- Dolazim iz kraja gdje, ako prođete cijelim Međimurjem, nećete naći slobodnu, neobrađenu, ajmo reći, praznu parcelu - rekao je Kolarek na početku govora
Vrijeme za slobodni govor za saborskom govornicom, gradonačelnik
Grada Preloga Ljubomir Kolarek iskoristio je da
progovori o problemu komasacije poljoprivrednog zemljišta. Evo
što je rekao u svom obraćanju…
– Dolazim iz kraja gdje, ako prođete cijelim Međimurjem, nećete
naći slobodnu, neobrađenu, ajmo reći, praznu parcelu. Ali to je
stvar jedne tradicije, gdje je svatko uz svoj posao, imao i
zemljicu sa strane, koju je obrađivao za svoje potrebe. Vremena
se mijenjaju, ljudi više nemaju vremena, mehanizaciju, mogućnosti
za obrađivanje tih površina. Ali površine ostaju rascjepkane,
teško je imati dovoljnu površinu, ozbiljnim poljoprivrednim
gospodarstvima, da bi zadovoljili određene uvjete koji su
potrebni za javljanje na natječaje, dobivanje potpora itd.
Brojni su problemi u poljoprivredi. Lako ih je pobrojati: mala i
nekonkurentna gospodarstva, velik broj staračkih gospodarstava,
rascjepkano poljoprivredno zemljište, male proizvodne parcele,
ekstenzivnost i niska tehnološka razina proizvodnje, nedovoljno
korištenje agrotehničkih mjera, slaba produktivnost, loše
zbrinjavanje stajnjaka i poljoprivrednog otpada. Od toga nitko ne
bježi, a ova se Vlada trudi te probleme polako rješavati. Ovaj
uvod polako vodi prema problemu u poljoprivredi o kojem želim
govoriti, problemu komasacije poljoprivrednog zemljišta.
Definicija iz udžbenika je jasna. Suvremenom obradom i primjenom
agrotehničkih mjera koje omogućuje grupiran i uređen
posjed, racionalnije se iskorištava zemljište, smanjuju se
troškovi proizvodnje, povećava se produktivnost rada i
povećavaju se prinosi poljoprivrednih proizvoda.
Činjenica je da su poslije provedenih komasacija na većim
površinama poljoprivrednog zemljišta primijenjene suvremenije
mjere proizvodnje, kako na društvenom, tako i na individualnom
posjedu, i da su one dale stanovit gospodarski učinak, iako on,
zbog različitih ulaganja, nije bio uvijek usporediv.
Poljoprivredni proizvođači odnosno vlasnici zemljišta u postupku
komasacije rješavaju neriješene imovinsko-pravne odnose pri
čemu se često otkriju i značajne poljoprivredne površine najčešće
uzurpiranog državnog zemljišta. Nakon provedenog postupka
dobivaju manji broj površinski većih parcela te s obzirom na
konfiguraciju terena i s povoljnijom orijentacijom. U Republici
Hrvatskoj prevladavaju mali i usitnjeni posjedi poljoprivrednog
zemljišta, koji ne pružaju zadovoljavajuće uvjete za uspješnu i
rentabilnu poljoprivrednu proizvodnju, zbog čega je 2015. godine
donesen Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta.
U 2018. u Hrvatskoj je bilo registrirano 157.394 obiteljskih
poljoprivrednih gospodarstava, s prosječno 7,2 hektara površina u
8,6 parcela prosječne veličine 0,8 hektara po parceli. Velike su
razlike po županijama, gdje je recimo prosječna veličina parcela
u Osječko baranjskoj županiji 2,5 hektara, a u Krapinsko
zagorskoj 0,3 hektara.
Zbog mnogih razloga, a prvenstveno visokih troškova uređenja
zemljišta, komasacija se i preporuča za županije s manjim brojem,
ali prosječno većih zemljoposjednika, dok se za ostale županije
preporučaju neki drugi oblici okrupnjavanja površina i
proizvodnje, kao što je dragovoljna zamjena, prodaja ili
stvaranje nekih proizvođačkih oblika povezivanja, npr.
proizvođačkih organizacija ili zadruga. Iako imamo Zakon o
komasaciji iz 2015. godine, nismo se baš pomakli s mjesta. Nismo
valjda odustali.
Posljednja veća komasacija u Hrvatskoj zabilježena je prije
tridesetak godina i logično pitanje je zašto se u međuvremenu
nije ništa učinilo. U izradi Zakona sudjelovali su sve relevantne
institucije, ali važniji pomak nikada nije učinjen. Učinjen je
tada i pilot projekt komasacije, kojeg je trebala provesti
tadašnja Agencija za poljoprivredno zemljište i to u
Brodsko-posavskoj, Virovitičko-podravskoj, Istarskoj i
Ličko-senjskoj te Međimurskoj županiji. Iako je ponegdje bio
iskazan značajan interes poljoprivrednika, pilot program nije
zaživio.
Stručnjaci ističu još neke probleme vezane uz komasaciju. Brojni
troškovi, koji uključuju izradu idejnog projekta, izvođenje
geodetskih poslova, procjenu, utvrđivanje imovinsko-pravnog
stanja, troškove županijskih i državnih povjerenstava itd. Mnogi
se vlasnici zemljišta ne bave poljoprivredom te nemaju interesa
za komasaciju. Tu je i niska profesionalizacija poljoprivrede,
ali i nedostatak vizije. Ovo posljednje sam već spominjao kao
problem, a vezan je uz izradu, ali i provođenje prave
poljoprivredne strategije. Nažalost, nisu ostvareni uvjeti za
provedbu komasacije te još uvijek govorimo o potrebnom dodatnom
vremenu da se Zakon o komasaciji izmjeni i uskladi s odredbama
važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
No vrijeme je. Zaključno. I opet kao iz udžbenika. Provedba
postupaka komasacije ima za cilj svrsishodniju uporabu
poljoprivrednog zemljišta obzirom da se kroz postupke komasacije
formiraju veće čestice pravilnijeg oblika, što će rezultirati
povećanjem cijena takvog komasiranog poljoprivrednog zemljišta –
rekao je.