Saborska zastupnica SDP-a, Andreja Marić, kritizirala je nacrt reforme zdravstvenog sustava ocijenivši da se želi potezom pera oteti županijama njezina imovinu i osnivačka prava nad bolnicama, zavodima za hitnu medicinu i zavodima za javno zdravstvo
Temelj kvalitetnog zdravstvenog sustava su provoditelji
zdravstvene zaštite, odnosno djelatnici u zdravstvu te dostupno i
uređeno zdravstvo, a u središtu sustava je zadovoljan bolesnik.
No hrvatski zdravstveni sustav daleko je od toga.
Kao liječnica koja u zdravstvu radi preko 20 godina, najprije u
ordinaciji obiteljske medicine, pa u Hitnoj medicinskoj pomoći, i
potom u bolničkom sustavu, a sada imam pogled i s druge strane,
znam koje su prednosti, problemi i nedostaci u našem zdravstvu.
Ono što ne znam, razgovaram sa svim dionicima u zdravstvenom
sustavu. Trudim se uvijek biti argumentirana, objektivna i
pristojna i ne služim se populističkim izjavama. Postojeći
zdravstveni sustav je nakaradan: plaćanje po DTP-u i DTS-u (npr.
potrošite na liječenje pacijenta 10000 kn, DTS vam po HZZO-u
plati 5000 kn), nerealne cijene pruženih zdravstvenih usluga,
nedovoljni financijski limiti za pruženu zdravstvenu zaštitu,
nedostatak djelatnika u zdravstvu, problem prekovremenih sati,
itd. Nažalost novi nacrt izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti,
koji je ovih dana (19.10., s uputom ministra da se svi očituju do
22.10.2021.) iz Ministarstva zdravstva poslan na raspravu
dionicima u zdravstvu, ne nudi potrebne reforme.
Kakvo je postojeće stanje? S jedne strane imate opće i županijske
bolnice, Domove zdravlja, Ljekarne, Zavode za hitnu medicinu,
Zavode za javno zdravstvo, za čije poslovanje je odgovoran
osnivač: županija, Grad Zagreb. Klinički bolnički centri su pod
kapom države koja ih sanira. Prema Zakonu o ustanovama navodi se
da osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene
obaveze, a prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti navodi se da u
ostvarivanju svojih prava, obaveza, zadaća i ciljeva na području
zdravstvene zaštite jedinica lokalne (regionalne) samouprave
osigurava sredstva ako to ne osigurava Republika Hrvatska. Država
određuje cijene lijekova, veličine limita, kategorije
stanovništva koji su oslobođeni plaćanja doprinosa za zdravstvo i
dopunskog osiguranja, a za koje sama ne podmiruje sve obveze, a
osnivači zdravstvenih ustanova, dakle županije bi morale
podmirivati dugove? Pa se onda u praksi dešava da je županija
prisiljena prelijevati novčana sredstva iz jedne ustanove u
drugu, kako bi je bar dijelom sanirala, posezati u rebalanse
proračuna i slično. No i to je nedovoljno. Ovim prijedlogom
izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti uglavnom se
predlaže centralizacija cijelog sustava. Sve opće i specijalne
bolnice na županijskoj razini, njih 57, dobit će novog vlasnika –
državu. Također se predviđa ukidanje 21 županijskog zavoda za
javno zdravstvo, a ostao bi samo Hrvatski zavod za javno
zdravstvo. I županijski zavodi za hitnu medicinu, njih 21,
također bi trebali zatvoriti vrata na dosadašnji način i kao
“vrhovno tijelo” ostao bi Hrvatski zavod za hitnu medicinu.
Dijelom se šire ovlasti domova zdravlja, a liječnici koji u njima
rade u privatnim ordinacijama ubuduće bi morali obavljati sve one
poslove za koje u domu zdravlja drže da su nužne. Točnije, ne bi
mogli odbiti obaviti posao koji je u opisu rada doma zdravlja.
Tko će njih financirati u tim situacijama? Kao osnovni razlog za
pokretanje ove centralizacije u zdravstvenom sustavu navodi se
racionalizacija, koja u ovakvim slučajevima služi kao alibi, no
neće se mnogo uštedjeti bez dodatnih reformi.
U Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
zdravstvenoj zaštiti želi se doslovce “potezom pera” oteti
Županiji njezinu imovinu i osnivačka prava, u mojoj sredini za
Županijsku bolnicu Čakovec, Zavod za hitnu medicinu i Zavod za
javno zdravstvo. Stanovnici županije i Međimurska županija
ulagali su vlastita sredstva u naše zdravstvene ustanove,
Županijska bolnica Čakovec izgrađena je samodoprinosom stanovnika
Međimurja. Nećemo dopustiti ukidanje naših odjela i zdravstvenih
ustanova! U ovom nacrtu ne vidi se hoće li se voditi računa o
postotku gravitirajućeg stanovništva koje ustanova zbrinjava
(npr. Županijska bolnica Čakovec zbrinjava > 80%
gravitirajućeg stanovništva), o ekipiranosti i opremljenosti
odjela i ustanova, broju usluga koje se izvršavaju, koliko je
dužna država ustanovi, koliko je županija dužna ustanovi, itd.
Ovaj nacrt ne jamči da će se zadržati svi zaposleni, ustanove i
odjeli koji dobro rade svoj posao. Zar će se voditi računa samo o
kilometrima koliko su ustanove udaljene? Zašto se preuzimaju pod
državu i one ustanove koje posluju pozitivno? U novom nacrtu niti
riječi o mogućoj funkcionalnoj integraciji zdravstvenih ustanova
unutar samih županija. Radije se išlo na potpuno preuzimanje od
strane države. Vezano uz čl. 168: zašto se ne ukine pripravnički
staž za preostale zdravstvene struke koje ga još moraju obaviti?
Ako se ne ukine, država ga je dužna osigurati unutar godine dana
od završetka školovanja.
I na kraju, u završnom članku 42.u nacrtu: kakav je to posebni
sporazum između države i jedinica lokalne/regionalne samouprave?
Kako će se riješiti pitanje imovinsko-pravnih odnosa, dosadašnje
pružanje nadstandarda, uložena golema sredstva županija u
ustanove? O tome nikakvih planova, niti riječi.
Prim.dr.sc. Andreja Marić, dr.med.
Zastupnica u Hrvatskom saboru (SDP)