Međimurski župan Ivan Perhoč (SDP) neće biti na listi za Hrvatski sabor. To je, kaže, bila njegova želja. Ima dosta posla kao župan i ne razumije gradonačelnike koji se kandidiraju za zastupnike. Ne mogu se, smatra, ta dva posla istovremeno kvalitetno obavljati.
U razgovoru za portal eMedjimurje.hr odaje dojam čovjeka pomalo razočaranog u politiku. Čak i u onu u njegovoj stranci. Dvije i pol godine na mjestu župana omogućilo mu je da neke stvari vidi iznutra. Na početku dvosatnog razgovora koji je više sličio monologu, jer su teme same izlazile iz njega, kazao je da ga ne pogađaju kritike koje na njegov račun šalje bivši župan Josip Posavec, ali razočaran je uvredama na osobnoj razini.
– Žao mi je što političari u Međimurju nemaju kodeks ponašanja i međusobnog uvažavanja. U Varaždinu su ljudi iz politike završili u zatvoru, a ne pljuju jedni po drugima toliko koliko se pljuje u Međimurju. U politici nitko nema pravo na vrijeđanje, ali ima na iznošenje svojih stavova. Svi imamo neki svoj stil. Ja mogu puno toga podnijeti. Znam reći da ne mogu drugi biti toliko bezobrazni koliko ja mogu biti fin – reći će župan.
Čuje vjerojatno i sam da mu se zamjera da je “premlak”. Našalio se kazavši da se on ispuca na nogometu. Kako mu je surađivati sa zamjenikom Matijom Posavcem, koji ne skriva veće političke ambicije?
– S Matijom imam korektan odnos. Njegove političke ambicije njegova su osobna stvar. Ne želim suradnike koji se u svemu slažu sa mnom i samo govore da sam u pravu. Želim oko sebe ljude koji znaju argumentirati i drukčija mišljenja. Znaju mi nekad reći zašto ne reagiram na prozivke i kritike? Ali to onda ne bih bio ja!
Reakcija ponekad može izaziva kontrareakciju koja je još bolnija. Čovjek sam od akcije i volim raditi u timu. Ne volim zabijati golove, više volim razigravati. Moji suradnici imaju priliku učiti uz mene. Želim potaknuti promjene u razmišljanjima i pristupu te okrenuti se novom vremenu – kaže.
To o okretanju novom vremenu i novim izazovima često se provlačilo u njegovim rečenicama. To i tema o mladima.
Otkako sam postao župan, najnesretniji sam timo što otvaramo premalo perspektive mladim, visokoobrazovanim kadrovima. Zato uvijek koristim priliku da pozovem sve političke opcije i gospodarstvenike da zajedno tražimo rješenja kako mlade kadrove potaknuti da se vraćaju u Međimurje, i da ih ovdje i zadržimo – ističe.
Hm, a kamo da se mladi vraćaju? U tvrtke u kojima će sa završenim fakultetom raditi za 4000 kuna. Ako uspiju uopće dobiti posao bez potezanja veze. Je li utopija očekivati da na natječajima prođu oni s najboljim referencama, a ne oni s najboljim vezama?
– Politika danas ima previše utjecaja u kadroviranju. Ne može kriterij za nečije imenovanje biti stranačka pripadnost. Ne može! Ovo što ja radim je za neke bolno i zato valjda dobivam udarce, ali jedino je rješenje da se na natječajima ne odabire po stranačkom ključu. Ne treba mlade poticati da se uključuju u stranke da bi se lakše zaposliti.
Politika mora biti slobodan odabir pojedinca, a ne sredstvo da se ostvare osobni interesi. Danas dolazimo do problema koji se zove negativna selekcija kadrova. Ljudi se boje javiti na natječaj jer misle da je ionako sve odlučeno, da stranačka pripadnost igra odlučujuću ulogu. Takav način razmišljanja treba promijeniti, treba stvoriti ozračje u kojem će se na natječaje javljati što više sposobnih, obrazovanih ljudi s ambicijama – razmišlja župan.
Dotaknuo se i romske nacionalne manjine.
– Romi više nisu najveća socijalna kategorija u Međimurju. Osobno mislim da se Romima u Međimurju posvećuje puno pažnje, ali na nekim područjima treba ustrajati još i više, kao na primjer u obrazovanju.
Ulaganja u infrastrukturu je dobro, u tome pomažu i fondovi EU, no ono samo za sebe ne znači ništa. To je kao da ste nabavili mercedes, kojega onda možete samo gledati jer nemate za benzin i tehnički – slikovit je župan.
Još jednom se vratio temi o važnosti obrazovanja, posebno zbog ulaska u Europsku uniju.
– Europska unija nije med i mlijeko. To je prostor u kojem treba igrati utakmicu. Oni koji ne mogu trčati i nemaju tehniku, izgubit će se u tom prostoru. Zato i ukazujem na važnost obrazovanja. I poljoprivrednici moraju znati da se trebaju dodatno educirati kako bi mogli biti konkurentni na tržištu koje se otvara.
Kad govorimo o EU, treba reći da Međimurje ima prednost jer se uvijek ponašalo racionalno, građani su sve svoje obveze uredno podmirivali, okretali su se rješenjima koja su realna i ostvariva. Takvi će krajevi u EU imati prednost – upozorava Perhoč.
Iza njega je 30 godina društvenog angažmana, od rada u mjesnoj zajednici, volontiranja, rada u GK Međimurju, privatnoj tvrtki, Čakomu i sad na mjestu župana. Fasciniraju ga, kaže, oni koji hrle s fakulteta odmah u politiku, bez ikakvog iskustva. Dužno poštovanje svima koji imaju potrebno obrazovanje, ali za konkretne aktivnosti potrebno je, smatra, i iskustvo. U Sabor treba predlagati ljude koji mogu biti prepoznati po obrazovanju, iskustvu i ambiciji. Kakve su mu ambicije?
