školske knjige…
Stoga, prije nego itko izlazi u javnost s porukom kako je Međimurje sredina koja segregira Rome neka obavi samo jedan razgovor s načelnicima općina gdje postoje Romska naselja te čelnim ljudima Centra za socijalnu skrb i Policijske uprave Međimurske. Tek tada će njihova riječ imati težinu, ali vjerujemo s drugačijim sadržajem.
U slučaju slučaja “Gornji Hrašćan” nitko, ali baš nitko, se nije bavio većinskim stanovništvom i pitao ih razloge zašto su to učinili? A većinsko stanovništvo traži samo jedno: Ako netko, dakle apsolutno bilo tko, uživa prava ove države mora biti svjestan svoje odgovornosti prema toj državi i svim njenim građanima.
Zato, HNS Međimurja traži organiziranje tematske sjednice Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru na kojoj će sudjelovati predstavnici institucija u Međimurju, ali i predstavnici Romske zajednice. HNS Međimurja traži strogu kontrolu trošenja proračunskog novca na ime socijalne pomoći pa i ukidanja pomoći u slučaju nenamjenskog trošenja, obiteljskog nasilja, zanemarivanja djece, kriminalnih radnji.
Mnogi se danas pozivaju na funkcioniranje pravne države. I ovdje je ključ rješenja svih problema. Onoga trenutka kada će pravna država funkcionirati za sve jednako bez izuzetaka, onoga trenutka kada će pravna država štititi Ustav, ali i sankcionirati kršenje Ustava i zakona, onoga trenutka kad će Zakon biti jednak za sve – tada će suživot Romske nacionalne manjine i većinskog stanovništva biti puno kvalitetniji.
A svi mehanizmi su u rukama sustava. Prestanimo se baviti posljedicama i počnimo se baviti uzrocima. Želja da se u Hrvatskoj uvede više reda, da se poštuju Zakoni, da se poštuje Ustav nije segregacija već, upravno suprotno, integracija i kvalitetan suživot, a uz poštovanje svake pojedinačne kulturalne raznolikosti. Sigurni smo da kroz zajedničke napore svih u Republici Hrvatskoj te s dobro usmjerenim akcijama možemo učiniti mnogo kako bismo spriječili ovakve nemile događaje u budućnosti, pišu u priopćenju HNS-ovci Međimurja.
