Dosadašnji tajnik Mladeži HDZ-a Međimurske županije i zamjenik predsjednika Savjeta mladih Grada Čakovca, 24-godišnji Lovro Horvat iz Novog Sela Rok nedavno je zakoračio korak naprijed u oba tijela i danas obnaša dužnosti predsjednika stranačke mladeži, kao i čakovečkog Savjeta mladih
Upravni referent i magistar politologije, svoj je društveni angažman počeo još u osnovnoj školi kao volonter u Gradskom društvu Crvenog križa Čakovec. Nastavio je u srednjoj školi kroz Projekt građanin, a potom i na studiju, najprije kroz Diplomatski klub Fakulteta političkih znanosti, potom i Udruzi studenata Međimurja, najprije kao tajnik i u dva mandata predsjednik.
Trenutno je zaposlen u čakovečkom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a u slobodno je vrijeme i sin, brat, striček i vujček… Jasno je da će se Lovrino ime sve češće spominjati na međimurskoj političkoj sceni, što je i više nego dovoljan razlog da mu postavimo nekoliko pitanja…
Po struci ste magistar politologije – je li ona bila prvi izbor?
– Rano sam se odlučio kamo ću u srednju školu, još u sedmom osnovne izabrao sam zanimanje upravnog referenta u Ekonomskoj i trgovačkoj školi Čakovec, a pri kraju srednje sam se dvoumio između prava i politologije. Izbor je prevagnuo na politologiju u zadnji čas, dva sata prije nego su se zaključale liste za odabir, i instinkt se pokazao dobrim. Studirali ste u Zagrebu, vratili ste se u Međimurje, to je oduvijek bio plan?
– U Zagrebu sam promovirao Međimurje, živio za Međimurje i za vikende kod kuće, ali sad kad sam se vratio vidim i neke prednosti i više mogućnosti koje Zagreb pruža. Mislim da bih ipak volio ostati ovdje i po pitanju posla i društvenog djelovanja.
Je li Vaše političko uvjerenje i stranačka pripadnost ‘naslijeđena’ ili ste je sami izabrali?
– Iz obitelji sam kojoj politika nije u fokusu, a stranački gledano, jedna smo mješavina. Moji roditelji su apolitični iako je tata simpatizirao nekadašnji HSS, a u široj obitelji imam i simpatizere SDP-a i HNS-a. Znao sam voditi rasprave, čak i žešće diskusije s rođacima, ali sve je to na prijateljskoj razini. Obitelj me podržava u mojem angažmanu, a nečija politička uvjerenja se ionako ne mogu mijenjati, niti mi to ne pada na pamet.
Što mladog čovjeka uopće potakne da se politički aktivira?
– U HDZ sam se učlanio 2016. godine. Još u srednjoj školi sam se opredijelio prema liberalnom konzervativizmu. Stranka je desni centar i to je zlatna sredina koju podržavam, niti ljevije niti desnije od toga, a tijekom izbornih kampanja, dopala mi se komunikacija članova HDZ-a, jedan ležeran i prijateljski pristup. Oko učlanjenja sam prelomio kad je Andrej Plenković postao predsjednik stranke, jer je kao mlada, liberalna, školovana osoba i vrhunski diplomat dobro kotirao u europskoj politici i to me privuklo kao politologa.
Je li Vam onda Andrej Plenković i politički uzor?
– Meni su uzori u politici žene, a najveći je Margaret Thatcher. Najdugovječnija britanska premijerka, osebujna i karizmatična, posebno zbog svojeg ambivalentnog odnosa prema drugim svjetskim liderima i politikama kojih se rezultati vide tek danas.
Novoizabrani ste predsjednik Savjeta mladih Grada Čakovca, nedavno i Mladeži HDZ-a Međimurske županije – koja Vam je funkcija draža?
– Teško je to reći jer je Savjet mladih apolitično tijelo u kojem se radi isključivo za dobrobit cijelog Čakovca, bez političke diskusije, dok sam kao predsjednik stranačke Mladeži povezan s mladima u drugim županijama, gradovima i općinama u Hrvatskoj, sudjelujem na predsjedništvima, raznim radionicama, razmjenjujem iskustva… Uvijek sam mislio da bi dužnost u stranci mogla prevagnuti, ali zapravo su mi jednako drage.
