Tko ste vi i otkud ste došli – pitao je, ima tome koji dan, premijer Plenković zastupnika Živog zida Branimira Bunjca usred dinamične saborske rasprave. Ovaj mu nije ostao dužan, a koji dan kasnije, hladne je glave objavio tekst na Facebooku i omogućio premijeru da ga pobliže upozna.
U osnovnim crtama, Bunjčev tekst glasi otprilike ovako: “Nema ničega neobičnoga u premijerovim izjavama. Naime, u vrijeme Domovinskoga rata ja sam bio dobrovoljac na prvoj crti bojišta, a Plenković se liječio od anemije.
Logično je da se nismo mogli ni sresti ni vidjeti u to vrijeme. Kasnije sam studirao povijest i postao doktor povijesnih znanosti u vrijeme dok je isti gospodin tumarao po hodnicima središnjice HDZ-a pokušavajući se uhljebiti u nekoj sinekuri”, napisao je Bunjac, pa konstatirao kako je Plenković “napustio Hrvatsku i otišao u Bruxelles i time i faktički postao potpuno odvojen od stvarnoga života hrvatskih građana, pa okružen birokratima, vozačima, večerama i s primanjima od 50 tisuća kuna zaključio da je život bajka koja se svodi na dodvorništvo i održavanje statusa quo”.
Istodobno, Bunjac ne misli da stotine tisuća blokiranih, iseljenih i gladnih građana zanimaju, recimo, sastanci radnih skupina EU na Malti: za razliku od Plenkovića on osobno hoda pješice po ulicama grada, bez zaštitara, prima građane, sluša njihove žalbe i zna kako žive i koje su im potrebe u stvarnome, a ne virtualnom svijetu. Uistinu, činjenice govore da premijer i otprije dobro zna tko je Branimir Bunjac.
Živce mu je popio još u siječnju, kada ga je usred sabornice nazvao “briselskim projektom”, kada mu je zamjerio klanjanje Europskoj uniji, kao da se radi o nekoj religiji. Kada je prije točno godinu dana ušao u Sabor umjesto posrnule Vladimire Palfi, čija je nevjerodostojnost opasno poljuljala povjerenje njihovih glasača, Bunjac je kazao kako su ga za ulazak u politiku motivirali besperspektivnost mladih, propast srednjeg sloja i bijeda umirovljenika, no čini se da djelovanje u korist siromašnih, obespravljenih i poniženih nastavlja živjeti i danas. Uostalom, okrutnost sustava koji proizvodi dužničko ropstvo, za razliku od većine saborskih zastupnika, otplaćujući šest kredita, osjetio je i na vlastitoj koži.
Ukratko, Branimir Bunjac golema je dobit za Živi zid. S njegovim dolaskom, i dvojac Sinčić-Pernar djeluje sve suvislije, konciznije, konstruktivnije. Sve su manje destruktivni, štoviše, argumentirani su i vješto koriste društvene mreže kojima korespondiraju s mladim glasačima. Ako itko vrati povjerenje građana u politiku, bit će to Živi zid.
Odličan posao radi i Goran Aleksić, i sam potekao s njihove liste, a da bi se takva kvalifikacija mogla izreći za Most potrebno je još puno rada na profilaciji u snažnu opoziciju jer su i danas percipirani kao prirepak svakoj vlasti.
Dotad, Branimir Bunjac bit će noćna mora svakog premijera. Netko tko će iz oporbe, sva je prilika, dovijeka puhati za vrat svakoj vlasti i to je dobro. Zapravo, to je najbolje što se dogodilo Saboru u cijeli niz godina, najbolje što se dogodilo tragično kompromitiranom hrvatskom političkom životu, još od prapočetaka.
