Zastupnik Marko Vešligaj govori o prvim dojmovima u Europskom parlamentu, ključnim inicijativama za poljoprivrednike i ruralna područja te borbi za ravnopravnost i prava žena
Marko Vešligaj, gradonačelnik Pregrade i aktualni zastupnik u Europskom parlamentu, već na početku svog mandata aktivno se zalaže za inicijative koje osiguravaju bolje uvjete života u Europi i Hrvatskoj. Kao jedini hrvatski član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj te potpredsjednik Odbora za ravnopravnost i prava žena, Vešligaj se fokusira na konkretne promjene koje pomažu poljoprivrednicima, podržavaju mlade te štite prava žena. U ovom intervjuuza naš portal, govori o prvim dojmovima iz Bruxellesa, prioritetima svog mandata i izazovima koji nas očekuju.
- Zastupniče Vešligaj, imate iskustvo na raznim političkim razinama. Bili ste saborski zastupnik u Hrvatskom saboru, gradonačelnik ste Pregrade u tri mandata, bili ste predstavnik Hrvatske u Europskom odboru regija i sada zastupnik u Europskom parlamentu, član progresivnog saveza Socijalista i demokrata. Koji su prvi dojmovi iz Bruxellesa i Strasbourga?
Ponosan sam što mogu doprinijeti radu Europskog parlamenta, institucije koja donosi zakone obvezne za sve članice Europske unije i cilj mi je osigurati da se glas hrvatskih građana čuje i poštuje. Upravo u Parlamentu stvaraju se promjene. Ne bih bio u politici da ne vjerujem da pojedinac može napraviti razliku. To su već dokazale moje kolegice i kolege iz grupacije Socijalista i demokrata, koji su dulje od mene u Parlamentu i čiji rad pokazuje stvarne rezultate. Kao član odbora u kojima djelujem, formuliram i podržavam konkretne inicijative koje će se osjetiti u svakodnevnom životu građana Europe i Hrvatske. Naravno, nijedna promjena ne dolazi od jedne osobe. Iza mene stoji moj tim, kolege, udruge i građani s kojima sam gotovo svakodnevno u kontaktu. Zajedno artikuliramo politike koje vode prema boljitku za sve nas.
- Jedini ste hrvatski predstavnik u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj. Koji su prioriteti Socijalista i demokrata u ovom mandatu kad je poljoprivreda u pitanju? Kako spriječiti odlazak mladih iz ruralnih krajeva i učiniti da se bave poljoprivredom?
Upravo je naša grupacija Socijalista i demokrata kontinuirano tražila povećanje sredstava za poljoprivredu, s naglaskom na mlade poljoprivrednike, u čemu smo uspjeli. Povećana su sredstava za njih za 30 milijuna EUR i dodatnih 40 milijuna EUR za financiranje aktivnosti promicanja održivih i visokokvalitetnih proizvoda iz Unije u Uniji i u svijetu. To je prilika i za naše mlade poljoprivrednike.
No, sprječavanje odlaska mladih je kompleksno pitanje i nije stvar samo poljoprivredne politike, subvencija i sličnog. Mladi odlaze i jer su razočarani našom zemljom i nejednakim prilikama. Ti problemi moraju se adresirati na Markov trg, ali ono što mi možemo učiniti iz Europskog parlamenta je raditi na okvirima poboljšanja javnih usluga u ruralnim i manjim lokalnim sredinama, na fondovima za bolju cestovnu infrastrukturu, skrbi za djecu, javni prijevoz i slično. A potom dolazimo i do rada na povećanju konkurentnosti OPG-ova te njihovom boljem pristupu tržištu, gdje ću svakako dati svoj doprinos.
Također, dobre su vijesti da je Europska komisija podigla gornju granicu minimalnih poljoprivrednih potpora s 25 na 50 tisuća eura, naravno uz zadovoljavanje kriterija. Ovim se pokušava olakšati rastuća inflacija i visoke cijene sirovina.
Uvodi se i obvezni središnji registar za minimalne potpore na nacionalnoj razini, tako da se administracija u ovom slučaju prebacuje s poljoprivrednika na državu. Kao što sam već govorio u više navrata, potrebno je smanjiti administrativno opterećenje poljoprivrednika. Ovo je prvi korak u tom smjeru i na tome ćemo nastaviti raditi.
- Ekstremne vremenske nepogode i prirodne katastrofe su sve češće, svjedočimo tome svake godine. Stradavaju usjevi, razaraju se kuće. Što može Europski parlament napraviti, kako bi i poljoprivrednicima, ali i jedinicama lokalne samouprave bio lakši i brži oporavak od šteta?
Jedan od konkretnih primjera je nešto o čemu sam mnogo govorio u kampanji, a to je formiranje europskog interventnog fonda za pomoć lokalnim zajednicama pogođenim prirodnim katastrofama. Riječ je o inicijativi koja je u tijeku. Ovime bi bila osigurana jednostavna naknada štete uzrokovane prirodnim katastrofama kojima svjedočimo sve češće.
Tu su na stolu dva vrlo konkretna prijedloga.