U svojoj objavi na društvenim mrežama nakon izbora, sami ste istaknuli da je Mladež HDZ-a Međimurske županije ‘najkvalitetnija i najinovativnija mladež HDZ-a’ – što je čini takvom, što Vas izdvaja?
– Prije svega kvaliteta u obrazovanju naših članova, a pokrenuli smo neke ideje koje su zaživjele ne samo u drugim organizacijama mladeži nego i na ‘seniorskoj’ stranačkoj razini. Tu je i naše humanitarno djelovanje po kojem smo najbolji u Hrvatskoj i za što smo primili i priznanje središnjice. U 2020. godini prikupili smo živežne namirnice u vrijednosti većoj od 15 tisuća kuna za Crveni križ i Caritasov Dnevni boravak ‘Dr. Antun Bogdan’. Lani smo zbog pandemije bili nešto manje aktivni, ali već imamo sljedeću akciju u planu.
Kakvi su planovi i program Savjeta mladih, kako možete Čakovec učiniti boljim za mlade?
– Glavni ciljevi koji smo si zacrtali su sklapanje povelja prijateljstva i drago mi je da mogu najaviti povezivanje sa Savjetima mladih gradova koji nas vežu kulturno i tradicijski, gradovima Zrinskih Karlovcem i Ozljem, zatim dobivanje statusa Grad za mlade i prevencija nasilja koje je, prema našim anketama među mladima, najčešće apostrofirano kao najveći problem u gradu. Osim toga, u suradnji s gradonačelnicom Ljerkom Cividini planiramo izraditi strategiju kojom će se mlade više uključivati u društveni angažman, a pokušat ćemo nešto napraviti i po pitanju prostora za mlade, po uzoru na Centar za mlade Dubrovnik koji je ostvaren uz pomoć europskih fondova.
Vidite li se jednog dana na nekoj izvršnoj funkciji? Danas predsjednik Savjeta mladih Čakovca, jednog dana gradonačelnik?
– Neću reći da se ne vidim, svaki politolog tome aspirira i ne bih izabrao svoje zanimanje da me ne vuče nešto više, ali volio bih biti na poziciji kojom bih mogao pomoći Čakovcu i Međimurju. Hoće li to biti tu kod nas ili negdje drugdje, to će pokazati vrijeme. Prije svega, vidim se u diplomaciji i u međunarodnim odnosima.
Je li članstvo u HDZ-u dobra ‘odskočna daska’ za jednog mladog čovjeka?
– Iz iskustva – ne, pogotovo ne u Međimurju. Još sam kao predsjednik Udruge studenata znao doživjeti razočaranje kad bi netko saznao da sam član HDZ-a. Znali su reći: ‘Angažiran si, sposoban, veseo i otvoren prema svima, nikad ne bi rekli da si u HDZ-u!’ Meni je to čak i simpatično, jer se ne sramim stranke iz koje dolazim, iako mogu reći da mi je članstvo u HDZ-u više odmoglo nego pomoglo. U Međimurju, očito, više pomaže 10 tisuća kuna u džepu.
Vuku li Vas ikad za rukav?
– Ne, nije mi se još to dogodilo niti bih u to ulazio, znam koliko je važno potruditi se da nešto sam postigneš.
No, zaposleni ste u HZZ-u, u područnom uredu kojem je na čelu istaknuti član HDZ-a Nikola Hren. Može li Vam se spočitnuti da ste uhljeb?
– Ne. Zaposlen sam kao pripravnik na projektu, a gospodina Hrena sam upoznao nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora na jednoj edukaciji. Posao sam dobio jer sam imao sreće – od 20 prijavljenih kandidata, na testiranje nas je došlo samo troje, a najbolje sam napisao ispite i odradio razgovor i to je lako provjerljivo, ako nekoga zanima.
