Zastupnik Živog zida

ŽIVOTNI INTERVJU Branimir Bunjac: ‘U ratu sam bio u HOS-u, a mentor mi je kasnije bio Goldstein’

- Što se tiče Roma, prvi susret s njima bio mi je kulturološki šok, ali kasnije smo se naviknuli jedni na druge, pa i iskreno zavoljeli - kaže Bunjac

Zastupnik Živog zida Branimir Bunjac jedan je od
aktivnijih saborskih zastupnika koji zna “pogoditi u sridu”, i to
s nevjerojatnom dozom smirenosti i lukavosti. U intervjuu nam je
ispričao mnogo toga – da Živi zid nije proruski orijentiran, ali
da zastupa referendum o izlasku iz NATO-a, da ta stranka želi i
može doći na vlast, a otkrio nam je i brojne detalje iz privatnog
života, među ostalima i taj da je trebao postati –
svećenik. 

Bit ćete na listi za EU parlament. Odete li tamo, koje
ćete stvari pokrenuti? Kojoj bi se grupaciji Živi zid priključio
u EU parlamentu? 

Živi zid izići će na izbore za EU parlament, gdje će, kao i u
Saboru RH, prije svega zastupati istinu. Ukazivat ćemo na teme
koje tzv. mainstream uporno prešućuje, a to su prvenstveno
problemi dužničkoga ropstva, korupcije u visokoj politici i
pogodovanje interesnim skupinama na štetu građana. 

Trenutačno imamo i žalosnu situaciju da se 70 posto hrvatskih
zakona donosi u Bruxellesu te ćemo nastojati utjecati na njihovo
oblikovanje amandmanima koji će slijediti nacionalne interese.
Svjedočit ćemo da hrvatski narod nije sretan unutar ovakvog EU i
tražit ćemo saveznike koji razumiju i podupiru naša stajališta. U
tom smislu moguće je da ćemo sudjelovati u stvaranju potpuno nove
političke grupacije u EU parlamentu unutar koje će program Živoga
zida biti potpuno prihvaćen. 

Može li Živi zid preuzeti vlast u Hrvatskoj, budući da
ste postali druga parlamentarna stranka, i s kime biste to
učinili? U slučaju da sami ne uspijete formirati vladu, tko bi
vam bio potencijalni partner? 

Ne samo da Živi zid može participirati u vlasti, nego je samo
pitanje vremena kada će to i učiniti. Trendovi su povoljni za
nas, a nedavne ankete pokazuju da među biračima do 29 godina Živi
zid ima veću potporu nego HDZ i SDP zajedno. Dolazi smjena
generacija, jer je ljudima dosta “elita” koje sustavno uništavaju
zemlju, a istodobno svoje nečasne radnje kamufliraju lažnim
domoljubljem. 

Živi zid otvoren je za suradnju sa svim strankama koje dosad nisu
bile na vlasti, a dokaz tome je naša koalicija sa strankom SNAGA,
koja je proizišla iz udruge Franak. 

Dođete li na vlast, hoćete li Hrvatsku iščlaniti iz
NATO-a? 

Oko pitanja članstva Hrvatske u NATO-u nećemo donositi političke
odluke, nego ćemo organizirati referendum, prije kojeg će biti
održana poštena javna rasprava. Osobno, protivim se članstvu u
NATO-u jer je to članstvo za Hrvatsku preskupo, a osim toga
moramo sudjelovati u agresiji na suverene zemlje poput
Afganistana, Iraka, Sirije, Libije i drugih. 

NATO sve manje ima obrambenu ulogu, a sve više služi imperijalnim
ciljevima SAD-a radi stjecanja resursa na području Bliskoga
istoka. Uz to, vojska NATO-a počinila je brojne ratne zločine u
područjima koje sam spomenuo i ne želim nositi takav moralni
teret. 

Misle li neki u Živom zidu ozbiljno kad govore o izlasku
Hrvatske iz Europske unije? 

