U organizaciji Socijaldemokratskog Foruma žena SDP-a, Gradske organizacije Čakovec, čija je predsjednica Natalija Vikert, 29. listopada održana je tribina. Andreja Marić, dr.med. Spec.interne medicine, subspecijalizant endokrinologije i dijabetologije, iz Službe za internističke djelatnosti Županijske bolnice Čakovec govorila je o bolesti štitnjače i osteoporozi.
Bolesti štitnjače česta su dijagnoza u liječničkim ordinacijama. Osobito su učestali poremećaji funkcije štitnjače, dakle stvaranje, izlučivanje i djelovanje hormona štitnjače. Hipotireoza znači smanjen rad štitnjače, češća je u žena, osobito u dobi od 40-60.godine, no obolijevaju i sve mlađe osobe. Najčešći uzrok hipotireozi je autoimuna bolest, tzv.Hashimotov tireoiditis.
Ostali uzroci obuhvaćaju stanje po operaciji štitnjače, po ablaciji radioaktivnim jodom, primjenom nekih lijekova, npr. amiodarona; nasljeđe, stres, pušenje, trudnoća, postpartalni period, itd. Klinička slika je raznolika, a odnosi se na usporen metabolizam svih stanica organizma: umor, slabost, pospanost, depresija, pomanjkanje koncentracije, dobivanje na tjelesnoj težini, promuklost, nepodnošenje hladnoće, natečene ruke i stopala, podbuhlo lice, poremećaji menstrualnog ciklusa, neplodnost, suha i hrapava koža, lomljiva kosa, ispadanje kose, itd.
Dijagnosticiramo je na temelju kliničkog pregleda, laboratorijskim nalazima (povišen TSH, normalan ili snižen T4 i fT4; protutijela antiTPO i antiTg; KKS, lipidogram), UZV-om štitnjače, po potrebi i citološkom punkcijom. Liječi se nadomjesnom terapijom, tj. primjenom lijeka levotiroksina.
Hipertireoza označava pojačanu funkciju štitnjače. Javlja se najčešće od 20 do 50-te godine života, češće u žena. Kliničku sliku obilježava ubrzan stanični metabolizam: nervoza, nemir, razdražljivost, pojačano znojenje, lupanje srca, nepodnošenje vrućine, opadanje kose, mršavljenje, učestale stolice, poremećaji menstrualnog ciklusa, neplodnost, povećanje štitnjače, “izbuljene” oči, itd.
U laboratorijskim nalazima snižen je hormon TSH, a povišeni T3, T4, fT3, fT4. Dijagnostiku nadopunjavamo nalazom protutijela (antiTPO, antiTg), UZV-om, citološkom punkcijom, scintigrafijom štitnjače. Liječi se primjenom lijekova tireostatika, a kod nekih operacijom, primjenom radioaktivnog joda (J-131). Ukoliko je poremećena građa štitnjače, govorimo o strumi- guši, te čvorovima štitnjače.
Guša označava povećanje cijele štitnjače, a čvorovi mogu biti pojedinačni ili više njih. Pritom funkcija štitnjače može i ne mora biti poremećena, pa prema tome određujemo i liječenje. Čvorovi se prate pomoću UZV-a i citološke punkcije. Upala štitnjače može biti prolazna: akutna i subakutna, a najčešća je kronična autoimuna upala, tzv.kronični limfocitni tireoiditis, Hashimotova bolest, obilježen povišenom razinom protutijela. Može rezultirati hipertireozom ili hipotireozom.
Tumori štitnjače mogu biti dobroćudni i zloćudni (zreli, s boljom prognozom- papilarni i folikularni, te nezreli – anaplastični i medularni). U dijagnostici se služimo kliničkim pregledom, laboratorijskim nalazima (TSH, kalcitonin, tireoglobulin), UZV-om, citološkom punkcijom, ponekad i scintigrafijom štitnjače, CT-om i MR-om vrata. Liječenje obuhvaća operativni zahvat, primjenu J-131, kod malignih tumora i vanjsko zračenje, kemoterapiju.
Osteoporoza je skeletna bolest obilježena smanjenjem koštane mase i gustoće. Kost postaje krhka i sklonija prijelomu. Bolest pogađa gotovo polovicu svih žena starijih od 50 godina, 90 posto žena starijih od 75 godina, te skoro 30 posto muškaraca nakon 50. godine života. Najveći rizik je razdoblje nakon menopauze, ali i primjena nekih lijekova (npr. kortikosteroidi, kemoterapija) ili različite druge bolesti – endokrinološke (npr.primarni hiperparatireoidizam, Cushingov sindrom, tireotoksikoza, šećerna bolest, hipogonadizam), reumatoidni artritis, kronično bubrežno zatajenje, kronična opstruktivna bolest pluća), dugotrajno mirovanje, itd.
Faktori rizika na koje se može utjecati i time spriječiti nastanak osteoporoze su zdrav način života, puno kretanja, unos dovoljne količine kalcija i vitamina D, prestanak pušenja, bar 15 minuta dnevno izlaganja suncu. Osteoporoza obično ne pokazuje nikakve simptome dok ne dođe do prijeloma. Pojava iznenadne boli u leđima može biti znak kompresivnog prijeloma kralješka. Osim kralježaka, česti su prijelomi kuka i podlaktice, tj. ručnog zgloba.
Zlatni standard u dijagnostici osteoporoze je denzitometrija DXA. Na temelju DXA i nalaza tzv. T-score postavljamo dijagnozu osteoporoze: T score < -2,5. Ukoliko je T score između -1 i -2,5 govorimo o blažem obliku, tj, osteopeniji. Potrebno je učiniti i laboratorijske nalaze (KKS, TSH, GUP, transaminaze, alkalna fosfataza, kreatinin, Ca u serumu i 24-satnom urinu, fosfati, totalni proteini i EF proteina, a po potrebi dopunjujemo i drugim nalazima, npr.hormona, koštanih markera, itd), a pri sumnji na prijelom i radiološke snimke. Liječenje, osim naprijed navedenih osnovnih principa i primjene kalcija i vitamina D, obuhvaća i tzv. ciljano liječenje lijekovima (HNL, SERM, bisfosfonati, stroncij ranelat, teriparatid, kalcitonin).
