Zamjenik župana Elvis Kralj oglasio se povodom tragičnog događaja u Sitnicama, pozvavši na mir, odgovornost i odbacivanje stigmatizacije.
U svjetlu nedavnog tragičnog događaja u naselju Sitnice, u javnosti se prezentiraju i gomilaju različiti stavovi, zato je sada pravi trenutak da jasno razlučimo istinu: veliki dio romske zajednice u Međimurju želi miran i siguran život u svojim sredinama, na potpuno isti način kao i većinsko stanovništvo.
Zato pozivam moje Rome da se odreknu devijantnih oblika ponašanja, nasilništva, droge, te da predaju policiji oružje ako ga imaju. Svi vrlo dobro znaju da predaja oružja ne podliježe sankcijama. Najviše od svega, apeliram da djecu redovito šalju u školu te da ne postanu barijera vlastitoj djeci na putu prema drugačijoj i boljoj budućnosti od prošlosti kakvu su sami proživljavali kao djeca.
Pozivam da se odgovorno ponašaju prema svojim svojoj zajednici te da ispune građansku dužnost i prijave nadležnima gdje ima oružja u naseljima.
Put prema sigurnosti i mirnom životu moramo zajedno trasirati s većinskim narodom u Međimurju, što znači u suradnji s regionalnom upravom – Međimurskom županijom i državnim institucijama. To je jedini način da se s vremenom, zauvijek stane na kraj ovakvim krvavim epilozima, ali i svim drugim problemima koji prate svakodnevnicu romskoga naroda.
Kao što pozivam svoj narod na odgovorno sudjelovanje u životu naše zajednice, tako pozivam i pripadnike većinskoga naroda, osobito ljude na političkim položajima i naše saborske zastupnike, da u svojim istupima ne obilježavaju čitavu romsku zajednicu kaznenim djelom njihova sunarodnjaka.
Najoštrije osuđujem svaki oblik nasilnog ponašanja, bez obzira od koga dolazi. Međutim, smatram izrazito neprihvatljivim da se zbog postupaka pojedinaca iz romske zajednice stigmatizira cijela romska populacija. Ni u jednoj od iznesenih konstatacija lokalnih političara ili medijskih istupa ne mogu se složiti s generalizacijama koje kolektivno obilježavaju našu zajednicu. U budućnosti očekujem da se o svim sličnim događajima izvještava isključivo na temelju konkretnih pojedinaca, jasno navedenih imenom i prezimenom, te da se u takve slučajeve ne uvlači romska zajednica kao cjelina.
Molim vas da uvijek imate na umu onaj značajan broj romskih domova u kojima ljudi, na potpuno isti način kao i pripadnici većinskoga naroda, žele najbolje moguće uvjete života za svoju djecu i svoje bližnje.
Vjerujem da i najveće zlo, kakvo se nedavno dogodilo u Sitnicama, može biti putokaz prema rješenjima na dobrobit svih nas u zajedničkom zavičaju.