Niste dobili odgovore unaprijed?
– Ne, pitanja se isti dan šalju iz Zagreba u zatvorenoj omotnici, a uz rezultat testiranja, presudila je moja sprema, i srednja i visoka stručna, ali i iskustvo i društveni angažman. Na ovo sam radno mjesto došao iz realnog sektora, radio sam kao administrativni službenih u jednoj privatnoj tvrtki, a i kao student sam radio razne poslove, od proizvodnje do ugostiteljstva, i opet ću ako zatreba.
Kakva je budućnost HDZ-a u Međimurju? Može li se promijeniti negativan stav javnosti o stranci?
– Teško, ali ovisi o pojedincima, a najbolji su primjeri gradonačelnici Preloga i Murskog Središća Ljubomir Kolarek i Dražen Srpak. Njihovi uspjesi su uspjesi pojedinaca, ne stranke, oni imaju dobru percepciju u javnosti i to je rezultat angažmana, rada i uspjeha njih osobno. Nisu opterećeni stranačkim sukobima niti se vode stranačkim preferencijama, za to smo premala sredina.
Ali, ne treba zaboraviti da oni imaju direktnu osovinu prema središnjici u Zagrebu…
– Dobro su kotirali i kad je premijer bio Zoran Milanović. To je kontinuirani rad na poboljšanju vlastite sredine, tu ključnu ulogu ima pojedinac.
Aktivni ste na društvenim mrežama, komentari znaju biti nemilosrdni, često i neukusni… Kako se nosite s time, često i sami ulazite u dijalog?
– Ulazim samo kad me izravno napadaju – ako mi kažu da sam lopov, tražim da mi dostave dokaz. Kad ste politički aktivni, morate biti svjesni da ste pod lupom javnosti, da vas ljudi promatraju i prate svaki vaš korak i morate biti spremni na to da će biti i kritika i pohvala. Osobno čak više volim kritike jer mislim da one čovjeka upotpunjuju. A komentari znaju biti svakakvi, neki su simpatični pa se dobro nasmijem, a nekad bih volio da se ljudi koji pišu svašta sjete da i oni imaju obitelj, djecu, unučad… i da sam nekima od njih možda i pomogao kroz svoje djelovanje.
Čini mi se da zato mlađi ipak cijene moj doprinos, a da su glasniji ovi stariji. Evo, primjerice, 2018. godine kad je prihvaćen moj amandman da se jednokratne potpore studentima povećaju s 500 na 600 kuna, za što me župan Matija Posavec javno pohvalio i objavio na svojim stranicama, stariji su mi počeli prijetiti. Jedna gospođa mi je napisala da će mi ‘doći doma i natući letvom jer sam uzeo iz usta umirovljenicima i dao studentima’, a drugi gospodin ‘neka se studenti pobrinu sami za sebe, da imamo roditelje, a da se za umirovljenike nitko ne brine…’ To je najbolje ignorirati, a i odgojen sam tako da sve mogu okrenuti na šalu. Ipak, crtu povlačim kad mi se dirne u obitelj.
S obzirom na prezime, veže li Vas, osim stranačke pripadnosti, s ministrom Darkom Horvatom i krvno srodstvo?
– Drago mi je što to pitate da konačno razjasnim – nismo ni u kakvom srodstvu, Horvat i Novak su najčešća prezimena u Hrvatskoj, u Međimurju pogotovo, a ministar Horvat i ja smo samo stranački kolege.
Čija su zasluga ulaganja u Međimurje – župana Matije Posavca ili HDZ-ove vlade?
– Mislim da svaki župan, gradonačelnik i načelnik zna da bez pomoći središnje vlasti nije moguće ostvariti ključne infrastrukturne projekte, zato nije dobro da župan negativno priča o Vladi RH i ulaganjima u naše Međimurje. Županu Posavcu se mora priznati jedno – ima dobar tim oko sebe koji radi na privlačenju europskih sredstava. Naravno, prostora za napredak ima puno i ne može se reći da država ima maćehinski odnos prema Međimurju, ta percepcija se mora promijeniti.