Saznajte što nam donosi desetljeće razdora u međimurskom SDP-u i jesu li rijeke pravde u Međimurju plitke..
Izborni dan, 17. travnja, se polako bliži, a kampanja, koja je jedna od najkraćih u povijesti demokracije u Hrvata, ulazi u svoje veliko finale, posljednji tjedan. Nije im bilo lako iznijeti sve planove u tako kratkom vremenu (čovjek bi pomislio kako te planove stvarno i imaju, a realno nemaju), ali mislimo kako je zbog tako kratke kampanje na kraju krajeva laknulo i političarima i ostatku naše nacije. Zašto? Političarima jer su morali manje raditi, a ostatku Hrvatske jer nisu morali predugo slušati ta međusobna prepucavanja, optuživanja, sva ta silna obećanja koja na kraju, a to svi znamo, neće biti ispunjena. No to je politika, tako barem kažu.
U ovoj našoj trećoj kolumni vezanoj za Parlamentarne izbore 2024. godine i značajnije Međimurce, nakon analize izborne liste NPS-a i HDZ-a proći ćemo koalicijsku listu SDP-a na kojoj su se dogodile određene stvari za koje niti mi sami nismo mogli vjerovati da ih gledamo.
Desetljeće razdora u međimurskom SDP-u
Krenimo redom. Međimurski SDP je sada već više od deset godina u procesu rastakanja, malo po malo. Naime, dok su SDP-ovci živjeli na staroj slavi i principu u ‘Međimurju nam nitko ništa ne može’ Matija Posavec ih je načeo na lokalnim izborima 2013. godine i napravio najbolje što je mogao – prepustio im je da se bave sami sobom. Politika zavadi (podijeli) pa vladaj nije suvremeni postulat, izvorno je izum Julija Cezara i predstavlja kombinaciju niza strategija koje osiguravaju postizanje i održavanje moći kroz razjedinjavanje svojih protivnika do razine da se nisu u stanju suprotstaviti. I dok su Rimljani na taj način uspjeli pacifizirati Judeju, SDP se upravo time doveo u situaciju da je razina podjele unutar malog prostora kao što je Međimurje dovelo do pucanja županijske organizacije po svim šavovima. Doduše, niti nacionalna razina SDP-a u svim tim trenutcima nije bila, i još uvijek nije, na boljoj razini funkcioniranja, ali svejedno. Tu se ljudi znaju u dušu, međusobno su povezani i poslovno i privatno, obiteljski te je jednostavno nemoguće da se neke stvari ne znaju. Prije bi se reklo kako se ne žele znati. No, pravo pitanje koje se danas postavlja je – SDP Međimurja – tko je to? Tko su ti ljudi? Koje su to ideje, stavovi, smjerovi, ma koje su to rijeke, koje će donijeti nešto novo, jako, snažno? Koji su to ljudi SDP-a koji će nositi ideju Međimurja u Saboru RH?
Međimurske rijeke pravde su plitke
Politika međimurskog SDP-a je već duže vremena u krizi. Latentni sukob Stjepana Kovača i Mladena Novaka uz način funkcioniranja Ivice Perhoča prije njih, koji je apsolutno išao na ruku Matije Posavca, je bio onaj prvi veći zamašnjak stranačkog nekontroliranog kotrljanja niz padinu. Javno su se trpili, ali svima je bilo jasno kolika je bila netrpeljivost i da će to na kraju završiti gadno. I završilo je. Danas niti jedan, niti drugi nisu u SDP-u, ali njihova ostavština se osjeća i živi u toj stranci, prvenstveno kroz podjele koje su proizašle iz svega toga. Podjele, ali i pojedince koji su isplivali, pojedince koji su sami sebi najbitniji, pojedince koji su tu stožernu stranku Međimurja pretvorili u ruševinu. Neki od tih pojedinaca su prisutni i danas na koalicijskoj listi SDP-a za III. Izbornu jedinicu i njih ćemo se posebno dotaknuti uz napomenu kako se nadamo da će oni, a i vi čitatelji, jednostavno sve navedeno prihvatiti samo kao konstruktivnu kritiku i naše viđenje stvari.