Jedan će omogućiti da se neiskorištena sredstva iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj usmjere prema poljoprivrednicima te će svaki korisnik imati pravo na fiksni iznos sredstava i vjerujem da će im to barem u nekoj mjeri olakšati proces obnove nakon prirodne katastrofe. Drugi prijedlog pod nazivom RESTORE omogućuje brže i izravne kanale za financiranje obnove nakon prirodnih katastrofa te dodatna sredstva za ublažavanje socioekonomskih posljedica tih katastrofa. Prijedlog će se odnositi na prirodne katastrofe u razdoblju od 1. 1. 2024. do 31. 12. 2025. i maksimalno sufinanciranje projekata obnove će biti do 95%, što je vrlo značajan doprinos. Svjesni smo da su dvije razine problema: prva je šteta na zemlji, infrastrukturi, urodu, a druga je šteta koju stanovnici i poljoprivrednici tih područja trpe u, primjerice, prihodima, dostupnosti javnih usluga i slično. Stoga moramo poduprijeti ljude koji žive od svog poljoprivrednog rada, kao i sve one u ruralnim dijelovima koji će zbog uništene infrastrukture imati ozbiljnih problema. Osiguravanje tih sredstava je, primjerice, vrlo opipljiva promjena.
- Potpredsjednik ste Odbora za ravnopravnost i prava žena iz redova Socijalista i demokrata. I prije nego što ste postali zastupnik inicirali ste usvajanje rezolucije Sigurno mjesto za žene, što je prva u Hrvatskoj napravila Krapinsko-zagorska županija. Kako ocjenjujete trenutačno stanje u Europi i Hrvatskoj po pitanju nasilja nad ženama i ravnopravnosti?
Prema podacima za Europu, 2300 žena u prosjeku je svake godine ubijeno od strane partnera ili bivšeg partnera. 1 od 3 žene je doživjela neki oblik fizičkog ili seksualnog nasilja, a svaka druga žena je doživjela neki oblik seksualnog uznemiravanja. U Hrvatskoj je situacija jednako alarmantna. 27% žena izjavilo je da je doživjelo psihološko nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera, a 8% njih bilo je žrtva tjelesnog nasilja od partnera, uključujući prijetnje. Podaci govore sami za sebe. Ali ništa nije nastalo iz ničega. Sve počinje nejednakošću, seksizmom i diskriminacijom. Indeks rodne ravnopravnosti koji je objavljen prije nekoliko dana govori u prilog tome, Hrvatska je na 24. od 27. mjesta. Pali smo za četiri mjesta, a iza nas su, od zemalja Europske unije, samo Mađarska, Grčka i Rumunjska. Imamo evidentno sustavne probleme. A ono čemu svjedočimo gotovo svaki dan je i to da se teškom mukom stečena prava dokidaju ili se s njima licitira. Konzervativni pokreti u Europi rastu, ekstremna desnica jača, a tu su uvijek prava žena među prvima na udaru. Brojke femicida u Hrvatskoj su strašne. Stoga borba nije ni približno gotova, ni protiv nasilja, ni protiv seksizma, borba traje i mora trajati, od lokalnih, nacionalnih do europskih razina. To je problem svih nas. Ljevica, socijalisti i demokrati, nikad nisu bili potrebniji za zaštitu vrijednosti. Zato je i usvojena direktiva o sprječavanju nasilja nad ženama čiju implementaciju pratimo i u Hrvatskoj.
- Hrvatska će, uz direktivu o suzbijanju nasilja nad ženama, morati implementirati i direktivu o transparentnosti plaća. Kolika je trenutačno razlika u plaćama između muškaraca i žena, i može li ova direktiva značajno doprinijeti njezinom smanjenju?
Što se ravnopravnosti tiče, ona mora biti i ekonomska. Postoji još uvijek jaz među plaćama muškaraca i žena za istovrijedne poslove i krajnje je vrijeme da ga izbrišemo.
Prema podacima Europske komisije,rodni jaz u plaćama članica EU-a u prosjeku iznosi 13%, što znači da za svaki euro koji muškarac zaradi, žena zaradi 0.87.
Republika Hrvatska je jedna od zemlja s izraženim rodnim jazom u plaćama. Stavljajući statistiku u svakodnevni kontekst, žene od sredine studenog pa do kraja godine rade besplatno.
Donesena je direktiva koju Hrvatska mora prihvatiti kroz manje od dvije godine, a koja obuhvaća uvođenje transparentnosti, gdje će poslodavci morati objavljivati podatke o razlikama u plaćama između muškaraca i žena za istovrijedna radna mjesta, te ukinuti tajnosti plaća. Time očekujemo smanjivanje tog jaza, ali potrebne su raznovrsne mjere koje će ubrzati proces izjednačavanja plaća, a samim time djelovati i na smanjenje rodnog jaza u mirovinama. To je također tema kojom ćemo se morati pozabaviti.
- Kako se Europski parlament može konkretno uključiti u rješavanje problema visokih cijena nekretnina i priuštivog stanovanja, s obzirom na to da su mladi u Hrvatskoj i Europskoj uniji suočeni s velikim izazovima u rješavanju stambenog pitanja?
