Uz 8. ožujka – Međunarodni dan žena, Socijaldemokratski forum žena SDP-a Međimurske županije oglasio se priopćenjem koje prenosimo u nastavku.
Tekstilne radnice u SAD-u povele su sredinom 19. stoljeća borbu za svoja radna prava: protiv niskih nadnica, dječjeg rada i mizernih radnih uvjeta.
Iako borba žena za ravnopravnost spolova na tržištu rada traje više od 100 godina, u Hrvatskoj se, po mnogim uvjetima, vraćamo na početak. Pred 100-tinu godina radnici su se borili za raspodjelu dana na tri puta po osam sati (osam sati rada, osam sati sna i osam sati za obitelj i društvene odnose), a danas je postalo normalno raditi po cijele dane. U beskrupuloznoj jurnjavi za profitom, poslodavci smanjuju trošak plaća i materijalnih davanja, a otkazi se daju jednostavno – bez produžetka ugovora o radu na određeno vrijeme (naročito nakon povratka s porodiljnog dopusta).
Uz 8. ožujka – Međunarodni dan žena, Socijaldemokratski forum žena SDP-a Međimurske županije ukazuje kako se, ne samo radna prava, već ljudska prava žena općenito, u posljednje vrijeme u Hrvatskoj dovode u pitanje.
Dakle, nakon više od stotinu godina kontinuirane borbe u kojoj smo, barem što se političke participacije žena tiče, gotovo dosegli europske standarde, posljednjih godina svjedočimo negativnom trendu potiskivanja žena iz javnog prostora i reduciranja njihove uloge u društvu na “čuvarice obiteljskog ognjišta” i “sredstvo za rađanje”.
Od aktualne koalicijske vlade ne može se očekivati poduzimanje bilo kakvih poteza za zaustavljanje razornih posljedica neoliberalne ideologije koja tjera na iscrpljujuću kompeticiju: žene rade sve više i dulje, uglavnom na određeno vrijeme, pod izrazito nepovoljnim uvjetima, s niskim plaćama, s puno prekovremenog i neplaćenog rada – osobito u tekstilnoj i obućarskoj industriji, trgovini i turizmu, odnosno uslužnim djelatnostima općenito – gdje su žene primarna radna snaga.
Zbog straha od gubitka posla, žene su podigle i prag tolerancije na nasilje na radnom mjestu: spremne su trpjeti i mobing i seksualno iskorištavanje i šikaniranje zbog namjere zasnivanja obitelji i rađanja djece. Nevjerojatno je da se žene optužuje da ne rađaju djecu zbog vlastite komocije i da su odgovorne za demografski slom Hrvatske, a kad se odluče za rađanje djece, onda im poslodavac ne produžava ugovor o radu!
Nije problem roditi dijete, odgovornom roditelju problem je othraniti čovjeka kad nemaš posao i prihode!
Logično je da se mlade žene, koje su se školovale, ulagale u sebe, koje žele sebe ostvariti u cjelini, ne samo kroz biološku ulogu majke (koja je neprijeporno prelijepa), već i kroz karijeru i društveni angažman, koje žele biti ekonomski neovisne i ne žele trpjeti diskriminaciju, opiru pokušajima retradicionalizacije društvene uloge žene.
One naprosto žele sudjelovati u mijenjanju svijeta u onoj mjeri u kojoj su njegov sastavni dio!
Prava žena i dalje su ugrožena i u obitelji, gdje su izložene svakovrsnom nasilju, od emocionalnih ucjena, preko verbalnog, fizičkog, psihičkog, seksualnog i ekonomskog nasilja.
Prava žena ugrožava i ograničava i država, jer dozvoljava radikalnim konzervativnim snagama, uz obilnu asistenciju katoličke crkve i njezinih satelitskih “pro-life” udruga da svjetonazorski Hrvatsku vraćaju u “stoljeće sedmo”.
Naime, svakom slobodnomislećem građaninu Hrvatske jasno je da je upravo Crkva zaustavila kurikularnu reformu jer joj nisu bila po volji neka rješenja koje je reforma predviđala. Isto tako, njihovo uporno svakodnevno ratovanje protiv Istanbulske konvencije izmišljanjem nepostojećeg problema “rodne ideologije”, navodi na zaključak da se ni Istambulska konvencija neće ratificirati ako to ne “blagoslovi” Crkva.
Takav razvoj događaja, uz agresivnu nacionalističku retoriku i nazadovanje na svim područjima ljudskih prava i sloboda, zabrinjavajući je u državi koja je Ustavom definirana kao sekularna, anedvojbeno je i jedan od opredjeljujućih razloga za egzodus mladih obitelji u inozemstvo. A demografski deficit, s kojim je Hrvatska suočena, najopasniji je deficit – on je izravna prijetnja opstanku države! Jer moć ekonomije počiva na mladima i što je radna populacija starija to je potencijal gospodarstva manji.
SDP je uvijek prednjačio progresivnim idejama koje su poboljšavale položaj žena u društvu.
I sada pozivamo da ne dopustimo konzervativno-klerikalnoj struji da nam odriče pravo da svoju djecu odgajamo i obrazujemo na temelju provjerenih znanstvenih činjenica i omogućimo im da grade progresivno, slobodnomisleće društvo. Nezamislivo je da naši unuci žive u nazadnijim, konzervativnijim društvenim uvjetima nego što su živjeli njihovi djedovi i bake!
A ženomrzačkoj politici aktualne koalicijske Vlade suprotstavljamo naše:
DA – za više radnih mjesta za žene, za dostojanstvenu plaću i dokidanje razlika u plaći u odnosu na muškarce za rad jednake vrijednosti
DA – protiv nasilja nad ženama u obitelji i DA za ratifikaciju Istambulske konvencije
DA – za 50 %-tnu zastupljenost žena (i to naizmjenično muškarci/žene) na izbornim listama za Hrvatski sabor i Europski parlament
Nastavimo našu borbu!’