Kao međimurska prvakinja SDP-a na ovim izborima nekako se našla Boška Ban Vlahek, što je nakon svega što se događalo posljednjih godina ipak iznenađenje. U odnosu na trinaesto mjesto na izborima 2020. godine, danas je na četvrtom mjestu potpuno sigurna za ulazak u Sabor. Ona ambicije o ulasku u Vladu u slučaju njenog formiranja od strane SDP-a nema, tako da i prije rezultata samih izbora može mirno i bez nervoze dočekati srijedu 17.04.2024. i u 19 sati s osmijehom gledati oko sebe sigurna kako je osigurala svoj mir sljedeće četiri godine. Ali tko je u biti Ban Vlahek? Bivša direktorica Turističke zajednice grada Čakovca koju je na to mjesto postavio Stjepan Kovač, na izborima je prije 4 godine, na listi SDP i partnera osvojila mizeran broj preferencijalnih glasova. No, zasjela je u saborsku fotelju upravo zahvaljujući Posavcu koji joj je prepustio svoje mjesto. Međimurec Međimurki. I to nije ništa sporno, sve se to znalo i prije da će tako biti, mi se nismo iznenadili, ali jesmo se iznenadili stavom SDP-ovaca. Naime, oni su tada, a evidentno to misle i danas, vjerovali kako je Ban Vlahek njihova. “Kaj ne da je?”
Poznato je kako Posavec voli imati nekoga poput Ivice Bakse ili bolje rečeno imati nekoga preko kojega putem poruka može postavljati pitanja. Ispostavilo se kako je i Ban Vlahek bila upravo to, čak i ako je bila iz SDP-ovog tabora. Ili je možda upravo zato bila savršena? Nakon tih izbora njih dvoje postaju veliki prijatelji i to ne na razini SDP – Matija Posavec nego na razini Boška Ban Vlahek – Matija Posavec. Javna je tajna kako ju se svrstavalo u Posavčev tabor, što joj zamjeraju brojni ‘pravi’ SDP-ovci. Kako sami kažu ona je svojevrsni politički trojanski konj. Navodno je svrstavanje u taj tabor trajalo sve do famoznog ranog rujanskog jutra kada na jedno vrijeme javno nestaje svaki kontakt nje i Posavca, jer je ona tako htjela. No, Posavec je svjestan važnosti toga da ima nekog poput nje u protivničkom taboru, tako da prelazi preko toga jer je jednostavno preiskusan politički igrač. Nadalje, moramo istaknuti i kako su zbunjujuća i njena pojedina djelovanja u Saboru kao kada je dala npr. odličan amandman za gradnju Centra za odgoj i obrazovanje, a onda kada se prihvatio amandman, za taj isti prijedlog proračuna, nije glasala. Daš amandman, prihvati se, ne glasaš za proračun, proračun se donese i ti to slaviš kao svoju pobjedu. Jesmo li samo mi zbunjeni ili?
Situacija oko Ban Vlahek u SDP-u je poprilično osjetljiva jer se oko nje lome koplja. Ona se navodno ljuti na svoje stranačke kolege jer ju ne podržavaju dovoljno. Navodno jače guraju neke druge kandidate s liste, poput Andreje Marić. S druge strane, njene kolege se ljute na županijsko stranačko vodstvo jer se tako visoko na listu stavila osoba koja otvoreno podržava Posavca. Ne znamo što nam donosi budućnost, nemamo kristalnu kuglu, ali čini se kako u zraku mirišu neki novi prijelazi iz stranke u stranku jer je teško za očekivati kako će cijeli SDP prijeći aktualnom županu dok bi pojedinci svakako mogli. Ili? Biti će zanimljivo gledati skore lokalne izbore, najviše što se tiče ove teme u kontekstu grada Čakovca pa potom i izbora za župana te nekih pojedinaca kao što su Ban Vlahek ili Mario Medved. Jedva čekamo.
