List Međimurje razgovarao je sa županijskim vijećnikom i informatičkim stručnjakom Dejanom Drabićem
Strahoninčanin Dejan Drabić magistar je informatike i vlasnik tvrtke koja se bavi razvojem poslovnih aplikacija, projektiranjem informacijskih sustava te financijskim i projektnim konzaltingom.
Kao idejni začetnik i predsjednik Udruge “Mladi informatičari Strahoninca” (MIS), više od 30 godina posvećen je edukaciji djece, mladih i nastavnika u području informatike, algoritama i razvoja računalnih igara.
Drabić međutim strastveno voli i politiku. Godinama je bio općinski vijećnik SDP-a u Strahonincu, pa i kandidat za načelnika te stranke, dok je danas vijećnik u Skupštini Međimurske županije.
Jedan je od rijetkih vijećnika koji otvoreno i izvan sjednica Skupštine progovara o temama kao što su Županijska bolnica Čakovec, romska problematika te nedavni čin saborske zastupnice Boške Ban.
Kako biste opisali svoj politički put?
“Još kao mladić prisustvovao sam nekim sastancima HSLS-a u Strahonincu, iako nikada nisam formalno pristupio toj stranci. Moja prva politička angažiranost bila je u SDP-u gdje sam bio 15 godina.
Tada sam bio nastavnik informatike i imao sam brojne ideje za razvoj mjesta. Jedna od njih bio je Multimedijalni centar iz kojega je kasnije nastao današnji Društveni centar. Iz SDP-a sam otišao zbog neslaganja s odlukama na županijskoj razini. Smatrao sam da je to pitanje političkog integriteta pa sam, prilikom odlaska, vratio i mandat. Smatram da bi takva praksa trebala biti standard jer mandat pripada biračima.
Nakon toga sam neko vrijeme mislio da se više neću baviti politikom. Međutim, nakon predavanja o obrazovanju s Ivicom Puljkom uključio sam se u razvoj tadašnje stranke Pametno, kasnije povezane sa Strankom s imenom i prezimenom. Tada sam ušao i u Županijsku skupštinu.”
A profesionalna karijera?
“Već 25 godina vodim vlastitu tvrtku. Nekada sam radio u školi, a radim i kao predavač na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Zagovornik sam razvoja znanja, rada s djecom i mladima. Težim da znanje ne ode s nama, nego da se ono prenese na djecu, a tuda i želje za radom s udrugama. Također, idejni sam začetnik Centra izvrsnosti informatike.”
Kandidirali ste se za načelnika Strahoninca 2013. godine. Je II Vam žao što Vas mještani nisu odabrali?
“Te godine je u SDP-u bila situacija da duže vrijeme tadašnja načelnica Sanja Krištofić još nije znala hoće li se kandidirati na županijskoj razini ili ne. Tada je s vrha SDP-a odlučeno da se kao osoba koja se bavi obrazovanjem i sličnim stvarima kandidiram za općinskog načelnika. Iz odgovornosti prema SDP-u ja sam tu kandidaturu prihvatio. Možemo govoriti o tome da možda nisam tipičan političar, definitivno nisam karijerist. Aka promatrate cijeli moj politički opus, onda nigdje nećete pronaći situaciju da sam imao funkciju profesionalnog karaktera.
Onda je vrijedilo prihvatiti tu odluku iz odgovornosti prema stranci. Rezultati su bili takvi kakvi su bili, to je isto test demokracije. A ako me pitate je li mi žao, nikad nam ne smije biti žao. To su kao grane krošnje, ona uvijek raste, ako ne na jednu, rast će na drugu stranu. Kod niti jednih izbora se ne bi smjelo gledati niti kao poraz niti kao pobjedu, to je samo prilika da razvijamo društvo i da ono ide k napretku. To bi trebala biti časna pozicija, a vi na njoj pokazujete kakvi ste, glorificirate li vlastitu osobnost ili razvijate društvo.”
Kako ocjenjujete rad načelnika Franje Lehekeca koji Vam je te 2013. godine bio i protukandidat?
“Teško mi je reći jer ne pratim detalje. Ono na čemu bih inzistirao, što je moj politički put, je zalaganje za transparentnost i razvoj institucija. Ako su institucije nezavisne, onda možemo razmišljati o demokratskom društvu gdje smo svi jednaki.
Kada se gleda politički, uvijek postoje proračuni. Kada analiziramo posljednjih 10 godina, u svim im aspektima je novaca jako puno. Možemo to gledati na osobnoj razini slično i onda je stvar kako gledati na rad. Na taj rad se može gledati različito, ne treba osuđivati nikakve poteze i odluke. Svaka osoba ima pravo odlučivati o nekim stvarima, a za odluke je tu i Općinsko vijeće koje, kao i sva vijeća, teže funkcioniraju ili si ne uzimaju puno vremena da prouče nešto.
Ono čega manjka, ne samo u Strahonincu, već općenito, je uloga građana. Trebali bi težiti tome da institucije primaju informacije građana, da surađuju s njima i da u tom smislu razvijaju neke stvari. Ne računam da se bavimo osobnim stvarima, nego, naprosto, trebamo se baviti razvojem svog mjesta, pa je to i moj interes.”
