Pavić pozvao stručnjake, a sve pripremio bez njih. Nestić svoje mišljenje objavio na webu Ekonomskog instituta, prof. Vukorepa i Potočnjak dostavili radnoj skupini
Troje stručnjaka koje je ministar rada i mirovinskog sustava
Marko Pavić uključio u radnu skupinu kako bi
sudjelovali u pripremi mirovinske reforme tvrde da ih je ministar
doveo pred svršen čin, prezentirao je prijedloge u čijoj pripremi
oni nisu sudjelovali, tako da se pred novi krug usuglašavanja
ministar Pavić neće moći pohvaliti podrškom iz stručnih
krugova.
To su Danijel Nestić, istraživač Ekonomskog
instituta te profesori s katedre za radno i socijalno pravo
Pravnog fakulteta Zagreb Željko Potočnjak i
Ivana Vukorepa, svi troje stručnjaci za
mirovinski sustav i autori niza radova u tom području. Svi troje
kažu da među prijedlozima ima dobrih, ali i jako loših rješenja.
Danijel Nestić je preko matičnog Ekonomskog instituta ponudio
alternativno rješenje za mirovine drugog stupa, koje
podrazumijeva priznavanje dodatka drugom stupu bez povratka u
prvi, dok su se pravnici odlučili na analizu ministrovih
prezentacija. Stavovi dvoje profesora s Pravnog fakulteta dosad
nisu javno objavljeni, a dostavljeni su članovima radne skupine.
– Mislimo da je posve neprimjereno da se promjene u mirovinskom
sustavu poduzimaju na način da čak ni članovi Radne skupine nisu
upoznati s bilo kakvom analitičkom podlogom predloženih promjena,
a niti im je dana mogućnost da se očituju o točnosti, smislenosti
i svrsishodnosti predloženoga – napisali su profesori Ivana
Vukorepa i Željko Potočnjak te dodali kako je krajnje
neprimjereno da se promjene koje će dugoročno odrediti socijalne
i gospodarske odnose u našoj zemlji poduzimaju bez prethodne
analize i procjene njihova učinka na buduće generacije. To
naročito stoga što se u uvjetima depopulacije dodatno prebacuje
teret brige o starijem stanovništvu na buduće generacije te što
će napuštanje nekih od temeljnih odrednica prethodno poduzetih
reformi samo ubrzati depopulacijske trendove.
Pavićeva reforma predviđa ranije produljenje radnog vijeka, jaču
penalizaciju prijevremenih mirovina, otvaranje prostora za
masovno zapošljavanje umirovljenika, ali i demontiranje drugog
stupa, premda ministar kaže da ga želi jačati. Slično kao i
Nestić, dvoje profesora s Pravnog fakulteta smatra da je ubrzano
podizanje dobi na 67 godina života za starosnu i 62 godine za
prijevremenu mirovinu “prikladna i potrebna” mjera. Uvjereni su
da će se time smanjiti priljev novih umirovljenika i poboljšati
omjer ovisnosti u mirovinskom sustavu (po kojemu na jednog
zaposlenog dolazi gotovo jedan umirovljenik).
Potočnjak i Vukorepa ističu da je, bez obzira na nedavna mala
poboljšanja, taj omjer već desetljećima narušen prvenstveno zbog
neprikladnog zakonskog uređenja u određenim dijelovima našeg
mirovinskog sustava, a tek sekundarno zbog demografskih
problema.
Pohvala s njihove strane dolazi i za prijedlog da se linearno
smanji mirovina za 0,34 za svaki mjesec ranijeg umirovljenja te
poveća s 0,14% na 0,34% za svaki mjesec kasnijeg umirovljenja jer
“osobe koje kasnije odlaze u mirovinu kraće koriste mirovinu pa
je opravdano razmjerno povećanje mjesečnog iznosa njihove
mirovine”. Profesori također predlažu da se makne ograničenje da
se pravo na povećanje mirovine može koristiti najviše 5 godina,
odnosno do 70 godina života.
Za razliku od sindikata i poslodavaca koji su pozdravili namjeru
Vlade da se legalizira rad umirovljenika, a da im pri tome
mirovina normalno isplaćuje, Ivana Vukorepa i Željko Potočnjak,
bivši sudac Ustavnog suda, ističu da mogućnost rada bez umanjenja
mirovine pogubno djeluje na mirovinski sustav.
– Time se privlače ljudi u mirovinu te se rashodovna strana
sustava ne smanjuje. Istovremeno su te skupine osoba, zbog
činjenice što ostvaruju pravo na mirovinu spremne raditi za nižu
cijenu rada od mlađih radnika, onih koji trebaju osnovati
obitelj, stvoriti dom, kupiti ili unajmiti stan, naveli su
profesori Pravnog fakulteta.
Želimo li uistinu rasteretiti mirovinski sustav i smanjiti
rashodovnu stranu, mogućnost rada uz pravo na mirovinu mora se,
ističu, ograničiti na način da se mirovina razmjerno umanji
(slično kao i kod prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog
gubitka radne sposobnosti). U suprotnom, ova mjera privlači sve
ljude u mirovinu, čime raste rashodovna strana mirovinskog
sustava, što ne može biti ideja ni jedne razumne reforme.
Vukorepa i Potočnjak također upozoravaju da isplatom 27 posto
dodatka na mirovine samo uz povratak u prvi stup država zapravo
šalje svima jasan signal da II. stup ne valja te ga se ovom
mjerom potkopava. Njih dvoje ističu da bi jedno od mogućih
rješenja bilo povrat na staru formulu za izračun osnovne mirovine
uz primjenu prava na dodatak na mirovinu. Danijel Nestić
upozorava da s Vladinim prijedlogom mirovina praktično svih
budućih umirovljenika ni na koji način neće ovisiti o sredstvima
koja su ušteđena na njihovu računu u mirovinskom fondu.
– Ako, dakle, buduće mirovine, osim za vrlo usku skupinu onih s
najvećim plaćama, neće ovisiti o drugom stupu, pitanje je čemu će
onda služiti drugi mirovinski stup? On uz predloženu reformu gubi
svrhu svog postojanja. Iako ga se formalno (još) ne ukida, drugi
stup postaje beznačajan sa stajališta mirovina i mirovinskog
sustava – kaže Nestić.