Jednako kao kad je riječ o NATO-u, i kad je riječ o izlasku iz EU
stvar mislimo rješavati referendumom. Žele li građani biti u EU,
neka im bude. Mi u Živom zidu mislimo da bi nam bilo bolje da je
Hrvatska članica Europskog gospodarskog prostora (EEA) gdje bi
naši građani imali gotovo ista prava kao i sada, ali ne bi morali
preuzimati bruxelleske zakone i pogotovo ne euro. 

Dio građana misli da je u EU bolje zato što im se u odnosu na
teror HDZ-a i SDP-a sve čini boljim, ali Hrvatska može postati
zemlja prosperiteta i bez Europske unije, štoviše, upravo bez
nje. EU je postao izvor nepotrebne birokracije, korupcije, stvara
nam ogromne troškove, proizvodi siromaštvo i uzrokuje demografsku
katastrofu, ali ljudi to moraju postupno shvatiti jer su
pritisnuti silnom propagandom. 

Ako se kandidira, može li Ivan Vilibor Sinčić pobijediti
Kolindu Grabar-Kitarović na predsjedničkim
izborima? 

Naravno da može, pa još 2014. osvojio je treće mjesto kao
predsjednički kandidat sa 16 posto glasova, u trenutku dok je bio
anonimac. Sada je iza njega dobro organizirana stranka, ima
daleko više političkog iskustva i prepoznatljiv je u narodu kao
čovjek koji se iskreno zalaže za pozitivne promjene. O
kandidaturi će biti riječ nakon europarlamentarnih izbora, ali
koga god Živi zid izabere za kandidata, računamo da će biti
sposoban ući u drugi krug izbora, a tada je sve
moguće. 

Kako komentirate aferu s ministrom Tolušićem i fotomontažom i tko
stoji iza toga? 

To je samo nastavak unutarstranačkih obračuna u HDZ-u, mogli
bismo reći “obiteljskih” sukoba. Svejedno je li slika
potpredsjednika Vlade autentična ili ne, jasno je da je u
funkciji borbe za vlast u stranci. 

I drugi članovi HDZ-a bili su izloženi sličnim prijetnjama i
ucjenama, raznim difamacijama, a konkretan slučaj se logički
nadovezuje na aferu SMS i priču o tzv. elitnoj prostituciji u
koju je, slučajno ili ne, bio upleten i Tolušićev osobni vozač
Blaž Curić. U HDZ-u vlada teški nemoral, a najgore je od svega to
što se za stranačke obračune zloupotrebljavaju institucije i
sigurnosne službe. 

Bili ste za vrijeme sukoba u Saboru blizu premijera Plenkovića.
Je li premijer doista krenuo udariti zastupnika Mosta
Grmoju? 

U to nema ni najmanje dvojbe jer sam Plenkovića gledao ravno u
oči kao sada vas. Njegova je reakcija bila ispad nekontroliranog
bijesa i da se nije umiješalo osiguranje sasvim sigurno došlo bi
do fizičkoga kontakta. Žalosno je bilo gledati predsjednika Vlade
kako nije u stanju vladati sam sobom, a vodio bi državu.
Plenković daje vrlo loš primjer svojim zastupnicima koji se i
sami ponašaju neprimjereno, poput ministra Krstičevića,
zastupnika Đakića i drugih. 

U ratu ste bili dragovoljac HOS-a. Zašto ste odabrali HOS, a ne
regularnu Hrvatsku vojsku? 

U trenutku izbijanja Domovinskog rata imao sam samo 19 godina i
HV me nije htio primiti u svoje redove jer nisam služio JNA,
smatrali su me neiskusnim. Slučajno sam u Gospiću zatekao jednu
bojnu HOS-a koja me primila bez ikakvih uvjeta. Već prvi dan sam
s njima otišao na prvu liniju bojišta. Bio sam neizmjerno ponosan
što branim svoju domovinu, ali kasnije sam shvatio da rat i nije
baš tako lijep i uzbudljiv kako sam si zamišljao. Ipak, da mogu,
otišao bih ponovno braniti svoju zemlju. To je čast i obveza
svakoga građanina Hrvatske. 

Je li vama poklič “Za dom spremni”
sporan? 