Danas ste član stranke Dalija Orešković i ljudi s imenom i prezimenom. Zašto baš ta stranka?
“Zagovara vrijednosti koje su meni važne: transparentnost, snažne institucije i ulaganje u znanje. Smatram da se društvo ne može razvijati samo infrastrukturnim projektima i ‘betonom’, nego obrazovanjem i razvojem ljudi.
Često se govori da ljudi mijenjaju stranke zbog osobne koristi, ali u mom slučaju takvih dogovora nikada nije bilo.”
Kritizirali ste potez Boške Ban zbog podrške vladajućoj koaliciji. Neki su pritom podsjetili da ste i Vi mijenjali stranke.
“Kritika je u politici normalna i na nju morate biti spremni. Razlika je, međutim, u okolnostima. Promjena političke opcije može biti legitimna ako postoji jasan razlog i ako se pritom zadrži integritet. Ne možete, primjerice, biti izabrani na listi jedne stranke, voditi kampanju protiv određene politike, a zatim tijekom mandala podržati upravo tu politiku. To nije pitanje ideologije, nego povjerenja birača.
Smatram i nedopustivim da političke rasprave prelaze u osobne uvrede. Klijentelizam političke odluke treba kritizirati, ali bez napada na osobnoj razini.”
S kojim strankama vidite mogućnost suradnje?
“Prirodni partneri su stranke lijevoga centra. Suradnja s HDZ-om u ovom trenutku za nas nije realna, prije svega zbog brojnih problema s korupcijom i nepotizmom koji se vežu uz tu stranku. Smatram da je za zdravu demokraciju nužno jasno postaviti vrijednosne granice.”
U posljednje vrijeme često govorite o temama poput bolnice u Čakovcu ili romske populacije. Neki tvrde da je to populizam.
“Ne bih se složio s tim. Romska pitanja pratim još od vremena kada sam bio u SDP-u. Radio sam i u Osnovnoj školi Kuršanec gdje sam imao izravan kontakt s romskom djecom. Ključ je u obrazovanju i integraciji u društvo, ali integracija podrazumijeva i prava i odgovornosti.
Populizam bi bio dijeliti pomoć bez rješavanja problema. Moj je pristup drukčiji, otvoreno govoriti o problemima i tražití odgovornost institucija. Slično je i s bolnicom u Čakovcu. Bili smo među prvima koji su reagirali na odluku o preuzimanju bolnice. Podnijeli smo zahtjev za ocjenu ustavnosti jer smatramo da je riječ o ozbiljnom pitanju za građane. Ako politika preuzima ključne institucije, onda se narušava povjerenje u sustav.”
Kao vijećnik u Županijskoj skupštini, kakvu godinu očekujete za Međimurje?
“Međimurje je regija vrijednih i sposobnih ljudi. Vjerujem da možemo dodatno napredovati, osobito ulaganjem u znanje i nove tehnologije. Ideja o kojoj sam razgovarao sa županom jest razvoj Centra izvrsnosti za robotiku napredne tehnologije. Takvi projekti mogu mladima omogućiti da ovdje razvijaju karijere i konkuriraju globalno, no tehnologija sama po sebi nije dovoljna, ona je samo alat.
Ključ je razvoj znanja i kvalitetnog društva. U takvom društvu jednako se cijene svi poslovi, od radnika na ulici do liječnika ili inženjera. Moderna društva napreduju kada razmišljaju o tome što mogu dati zajednici, a ne samo što mogu uzeti.”
Možete li predstaviti rad svoje udruge?
“Ideja o osnivanju udruge nastala je dok sam radio u Osnovnoj školi Strahoninec krajem devedesetih. Tada su učenici postizali iznimne rezultate iz informatike. Tako smo pokrenuli udrugu koja se bavi edukacijom iz informatike i novih tehnologija.
Počeci nisu nisu bili bil jednostavni, radili smo u skromnim uvjetima, potpuno volonterski, a opremu smo doslovno prenosili iz prostorije u prostoriju. S vremenom smo se razvili i preselili u Tehnološko-inovacijski centar Međimurja.
Danas provodimo brojne europske projekte i surađujemo s partnerima iz cijele Hrvatske. U posljednjih nekoliko godina projektima smo u Međimurje doveli više od milijun eura sredstava. Našim programima prošle su tisuće djece. a među prvima smo pokrenuli i virtualne edukacije dostupne učenicima iz cijele zemlje.
Posebno mi je drago što nam se danas neki bivši polaznici vraćaju kao kolege i predavači Nedavno su objavljeni i rezultati županijskih natjecanja iz informatike – čak 14 naših učenika plasiralo se na državnu razinu, što je izniman uspjeh.
Važno je naglasiti da djecu ne učimo samo programiranju. Razvijamo analitičko i logičko razmišljanje koje im pomaže u svim područjima života. Upravo zato nas često kontaktiraju IT tvrtke koje preporučuju naš program kao dobar temelj za razvoj budućih stručnjaka. Naš cilj je da djeca postanu partneri u procesu učenja, a ne samo pasivni učenici.”
*preuzeto iz lista Međimurje, broj 3699 – za portal prilagodila Petra Bobić