Prije nekoliko tjedana su u posjetu Parlamentu bili mladi sa sjevera Hrvatske. Prezentirali su svoje istraživanje o problemima mladih danas. Najviše ih, logično, brinu ugovori na određeno vrijeme i početničke plaće koje nisu dovoljne za život, a vezano za to istaknuli su i problem nemogućnosti stambenog osamostaljivanja. S pravom očekuju da ih čujemo!
U Europskoj uniji se trenutačno radi na novom sveobuhvatnom planu za priuštivo stanovanje. Komisija bi prijedlog trebala predstaviti unutar prvih 100 dana njihovog novog mandata i mi u tom dijelu očekujemo konkretne financijske mehanizme za gradnju novih stambenih jedinica i obnovu postojećeg stambenog fonda te prenamjenu dijela stambenih kapaciteta. To je nešto o čemu sam u više navrata govorio i krajnje je vrijeme da se kao Unija pozabavimo sa stambenom krizom koja je van kontrole. Mi, kao socijalisti i demokrati zagovaramo dodatnih 50 milijardi EUR godišnje za stambeno zbrinjavanje u novom Višegodišnjem financijskom okviru, ali cijeli plan za stanovanje mora obuhvatiti više dimenzija; od one rodne pa sve do tržišne. Potrebne su i nove financijske linije za stambene politike kojima bi pristup imale lokalne razine. Trebamo pronaći način da se jedinice lokalne samouprave uključe u taj dio što izravnije. Sve to možda zvuči apstraktno i daleko, no to je gorući problem u cijeloj Uniji i hitno moramo kreirati rješenja.
- U kampanji ste govorili i o važnosti prekogranične suradnje. Na koji način bi bolja suradnja među državama olakšala život stanovnika u pograničnim područjima?
Više od trećine građana EU živi u pograničnim regijama, koje se često suočavaju s ekonomskim izazovima. Ja također dolazim iz grada blizu granice. Prekogranična suradnja ključna je za smanjenje razlika u razvoju između regija. Projekti poput zajedničkih sustava hitne pomoći, poboljšanja transportne infrastrukture, obrazovanja i mobilnosti radne snage mogu značajno unaprijediti kvalitetu života. Razgovaramo već sa zastupnicima iz Slovenije kako bismo formulirali zajedničku inicijativu i na europskoj i na nacionalnoj razini te kreirali konkretne prijedloge i projekte prekogranične suradnje. To su neke svakodnevne aktivnosti koje će olakšati život našim sugrađanima u tim dijelovima, ali i maksimizirati potencijal koji se nalazi u tim područjima.
- Do lokalnih izbora u svibnju ste gradonačelnik Pregrade, koje prioritete s lokalne razine planirati zastupati i na europskoj razini? Kako Europska unija može pomoći u ostvarenju ravnomjernog ruralnog razvoja i poduprijeti lokalne zajednice?
Definitivno se planiram baviti širim područjem ruralnog razvoja, Pregrada je primjer dobre prakse kada govorimo o lokalnoj zajednici koja brine za svoje stanovnike. Od vrtićkih kapaciteta koje povećavamo iz godine u godinu pa sve do novih projekata poput biološkog bazena kojim mladima i obiteljima želimo pružiti dodatne sadržaje kako bi ih sadržali, to su neke stvari koje se mogu i trebaju preslikati na europsku razinu. Tu prvenstveno govorim o načinu rada: uključiti građane, čuti njihove potrebe direktno s terena i potom to implementirati u razne dokumente na kojima ćemo raditi. Što se tiče ravnomjernog ruralnog razvoja – tu je ključna Kohezijska politika, ona je glavna investicijska politika Europske unije koja pruža pogodnosti za sve regije i gradove u Uniji te podupire gospodarski rast, otvaranje novih radnih mjesta, poslovnu konkurentnost, održivost i zaštitu okoliša. Jedan od glavnih ciljeva Kohezijske politike je smanjenje razlika u stupnju razvoja različitih regija i tu treba spomenuti da se pozornost osobito posvećuje ruralnim zajednicama. Za razdoblje 2021.-2027., Kohezijska politika kao jedan od prioriteta ima upravo program pod nazivom “Europa bliža građanima” kroz koji se kreira održiv razvoj ruralnih (između ostalog) područja kroz lokalne inicijative. To je “bottom up” pristup koji osigurava potporu za lokalno pokrenute strategije rasta, dok istovremeno ojačava ulogu tijela lokalne uprave u upravljanju fondovima. Ljudi koji upravljaju lokalnim zajednicama najbolje znaju što njihovim građanima treba i ovo je jedan od mehanizama kojim se osigurava da europska sredstva idu upravo na takve projekte. Ja sam upravo pokrenuo inicijativu suradnje sa lokalnim čelnicima kako bih čuo od njih konkretno što žele uvrstiti u novu Kohezijsku politiku i kako bismo zajedno osigurali da se potrebe naših građana zadovolje.