Kineski filozof Sun Tzu je svojedobno zapisao: “Pravila koja
vrijede u ratu, ne vrijede u miru.” Mislim da bismo se trebali
okrenuti budućnosti i raditi na identitetu boljega života za sve
hrvatske građane. Osobito bi trebalo izbjegavati podjele među
ljudima na bilo kojoj osnovi, a sigurno je da oko ovoga pitanja
nema konsenzusa u hrvatskom društvu. Taj pozdrav ne koristim,
iako sam ga u vrijeme Domovinskog rata nosio na uniformi.

Poslije vam je mentor bio Ivo Goldstein. Kakav ste s njim
imali akademski “suživot” s obzirom na vašu ratnu prošlost u
HOS-u i njegove stavove o tome? 

Ivu Goldsteina nije zanimao moj ratni put, ali suradnja s njim
nije mi bila ugodna. Nametnuo se kao moj mentor protivno mojoj
volji i gnjavio me više nego što je trebalo prije nego što sam
doktorirao. Čak vjerujem da nikada nije pročitao moju doktorsku
disertaciju. Bilo pa prošlo, u konačnici je sve dobro
završilo. 

Ispričajte nam malo o sebi: ne pijete, ne pušite i ne psujete. Je
li istina da ste htjeli postati svećenik? Živite li u skladu s
katoličkim načelima? 

U šali znam reći da bi bilo bolje da sam postao svećenik nego
političar budući da me ne zanima sve ono čemu teži većina
političara – novac, hrana, piće i promiskuitet. Istina je da već
godinama i ne psujem. Volim duhovnost, ali ne bih to nazvao
“katoličkim načelima” već prije filozofskim. Sviđa mi se
krilatica Ante Starčevića “Bog i Hrvati” umjesto Crkva (bilo
koja) i Hrvati. 

Čujem da ste vegetarijanac. Zbog etičkih načela ili nečega
drugoga? 

Vegetarijanac sam već pet godina i prvenstveno sam to postao zbog
zdravstvenih razloga. Ne jedem meso ni jaja i fizički se osjećam
odlično, preporodio sam se novim načinom prehrane. Koliko mogu
pazim i na porijeklo hrane koju jedem. Naravno da mi je drago što
manje sudjelujem u ubijanju životinja iako se to u biti ne može
izbjeći. 

Postoji cijeli niz proizvoda koji su nastali od životinja, a
koristimo ih svakodnevno. Koliko samo životinja strada pod
kotačima automobila, kukaca, puževa… Čim čovjek nešto radi,
ruše se mnogi svjetovi. Preporučujem vegetarijanstvo svima, ali
isto tako mislim da je prehrana osobna stvar svakoga
pojedinca. 

Pretpostavljam da ne biste nikada išli u lov poput biskupa
Huzjaka? 

Ne bih išao ni u lov ni u ribolov, naučio sam djecu da ne ubijaju
kukce, žao mi je vidjeti životinju kako pati. To je moj osobni
stav, a svatko neka radi prema svojoj životnoj filozofiji i
okolnostima u kojima živi. 

Imate li obitelj, djecu? 

Sretno sam oženjen, imam dva sina, još se školuju. Živimo na selu
i to nas opušta, volimo mir, tišinu i duge šetnje kroz prirodu.
Živa mi je i majka, a otac, nažalost, već odavno ne.

Vozite li automobil i koji? Volite li luksuzne,
“nabrijane” automobile ili ipak nešto mirnije?

Vozim Kiu Rio, nije loš auto, taman za obitelj. Skupi auti me ne
zanimaju jer ne odgovaraju mojoj osobnosti, a s druge strane ne
osjećam se tako dobrim vozačem da bih mogao voziti jako brze
automobile. Da pokucam u drvo, već više od 20 godina nisam imao
prometnu nesreću i to mi je najbitnije.

Bili ste profesor i u školama gdje ste radili učenici vas
se rado sjećaju. Kažu da ste bili jednostavan čovjek, posebice
djeca romske manjine, zašto? 

