Stolica na rubu stola postala je veliki problem. Kajtazi se nakon sastanka u Čakovcu nije libio poručiti da mu ni protokol ni poruke nisu sjele.
Jučer je održan treći sastanak između ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika Vlade Davora Božinovića s predstavnicima Međimurske županije, jedinica lokalne samouprave te predstavnicima institucija koje se bave problemima unutar romske zajednice. Na sastanku su bili i predstavnici međimurske romske zajednice, ali i Veljko Kajtazi, saborski zastupnik. Nažalost, sastanak mu se nije svidio, sudeći po današnjoj objavi na profilu Saveza Roma “Kali Sara” koji prenosimo u cijelosti:
“Romi se generacijama bore za to da ne sjede negdje na kraju stola
U Čakovcu je u ponedjeljak 12. siječnja 2025. održan treći sastanak radne skupine predvođene ministrom unutarnjih poslova i predsjednikom Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma Davorom Božinovićem koja je posvećena unapređenju položaja Roma u Međimurskoj županiji. Dok je sama inicijativa za kontinuiranim okupljanjem svih relevantnih aktera itekako pohvalna, ovo je već drugi sastanak koji je praćen nepotrebnim podmetanjem jednome akteru iz romske zajednice čiji bi glas u cijeloj priči, faktički gledano, trebao imati najveću težinu.
Podsjetimo, prvi sastanak, održan u studenom prošle godine u Međimurju, bio je obilježen apsurdnom situacijom u kojoj se mogućnost sudjelovanja Veljka Kajtazija, saborskog zastupnika romske i još 11 nacionalnih manjina, dovela u pitanje zbog tobožnje sigurnosne prijetnje koju bi predstavljao. I to u pratnji prvog čovjeka policije.
Domišljatost organizatora ovih sastanaka u Međimurju ovog je tjedna ponovno pokazala da je na razini, kada je, prema njihovom viđenju protokola, saborskom zastupniku Kajtaziju dodijeljeno najneuglednije mjesto, ono na samome rubu stola i na njegovom ćošku. Svatko tko je odrastao u ovim našim krajevima vjerojatno zna narodnu izreku u kojoj se djecu upozorava da ne sjede na ćoškovima stolova jer se nikada neće oženiti ili udati. Prenesemo li ovaj tradicionalni žargon u kontekst međimurskog sastanka, Kajtazi je prihvaćanjem sjedenja na ćošku valjda trebao prihvatiti zakrivenu namjeru organizatora da nikada u punom potencijalu ne sudjeluje u događanjima vezanim uz Rome u Međimurju.
Neki bi mogli reći da je zastupnik Kajtazi trebao pokazati veličinu i prihvatiti dodijeljeno mu mjesto, no pitat ćemo zauzvrat – dokad će Romi morati prihvaćati najneuglednija mjesta za stolom, pogotovo u situacijama poput ovog sastanka koji je organiziran s ciljem da potrebe Roma budu u središtu pažnje?
Očekivano, zastupnik Kajtazi dodijeljeno mjesto nije prihvatio, izazvavši lažan i pretjeran šok kako kod organizatora. Jer ako najviše pozicionirani pripadnik romske zajednice u državi nije stavljen na adekvatno mjesto, kakva se poruka šalje drugim Romima? Da će u svakoj instituciji uvijek morati biti negdje sa strane ili dalje od centra odlučivanja? Ako se prihvati takva logika, kosimo se sa svime za što se Romi zalažu od početaka svog aktivizma – da se o njima ne odlučuje bez njihova jednakog angažmana i da im se, u idućem koraku, dopusti inicijativa da sami o sebi odlučuju.
Kada se, dakle, ovi sastanci uzmu u cjelini, smatramo da će oni svoj puni smisao doseći tek kada se ovakve nepravde, naoko tek proceduralne, prestanu događati. Sva pitanja koja danas muče Rome u Međimurju – povećanje stope obrazovanosti romske djece, izgradnja obrazovne i stambene infrastrukture, uređivanje primanja socijalnih naknada, problemi s drogom, nasiljem i oružjem – tek će se onda moći smisleno rješavati, uz puni doprinos onih koji Rome legitimno predstavljaju i uz postojanje namjere da Romi budu participativno, a ne samo deklaratorno uključeni.“
Veljku Kajtaziju se očito uopće ne sviđa u Međimurju, a posebno ne stolica na kojoj sjedi. Vrijeđanje Međimurja i Međimuraca možda će mu poljuljati tu stolicu na sljedećim izborima.