– Nisam opterećen time koliko ću ostati na ovoj dužnosti župana. Nisam tu došao na odskočnu dasku za veće položaje ni to novi mandat. Želim raditi neopterećeno. Želim se što prije vratiti u gospodarstvo – kaže.
Da je razočaran aktualnom političkom elitom, može se iščitati i iz sljedećih rečenica.
– Na ključnim pozicijama nedostaju nam ljudi koji razvijaju pozitivnu klimu. Imamo previše ljudi u politici koji su okrenuti svojoj promociji, a ne građanima. Pojavljuje se problem da se moramo dopadati ljudima, što onda dovodi do kompromisa i poreza koji donose kratkoročnu korist pojedincima, a društvu uopće ne koriste.
Poručujem građanima da ne dopuštaju drugima da odlučuju o njihovoj sudbini. Građani ne smiju šutjeti o onome što političari ne rade dobro. Oni trebaju biti kao komarci, mali komarci koji pikaju, pikaju da bi političari ostali budni.
Neki se previše uljuljkaju u svojim foteljama. Zalažem se za ograničenje broja mandata na funkcijama. Smatram da su na ključnim funkcijama dva mandata sasvim dovoljna da se pokaže što se zna i želi. Nakon toga sve se pretvara u automatizam – smatra župan.
U jednom je odlučan i ne misli popustiti ni milimetar.
– Nikad se neću dovesti u situaciju da u Zagreb idem na koljenima! Kad idem u Zagreb, idem kao predstavnik Međimuraca, to nije moj privatni interes. U Zagrebu to moraju uvažavati. Mislim da je red da Međimurci počnu određivati pravila, a ne da ih drugi određuju nama – kaže.
Nije zadovoljan ovlastima i položajem županija.
– Županije su danas pretvorene u fikuse i ako se nešto ne primijeni u pitanju ovlasti, onda ih treba ukinuti! Ovakve županije kako su sad postavljene nemaju smisla. Općine rade po svome i često se zna dogoditi da idemo u Zagreb kao rakova djeca, samo da se skupljaju zasluge i poeni. Događa se ona “psi laju, a karavane prolaze”. Nešto se dogovorimo, a onda općine rade po svome.
Ponekad imam osjećaj da smo ovakvim ustrojem stvorili veće barijere među općinama nego među državama. Nekad se lakše oko projekata dogovorimo sa susjedima Mađarima i Slovencima nego pojedine općine međusobno! Ne tražim da županija bude tutor, nego koordinator. Idemo odrediti i dogovoriti se o prioritetima i onda zajedno nastupajmo prema ministarstvima, a ne da svatko vuče na svoju stranu – kaže.
Neizostavna je tema usporedba s Varaždincima. Koliko god se “čipsari” i “zeljari” zadirkivali, jedni bez drugih ne mogu. No, malo natjecanja u tome tko je “bolji, jači i ljepši” nije naodmet.
– Govori se da se Varaždin razvija brže i jače. Pitanje je kojim se parametrima to mjeri. No, imate puno zaseoka u Varaždinskoj županiji koji su nerazvijeniji od onih u Međimurju. Tu dolazimo do pitanja ravnomjernog razvoja, na kojem se u Međimurju intenzivno radi posljednjih desetak godina.
Pogledajte slučaj spajanja Županijskog suda u Čakovcu s onim u Varaždinu. Što su građani time izgubili, jesu li čime ostali zakinuti time što više nemamo predsjednika suda, nego je predsjednik u Varaždinu? Jesu li što izgubili na kvaliteti usluge? O tome treba razgovarati, a ne o tome je li sjedište nečega u Čakovcu ili u Varaždinu.
Znamo se i mi i Varaždinci šaliti, ali treba prihvatiti da ne može sve biti koncentrirano na jednoj strani. Eto, tu je i slučaj preseljena dopisništva HRT-a iz Varaždina u Čakovec, oko čega se u Varaždinu digla velika halabuka. Kao, ispod časti im je da dopisništvo bude u Čakovcu.
Tu se na konkretnom primjeru dokazuje da nismo još dorasli izazovima novog vremena. Treba razmišljati na način da se iskoriste sve prednosti nekog područja. Pogledajmo zdravstvo i obrazovanje, srednje škole i veleučilišta. Dupliranje kapaciteta i natjecanje bez kvalitete nije rješenje.
Sportskim rječnikom rečeno, trebamo težiti da svako selo ima sportski klub, ali ne možemo tražiti da svako selo ima vrhunske sportaše. Natjecanje između nas i Varaždina nije potrebno. Nema razvijene Hrvatske bez razvijenog Međimurja i obrnuto – kaže Perhoč.
Za kraj je ostalo pitanje o autobusnom prijevozu. O tome se mnogo pisalo, a kritike županiji nisu izostale.
– U autobusnom prijevozu dogodilo se da smo zbog šnicle zaklali kravu. Na tri kolegija gradonačelnika i načelnika govorio sam što se sve može dogoditi, i dogodilo se najgore. Sve što je bilo u mojoj ovlasti, to sam i napravio, i sad je na redu ministarstvo koje ima sve potrebne informacije.
Presečki grupi oduzeo sam dozvolu za linijski prijevoz, no ta tvrtka ima 15 dana za žalbu, pa onda ide drugostupanjsko rješenje. Za svo to vrijeme oni mogu voziti – ističe župan Perhoč.