Radio sam u gimnaziji, srednjoj školi, na fakultetu, ali najviše
u jednoj seoskoj školi u Međimurju, gdje doista ima značajan
postotak djece romske manjine. Kad radite na selu tamo je
drukčija atmosfera nego u gradu, sve je puno spontanije,
jednostavnije i iskrenije. Tamo nekakav pristup s visine ne
prolazi. Ili si čovjek ili nisi, tako te ljudi prihvaćaju ili ne
prihvaćaju. Imao sam sreću da su mene prihvatili. 

Što se tiče Roma, prvi susret s njima bio mi je kulturološki šok,
ali kasnije smo se naviknuli jedni na druge, pa i iskreno
zavoljeli. Drago mi je da su mi danas vrata svake romske kuće
otvorena i da možemo popričati o svemu, uključujući probleme koji
postoje u komunikaciji između Roma i većinskoga
naroda. 

Rođeni ste u Mostaru, ali danas živite u Čakovcu. Ispričajte nam
kako je Hercegovac završio u Međimurju. 

Nisam baš Hercegovac u pravom smislu, moji roditelji rođeni su u
Hrvatskoj. Hercegovka je samo moja baka po maminoj strani,
prezivala se Barišić. Majka mi je Osječanka i kao beba živio sam
u Osijeku, a u vrtićkoj dobi preselio sam se u Varaždinske
Toplice gdje se majka zaposlila. Moj identitet je ustvari
kajkavski i Međimurje se u to dobro uklapa. Supruga mi je rođena
u Čakovcu i to je ta veza, u biti sam se iz mjesta svoga
djetinjstva preselio tridesetak kilometara na sjever. 

Pratite li situaciju u BiH? Na čijoj ste vi strani –
Čovićevoj ili Komšićevoj? 

Pratimo situaciju u BiH, a jednako kao i u Hrvatskoj smatramo da
na vlast trebaju doći nove političke snage koje nisu opterećene
prošlošću. Protivimo se podjelama na vjerskoj osnovi i osobito
razbijanju BiH kao države. Čović je smiješan kada slavi Dan
Republike Srpske u Banjoj Luci, a odlazak našega veleposlanika na
proslavu prvorazredni je skandal. O BiH trebaju odlučivati
građani te zemlje bez upletanja sa strane, a BiH je danas,
nažalost, isti onakav protektorat kakav je bila i u 19. stoljeću.
Živi zid smatra da stabilna BiH treba biti naš najvažniji
vanjskopolitički partner. 

Jednom ste rekli da biste željeli da Hrvatska bude kao
Island. Tamo pivo košta 120 kuna, a pizza margarita 350 kuna. Ni
Islanđani si to ne mogu baš priuštiti. Idu na pivo samo kad je
tzv. happy hour. 

Pa nadam se da pivo nije jedina osnova dobroga života, ali kako
čujem može se popiti već i za 55 kuna. Nije baš jeftino, ali zato
prosječna plaća na Islandu iznosi 22 tisuća kuna, a režijski
troškovi su dvostruko manji nego u Hrvatskoj. Ključno je da je
Island pozatvarao bankare, oslobodio se dužničkoga ropstva, da
ljudi tamo dobro žive, a istodobno su odbili ulazak u EU.
Jedinstvo i hrabrost Islanđana mogu biti uzor mnogim drugim
narodima. 

Član ste Odbora za vanjsku politiku, kako izgleda ta
sjednica i rasprava budući da je stav Vlade proamerički, a vaš
proruski? 

Živi zid ne podržava vanjsku politiku Vlade Andreja Plenkovića,
ali to nije razlog da ispoljavamo agresivnost na sjednicama poput
ministra Krstičevića. 

Raspravljamo argumentima. Mi nismo proruski orijentirani, to je
spin vladajućih elita, jedan od mnogih koji se koristi za
diskvalifikaciju članova Živoga zida. Naš je stav čvrsto
hrvatski, a prema stranim zemljama mislimo voditi politiku
ekvidistance, sa svima po istim pravilima. Ako Amerikanci ponude
jeftiniji plin od Rusa, kupovat ćemo ga od njih, ali nećemo
pristajati na gradnju neisplativoga LNG terminala samo zato da se
dodvorimo SAD-u. 

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije