Sapunica kakve se ne bi posramili ni najbolji autori tog formata i dalje traje u međimurskom SDP-u.
Mislili smo da će nedjeljni boravak Davora
Bernardića u Čakovcu dati odgovore na sva otvorena
pitanja, ali nakon njegovih izjava znamo još manje. Ne samo mi,
nego čini se i većina SDP-ovaca u našem kraju
Na opetovana novinarska pitanja o odlukama Predsjedništva i
Županijskog odbora stranke kojima je Mladen
Novak suspendiran na dvije godine sa svih funkcija u
stranci, Bernardić je stoičkim mirom odgovarao da se radi o
unutarstranačkim stvarima koje će se raspraviti u stranci prema
Statutu te predviđenoj proceduri i rokovima. Predsjednik SDP-a na
takvim je odgovorima ustrajao i nakon što smo konstatirali da su
najviša stranačka tijela međimurske organizacije već donijela
odluke te pitali koji se još stranački organi, na kojoj razini i
kada trebaju izjasniti o tome?
Ovakav stav teško je razumjeti, jer se tvrdoglavim odbijanjem
odgovora stranački bokovi širom otvaraju za udarce političkih
suparnika. Pokazala je to i nedjeljna konferencija za novinare na
kojoj su i predstavnici nacionalnih medija ustvrdili da SDP treba
prvo počistiti negativnosti u vlastitom dvorištu, prije nego što
zbog toga proziva druge. Također, javna je tajna da su međusobni
odnosi unutar stranke toliko narušeni da neki viđeniji međimurski
SDP-ovci, koji nastoje ostati izvan ringa u kojem udarci ispod
pojasa svakodnevno sijevaju, najavljuju odlazak, a ovisno o
raspletu cijele priče gubitak članova mogao bi i prerasti
pojedinačne slučajeve.
Što god da je Bernardić izabrao bilo bi legitimno. Podršku Novaku
mogao bi opravdati izbornim legitimitetom kojeg je dvaput
potvrdio na unutarstranačkim izborima i potrebom da se do
parlamentarnih izbora u stranci “ne talasa”. U slučaju da je stao
iza Novakovih oponenata bez problema bi se pozvao na većinu koja
je izglasana u Predsjedništvu i Županijskom odboru (koliko god
ona bila tanka) i željom da stranka uđe u izbore, kako se to
diplomatski kaže, “s novom energijom”. Na kraju nije izabrao
ništa i tako, usput, “namočio” i svoja tri senatora
(Ostojić, Bauk i Vukas) koji su prošlog tjedna
dvaput dolazili u Međimurje. Naime, pod njihovim patronatom
određena su pravila igra koja se, na kraju, nisu poštovala. Kakav
će autoritet ti ljudi ubuduće imati u Međimurju i tko će im
vjerovati?
Bude li sve ovo duže trajalo lako bi se moglo desiti da SDP-ovo
vruće kestenje bude gurnuto Matiji Posavcu. Naravno, pod uvjetom
da on prihvati suradnju i visoko mjesto na listi koje mu je
ponuđeno kao nezavisnom kandidatu. U sveopćem ratu svih protiv
sviju u međimurskom SDP-u, županova popularnost zasigurno bi
umirila i stabilizirala biračko tijelo u Međimurju te ga povela
prema rezultatu kojem se SDP ovdje ne samo nada, nego ga i
očekuje. Posavec od potencijalnih partnera traži
jasnu potvrdu da će pozicija Međimurja u svakom budućem
teritorijalnom ustroju ostati netaknuta. Značaj njegove odluke
polako prerasta okvire Treće izborne jedinice, što potvrđuje i
današnji Jutarnji list u kojem se Posavčeva odluka s kim će na
izbore ističe kao prva od deset ključnih nacionalnih tema uoči
početka predizborne kampanje, pa ne čudi da je Bernardić danas i
iz Slavonije poručio da bi ga rado vidio na listi.
Zbog toga županu zasigurno nije dobro sjela inicijativa njegovog
programskog partnera kojom se, na početak skorašnje sjednice
Županijske skupštine, gura prijedlog o rušenju sadašnjeg vodstva
Županijske bolnice. Oko takvog prijedloga, kroz Odbor za
zdravstvo, usuglasili su se međimurski HDZ i dio SDP-a (jer se
Predsjedništvo stranke od toga ogradilo), dok s druge strane
Posavec smatra da sadašnje vodstvo bolnice dobro radi svoj posao,
što se, naposljetku, potvrdilo i u aktualnoj krizi. Kaže se da
djela govore jače od riječi, pa iako SDP nacionalno tvrdi da
koalicija s HDZ-om nije moguća ni u najjezivijoj noćnoj mori,
čudi da na terenu svog potencijalnog koalicijskog partnera
dozvoljava upravo takvu suradnju.
Razgovarajući s Davorom Bernardićem podsjetili
smo ga na koalicijsku šestorku koju je vodio Ivica
Račan. Njezinom porazu, nakon četverogodišnjeg mandata,
kumovala je upravo neodlučnost da se povuku konkretni potezi kada
je to bilo potrebno. Ukoliko želi potvrditi premijerski kapacitet
Davor Bernardić bi, poučen greškama svojih
prethodnika, trebao pokazati da je u stanju donositi odluke kada
je to potrebno, ne dozvoljavajući da se problemi gomilaju
guranjem pod tepih. Situacija u međimurskom SDP-u nije kriza od
nacionalnog značaja, ali je problem koji definitivno treba
riješiti. Bernardić ovog puta nije prelomio, ali koju god stranu
odlučio podržati treba to učiniti – jučer.