Zanimljiva rasprava povela se, sasvim neočekivano, tijekom novinarima potpuno neatraktivnih izmjena statuta Općine Štrigova i poslovnika o radu njezinog Općinskog vijeća
Statutom je sada određeno da će Općinsko vijeće od slijedećih izbora, u svibnju 2025. godine, imati 9 umjesto dosadašnjih 13 vijećnika. I tu je počelo.
– To se dogodilo zato što se smanjujemo, zbog broja stanovnika. Pitali su neki zašto nismo pali na 11 vijećnika, no to ne postoji, s 13 se ide na 9. A broj stanovnika u našoj općini pao je ispod 2.500 – kazao je načelnik Stanislav Rebernik.
Riječ je potom uzeo Ivan Frlin, predsjednik Općinskog vijeća. Izrazio je žaljenje zbog pada broja stanovnika prema posljednjem popisu.
– Šteta jer imamo doista širok dijapazon mjera za ostanak mladih u Štrigovi – dodao je.
Igra brojeva
I doista, u tome leži paradoks. Mjere za ostanak mladih pokrivaju širok spektar pogodnosti, od visokih naknada pri rođenju djeteta, velikih pomoći u školovanju do potpora studentima, kao i mladim obiteljima koje kreću u gradnju ili rekonstrukciju.
Sve to uvedeno je prije nekoliko godina kad su se povećali prihodi od nafte i plina s bušotina. U 2024. godini Općina Štrigova tako je na ime naknade za eksploataciju mineralnih sirovina uprihodila 415 tisuća eura, čitamo u rebalansu proračuna.
A u proračunu za 2025. godinu ta je svota još i veća. Planirano je 550 tisuća eura. Ne znači da će to biti i ostvareno, ali značajna svota svakako će sjesti u općinsku kasu.
– No danas smo na najmanjem broju stanovnika otkad se to prati. Kad smo bili najsiromašniji, 1948. godine, imali smo 5.300 ljudi – izvukla je odnekud zanimljiv podatak općinska tajnica Mirjana Gregur Sever.
I što reći na to, financijske pogodnosti očito ne mogu napraviti čudo niti će ikoga natjerati na dijete više, no da nije ovih mjera, broj stanovnika možda bi već bio ispod dvije tisuće; tko zna.
– Nekada su očito mještani bili aktivniji, nisu hodali u kino i na koncerte – našalio se malo načelnik Rebernik.
A kad je na dnevni red stigla rasprava o sufinanciranju pohađanja dječjeg vrtića, teza o paradoksu je pojačana:
– Sve nas je manje, a opet mjesta u dječjem vrtiću nema. Kako to? – zapitali su se u čudu vijećnici.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3636