Prije spomenuta Andreja Marić je na ovim izborima ipak degradirana s pete pozicije koju je imala na prošlim izborima, na deveto gdje se nalazi danas. Možda je upravo tu jedan od razloga zašto Marić ima veću podršku terena od Ban Vlahek ili u krajnjem slučaju zašto bi ga svakako morala imati. Ali taštine kod nekih su prevelike. Marić je, kako kažu, bila svojevremeno dobra liječnica, ali manje dobra političarka. Nije joj bilo strano (a to najbolje znamo mi koji smo jako dugo vremena uključeni u politički život Međimurja) i isprobavanje sjedenja na nekoliko stolica. Doduše, nikada na onoj desnoj, ali sve one lijeve ili lijevog centra je isprobavala ne bi li dobila ono što je trebala, htjela. Počevši s toliko željenim i neprežaljenim mjestom ravnateljice Županijske bolnice u Čakovcu za koje je bila spremna potpisati i ugovor s vragom. Ali niti vrag to nije htio. Toliko o tome. No, nakon ovog mandata polako se kristalizira kako postaje sve lošija liječnica, a još gora političarka. Nekako se čini kako nikako da shvati da u Saboru ne možeš provoditi neke lokalne načina funkcioniranja i samopromoviranja ne bi li eto bila viđena, a bez karizme. Cilj je bio imati određeni broj javljanja bez imalo brige o kvaliteti tih javljanja. Njen je mandat njoj postao broj (javljanja, replika…), bez da makar proba provući ideje, stavove, projekte preko kojih će barem Međimurje napraviti korak naprijed, ako već ne Hrvatska. Marić će doduše danas i ubuduće svakako ostati vjerna SDP-u jer u manjim stranačkim sustavima ne bi imala nikakve šanse i zato u nedostatku neke druge opcije stranački teren diše za nju. Jednostavno, ona je manje zlo.
Stranački vojnici u sjeni
Na ovim Parlamentarnim izborima imamo i dva nova/stara lica županijskog SDP-a Maria Medveda te Lanu Remar. Medved je stranački igrač već duže vremena, nekada desna ruka i kum Stjepana Kovača, ali kako to biva i najčvršći mramor puca pa tako i to kumstvo. Iako nije to jedino kumstvo koje je puklo. Kovač je otišao u HSS voditi svoje bitke (lokalno-privatne), a ako ih bude vodio kao što je to radio u Saboru jadan je taj međimurski HSS. Medved je preuzeo županijski SDP te postao zamjenik predsjednika skupštine Međimurske županije. Miran i dosta tih, nezamjetljiv i bez posebne karizme predstavlja sve ono što Posavec želi i treba. Pokušava spasiti što se spasiti da, ne možemo reći da mu baš ide, ali mišljenja smo kako su mu namjere čiste i ispravne. Za SDP mislimo. Zamjera mu se pasivan odnos prema Ban Vlahek, mnogi smatraju kako je popustljiv i da će se to obiti o glavu samoj stranci. Ali eto, tako je. Svakako mu neće biti lako, Sabora neće vidjeti ukoliko SDP ne formira Vladu, a ako i formira opet je nekako graničan. Preferencijalne glasove neće imati između ostalog jer su karte bačene na Marićku, ali niti ih ovako ne bi dobio. Medved je stranački vojnik koji će pokušati napraviti sve što može. Koliko to vrijedi, to ćemo tek vidjeti. Kakav bi bio njegov glas u Saboru? Bojim se da ne bi bio puno drugačiji i prodorniji od Kovačeva. Uostalom, kako ga i komentirati kada je prije njega na toj istoj listi jedna Natalija Martinčević. Ali ovdje se s reformistima nećemo baviti osim možda poslije u budućim komentarima. A bit će ih.
I za kraj Lana Remar, jedna dobra i vrijedna osoba koja će na kraju ostati upamćena kao broj na listi jer osim stranačkih ljudi malo tko zna za nju u javnosti. Što reći, a da nismo već prije u kolumnama govorili o takvim situacijama. Jedno je sigurno, Remareva će dati sve što može za stranku, napraviti sve što zna i umije. Ali to je dovoljno? A neka to kažu sami SDP-ovci.
Gdje se izgubio Novak?
Zato sada kada gledamo međimurske SDP-ovce ne možemo se ne pitati gdje su u svemu tome neki drugi ljudi poput npr. Nikole Novaka, načelnika Općine Nedelišće, ali i nekih drugih ljudi za koje smatramo da su zaslužili biti na toj listi. Jer zbog samog SDP-a, ali i političke scene Međimurja, želimo da im se situacija počne čim prije raščišćavati, da se krenu poslagivati jer daljnja erozija ove stranke znači i daljnju eroziju politika i političkog života Međimurja. Koji, usput budi rečeno, nikada nije bio na nižim granama nego je to danas.
