'Još prije pet godina izbacio sam televizor iz kuće, a uvjerio sam se i da internet nije puno bolji od televizora. Ono što me psihički držalo na površini je moja nepokolebljiva vjera u Boga' - stoji u objavama
Proteklih nekoliko tjedana bili su burni za Branimira Bunjca, bivšeg člana stranke Živi Zid. Podsjetimo se, stranku je napustio u petak nakon unutarstranačkih svađa oko stolice u Europskom parlamentu.
Sva medijska pozornost i događanja potakla su ga da svoja razmišljanja podijeli s javnošću na vlastitom Facebook profilu.
“Jedna od najgorih zadaća koje imam kao političar je pratiti što
pišu mediji. To vam jednostavno mora otrovati mozak, otprilike
kao što vam pola litre rakije dnevno neminovno mora oštetiti
jetru. Ne mislim da je neki izdvojeni medij osobito grozan, već
da svi oni manje ili više iznose nekvalitetne informacije,
poluistine i konstrukcije, nerijetko otvoreno lažu i
manipuliraju, često namjerno potiču najniže strasti kako bi na
tome zarađivali. Mediji su u pravilu produžena ruka vlasti. Još
prije pet godina izbacio sam televizor iz kuće, a uvjerio sam se
i da internet nije puno bolji od televizora. Prave
informacije i dalje se mogu pronaći isključivo u knjigama i
znanstvenim člancima, kao i vlastitim opažanjem. Naravno, cilj je
vlasti da upravo te izvore informacija unište, što se ponajviše
vidi po odnosu prema obrazovanju i znanosti. Kada bi se uspjelo
urediti područje medija, to bi bio veliki napredak za društvo”,
stoji u jednoj od objava Branimira Bunjca.
“Često ste me pitali kako to sve izdržim? Doista, svako jutro
kada sam kretao prema saboru imao sam osjećaj da idem u ludnicu.
Tamo je tolika negativna energija da se to može osjetiti u zraku,
normalan čovjek tamo može isključivo teško patiti. Znate da ste
na mjestu gdje se rješava sudbina Hrvatske, ali vam je
istovremeno jasno da većina zastupnika radi u svom vlastitom
interesu, a ne u interesu onih koji su ih izabrali. Ono što me
psihički držalo na površini je moja nepokolebljiva vjera u
Boga. Ako me pitate jesam li klerikalac odmah mogu reći
nisam. Svjestan sam da upravo među svećenstvom ima ogroman broj
nečasnih ljudi, od materijalista do pedofila i masona. Moja vjera
počiva u svakodnevnom čitanju svetih spisa (makar 10 minuta) i
molitvi. Čim više tražim društvo dobrih i produhovljenih ljudi.
Svaki čovjek koji traga za Bogom mi je drag, bez obzira kojoj
formalnoj religiji pripada. Najvažnije od svega mi je
živjeti vjeru. Naime, riječi koje izgovaramo su potpuno nebitne
ako ih ne slijede odgovarajuća djela. U Saboru sam isključivo
želio biti oruđe u Božjim rukama koje radi za dobrobit svih živih
bića na planeti Zemlji. Zato se nisam bojao ničega ni nikoga.
Nekima se takav sviđam, drugima ne, ali to sam bio ja i nitko
drugi”, objavio je.
