– Povećanje cijene električne energije i početak primjene poreza na nekretnine, a najavljuje se i povećanje cijene vode, najnoviji su udar na standard hrvatskih građana. Posebno će veliki utjecaj imati na povećanje troškova života u Međimurskoj županiji.
Naime, s obzirom da su međimurske plaće i mirovine po svojoj visini pri samom dnu u Republici Hrvatskoj, jasno je da će ovaj udar na standard imati veći utjecaj u Međimurskoj županiji nego na primjer u Gradu Zagrebu u kojem je prosječna plaća 6.626 kuna, dok je ona u Međimurju 4.652 kuna. Prosječna hrvatska plaća isplaćena u lipnju 2017. g iznosila je 6.005 kuna.
Tako piše u priopćenju kojim se danas oglasio Međimurski demokratski savez. Oni dalje navode kako problem postaje tim veći kad pogledamo koliko Međimurki i Međimuraca prima prosječnu plaću manju od hrvatske, ali manju i od one međimurske, a veliki broj radnica i radnika dobiva minimalnu plaću koja trenutno iznosi nešto više od 2400 kuna, za rad u teškim uvjetima i smjenama.
Podaci nam tako govore (iz edicije Međimurska županija u brojkama 2016.g.) da je u Međimurskoj županiji u 2016. g. bilo 31.747 zaposlenih u pravnim osobama. Najviše je bilo zaposlenih u prerađivačkoj industriji, 14.169 s prosječno plaćom od 4.370 , trgovini s 3.327 zaposlenih sa prosječnom plaćom od 4.014 kuna i građevinarstvu sa 2.754 zaposlena i prosječnom plaćom od 3.780 kuna.
Da su plaće radnika i radnica zapravo i niže, dokazuje podatak u razlici plaća između muškaraca i žena u prerađivačkoj industriji, gdje muškarci (većinski zaposleni u metalskoj) dobivaju prosječnu plaću od 5.012 kuna, a žene (većinski zaposlene u tekstilu i obući) dobivaju 3.376 kuna prosječne plaće. Ovim plaćama teško da se mogu servisirati sve potrebe međimurskih obitelji, to sve utječe na pad životnog standarda u Međimurju.
Vlada u Zagrebu očito, nema osjećaj za socijalne, u omom slučaju i regionalne probleme, pa troškove svih ” reformi ” prebacuje na najsiromašnije građane. Tako je bilo i u poreznoj reformi gdje su najveći dobitnici bili oni koji prihoduju najviše plaće, dok su oni sa najnižim plaćama dobili samo mrvice.
Ovdje se radi o očitoj socijalnoj nepravdi i diskriminaciji. Ovim povećanjima troškova života sigurno će biti otežan život i međimurskim umirovljenicima, koji će sa prosječnom mirovinom od 1969 kuna, a koja spada me u tri najniže županijske prosječne mirovine u Hrvatskoj, još teže preživljavati svoje umirovljeničke dane.
MDS stoga, ne prvi put, poziva Vladu da konačno počne voditi brigu o onima s najnižim primanjima i da to skorije, kao prvi korak u politici povećanja plaća, poveća minimalne plaće na 50 % godišnje nacionalne prosječne plaće.
Priopćenje potpisuje predsjednik MDS Željko Pavlic, prof.
