Župan Međimurske županije Matija Posavec, povodom aktualnih događaja obratio se priopćenjem svim Međimurkama i Međimurcima. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
– Iako sam politički aktivan gotovo 17 godina te sam u proteklom vremenu prošao sve razine političkog djelovanja, a isto se tako i nebrojeno puta našao u vrlo izazovnim situacijama, posljednjih nekoliko dana predstavlja apsolutno najteže dane moje političke karijere.
No, svatko tko se odluči baviti ovim poslom mora biti spreman u nekom trenutku i na ovakve okolnosti. Kao i u obitelji ili na poslu, tako i u politici ponekad se nađete u situaciji kada morate funkcionirati suprotno vlastitim stavovima, razmišljanjima ili odlukama. Ako ste dio jedne grupacije tada prihvaćate odluku većine ili napuštate taj krug ljudi.
Ponukan raznim napisima, izjavama i komentarima zadnjih dana, osjećam potrebu vam se svima obratiti te vas samo podsjetiti na činjenice koje, siguran sam, znate i sami. HNS, čiji sam član od 2004. godine donio je odluku da na nacionalnoj razini pristupa Vladi RH.
Na taj način spriječeno je da u posljednjih godinu i pol dana opet izlazimo na parlamentarne izbore koji, sasvim sigurno, ništa ne bi promijenili nego bi dodatno ugrozili povjerenje građana u politiku i političare. I vjerojatno uz višemjesečnu paralizu države, natječaja iz EU fondova izgubile bi se brojne mogućnosti razvoja mnogih sredina. To najbolje znam i svakodnevno vidim na poslu kojim se bavim.
Nakon sjednice Središnjeg odbora HNS-a čiji sam predsjednik većinom glasova donesena je odluka o ulasku u Vladu RH. Podsjećam da delegati iz Međimurja, pa i ja osobno, nismo glasali za tu odluku, no kako je ona formalna i legitimna treba je poštovati.
Nakon Središnjeg odbora i sjednice Predsjedništva HNS-a dan ranije rezultat je da je predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak podnio ostavku, jednako kao i potpredsjednica stranke Anka Mrak Taritaš. Kako je vodstvo HNS-a ostalo samo na zamjeniku predsjednika Predragu Štromaru, moja je dužnost kao predsjednika središnjeg odbora, a takva je bila i odluka stranačkih tijela, bila nazočiti na prvim razgovorima u Vladi RH. To sam učinio ponašajući se odgovorno.
Bježanje, napuštanje, izlazak iz stranke ili trenutne reakcije vođene emocijama ili pritiskom dijela javnosti tek bi tada pokazale politički kukavičluk. Kako sam posljednjih dana u formalnim i neformalnim razgovorima više puta istaknuo, ja sam bio i ostat ću Župan Međimurske županije izabran s podrškom od gotovo 60% naših građana, pa čak i u sredinama koje su sada već nekako tradicionalno, ako se mogu tako slobodno izraziti, plave boje.
Nikada nisam bio i neću biti župan nekih, određene grupe ljudi ili župan jedne političke opcije jer to jednostavno nije moj način rada i funkcioniranja. U mojem slučaju političko opredjeljenje nikako ne određuje i vrijednost pojedinog čovjeka.
Netom završeni lokalni izbori su pokazali kako kampanja može i treba biti korektna, pristojna u svakom smislu te riječi i upravo mi je to dalo određenu vjeru u ono bolje političko sutra. U kampanji se može svašta reći, ali po završetku kod svih postoji samo jedan cilj – osiguravanje boljih uvjeta života svima vama.
A od prvog dana mog imenovanja, još prije 4 godine, pozivao sam na jedinstvo Međimurja svjestan činjenice koliko smo sustavno zanemarivani od strane Zagreba, pa čak u nekom kontekstu odbacivani uz slatkorječivost poput hrvatske male Švicarske.
Cezarovu “Podijeli pa vladaj” Međimurje si više ne može priuštiti jer smo već i do sada izgubili previše vremena, novaca i projekata. Imali smo premalo prilika, premalo razumijevanja i premalo mogućnosti i svjestan sam kako nam svaka nova prilika omogućuje brže, lakše i jednostavnije izgrađenu dvoranu, bolnicu, Dom zdravlja, obnovljenu cestu, gradsku zaobilaznicu, osigurano više sredstva našim poduzetnicima…
I svo to vrijeme bio sam prvenstveno vjeran Međimurju, a dosljedan sebi i unatoč mnogim pokušajima diskreditacije od strane onih radikalnijih strana i pojedinaca djelima sam pokazao i dokazao da Međimurje volim, za njega radim, a sve građane poštujem.
Jednako kao i danas, danas kada se ide tako daleko da me proziva za izdaju i to zbog odluka vezanih uz nacionalnu politiku, onih odluka za koje nisam glasao niti ja niti moji ljudi. I da, ako je izdaja biti odgovoran i voljeti svoj kraj, ako je izdaja za njega raditi i njega poštovati, ako je izdaja željeti osigurati bolje uvjete života svima vama, onda neka budem i izdajnik.
Jer onda je i izdaja ponuditi partnerstvo sukladno izbornim rezultatima, o čemu sam u nekoliko navrata razgovarao s predsjednikom međimurskog SDP-a. Ali odgovornost prema vama mi to nije dopustila jednako kao što mi ta ista odgovornost brani da svjesno zatvaram vrata svim našim ljudima, svima vama, u lakšem i jednostavnijem osiguravanju sredstava za realizaciju projekata koje čekamo desetke godina.
I proteklih se dana mišljenje Međimurja i međimurskog HNS-a čulo, kao i u mnogim drugim prilikama kada je Zagreb donosio odluke s kojima se nismo slagali. Ali inat bi u ovom slučaju značio nove sate tjelesne kulture na otvorenim prostorima ili holovima škola, nova duga čekanja na preglede zbog neimanja adekvatne opreme, nove mnogobrojne kamione i gužve na graničnim prijelazima, kao i one u našim gradovima jer nemamo izgrađene zaobilaznice. Taj bi nam inat više nego ikad donio stagnaciju, a s obzirom na okolnosti to ne mogu dozvoliti jer mi niste povjerili mandat za stagnaciju već samo i jedino za napredak.
Kao što sam prije nekoliko dana rekao, ostat ću župan našeg Međimurja, odbio sam sve ponude vezane za odlazak u Vladu, koalicije sa HDZ-om u Međimurju neće biti, u pregovorima oko formiranja Vlade, osim onog prvog dana, više ne sudjelujem ali ću razgovarati, lobirati, inzistirati sa svakim ministrom ili premijerom iz koje god političke opcije on dolazio.
Smatram kako vas do sada nisam nikad iznevjerio i uvijek sam u konačnici dokazao racionalnost pojedinih poteza iako su se možda u prvi mah činili nejasnima. Dali ste mi to povjerenje, preuzeo sam odgovornost i dozvolite da još jedanput, relativno brzo, dokažem ispravnost sviju odluka donesenih zadnjih dana.
Svaki loš komentar na društvenim mrežama, svaka mržnja ali i svako pismo, poruka ili komentar potpore vjerujem da je emotivna, a nikako racionalna reakcija. Srećom, prava vrijednost u politici dokazuje se ipak konačnim rezultatom, a ne trenutnim emocijama.
