U nedjeljnom intervju Mario Tomašek (HSS) kandidat oporbe za načelnika Općine Domašinec progovorio jer opširno o raznim temama, njegovom viđenju daljnjeg razvoja cijele općine i konstatacijom – naravno da se moglo i više i bolje time više što na ime nerazvijenosti, prema njegovim riječima, u Općinu stiže godišnje gotovo 1,5 milijuna kuna, da će za svoj rad kao načelnik volontirati, više poticati rad udruga i ostalim aktualnim temama, a koji možete pročitati klikom ovdje.
Ovaj put smo odgovore na neka gospodarska pitanja i zadržavanju mladih potražili i od Maria Tomašeka (HSS) i kandidata za zamjenika načelnika Perice Remenara (HDZ).
Podržava li Općina Domašinec dovoljno mlade, kulturne, društvene i sportske udruge?
Odnos općinskih vlasti i Lisjaka prema mladima a i udrugama najvidljiviji je na više primjera. Jedan je fitness, teretana, projekt u koji je uloženo preko 150.000 kn. Svečano otvoren za Dan Općine 2015. godine i onda manje svečano isti dan odmah zatvoren. Potpuno opremljena teretana nije radila niti jedan dan sve ovo vrijeme od kako je “otvorena”. Prema riječima nekih ljudi koji su bliski Lisjaku, pod baš nije siguran, pitanje da li bi to sve izdržalo ljude koji bi došli vježbati, to je premali prostor i slične tvrdnje.
A sasvim solidna količina novca je utrošena u cijeli projekt u koji se nije trebalo upuštati ako nije bilo jasno tko će isti koristiti i pod kojim uvjetima.
Drugi primjer odnosa Lisjaka prema mladima su članice udruge mažoretkinja. Prije nego je renovirana dvorana u Turčišću, mažoretkinje su tamo vježbale. Kad je dvorana uređena, više pristupa dvorani nema. Isto tako nisu dobile dozvolu za korištenje dvorane Doma kulture. Zbog toga se snalaze kako znaju. Treniraju vani kad im vremenske prilike dozvole, na dvorištima koja im ustupe dobri ljudi, na školskom igralištu. Čak su uspjele dogovoriti da jednom tjedno odlaze u dvoranu u drugu općinu, koja im je ustupljena bez ikavog problema, tako da djeca mogu vježbati u većem zatvorenom prostoru.
Znači, zahvaljujući Lisjaku, djeca odlaze u druge općine vježbati, stvarajući tako i dodatne troškove roditeljima.
Na posljednjoj sjednici vijeća, prihvaćen je prijedlog odluke o korištenju dvorana u Domašincu i Turčišću, ali naravno uz ne baš malu naknadu. Kao da udruga pliva u novcu i može to plaćati. Radije će se mučiti ovako, i za te novce platiti kvalitetnu trenericu.
Takve stvari ćemo riješiti prvom prilikom.
Ako svojim udrugama, koje uz to svojim nastupima reklamiraju Općinu, ne možeš, ili čak ne želiš pružiti adekvatne uvjete za rad, onda je to žalosno, i dokaz da je vrijeme za odlazak. O ostalim udrugama neću niti pričati. Mislim da su ova dva primjera sasvim dovoljna.
Udruge sa područja Općine se klasificiraju prema tome tko su članovi, i da li su u kojoj stranci ili podržavaju nezavisne. Odnosno, one udruge koje su potpuno ovisne o općinskom proračunu, koje rade točno onako i samo onako kako Lisjak kaže su OK, i njima se pomaže maksimalno. Ostale, ako se same ne snađu za sredstva i ostalo što im treba za rad, gase se i nestaju ili se moraju same financirati i koristiti privatne prostore.
To su najočitiji primjeri za koje sam siguran da ih mogu puno bolje i kvalitetnije odraditi.
Ima li prostora u poduzetničkoj zoni za dolazak novih poslodavaca i širenjem same zone?
Općina Domašinec ima jednu potpuno komunalno uređenu poslovnu zonu, sa planiranih 11 parcela. Od tih 11 prema papirima bi trebale biti slobodne još 3. Prema papirima. U stvarnosti to izgleda malo drugačije. Na 3 parcele se obavlja poslovna djelatnost, a ostalo je prazno, kao da imamo botanički vrt pun ambrozije. Ne dozvoljava se širenje postojećim korisnicima, novi korisnici obično ne mogu pronaći zajednički jezik sa Lisjakom jer pisma namjere o kupnji zemljišta niti ne dolaze pred Općinsko Vijeće,a parcele su premale za bilo kakvu veću investiciju. Nema sluha ili se ne želi poduzeti nešto da se takvo stanje promijeni.
Općina je pokrenula proces formiranja još dvije stambeno poslovne zone, ali koliko je iz planova vidljivo, poslovnog je vrlo malo,a za stambeno već dugo nema interesa s jedne strane dok s druge strane imamo puno kuća u selu koje su u dobrom stanju i useljive sa većinom priključaka. To je još jedna u nizu stvari koje treba riješiti, jer je ovako to mrtav kapital, isto kao i “poslovni centar” koji je izgrađen 1998. godine, dakle prije skoro 20 godina, a još je poluprazan, i ne da se puni, nego se polako prazni.
Je li Općina Domašinec u dovoljnoj mjeri otvorena prema mještanima i sigurna za život?
Odnos samih zaposlenika prema stanovnicima Općine nije baš nešto ugodno za doživjeti te se može zaključiti da nije na nivou na kojem bi trebao biti. U prilog tome govori i činjenica da je način funkcioniranja u Općini postavljen tako da bez Lisjaka ne možete gotovo ništa obaviti. To je još jedna od stvari zbog kojih je toliko dugo na vlasti.
Što se sigurnosti života tiče, to polako postaje problem, ali ne samo kod nas nego i šire. Ulažu se znatni napori da se smanji broj krađa i drugih problema sa kojima se susrećemo, ali na tom polju treba pojačati angažman cjelokupnog društva, od državnog vrha pa na niže. Trebat će još pojačati rad na prevenciji takvog ponašanja. Način rješavanja problema u stilu ne poduzimam ništa dok se meni nešto ne desi, nije baš učinkovit, jer je onda obično prekasno.
Na žalost, svjedoci smo sve većeg broja nesreća u prometu, mladi sve ranije počinju pušiti i trošiti alkohol, nebriga za bilo koga osim za sebe, sve su to problemi koji bi se dali riješiti uz veće uključenje svih službi, ali i veću uključenost roditelja u borbi protiv takvog načina ponašanja.
Na koji način bi vi mlade ljude zadržali u općini?
Mladi su u današnje doba prepušteni sami sebi. To je žalosna činjenica, uz to, mladi su daleko informatički pismeniji od većine roditelja, pa ih iz tog razloga roditelji teško mogu kontrolirati i pratiti što rade. Jedna od posljedica toga je i to da su mladi sve više pod utjecajem, obično, loših stvari, o kojima informacije dobijaju preko društvenih mreža, interneta i ostalih suvremenih načina komunikacije.
Pogledajte djecu u nižim razredima. Oni se ne znaju igrati vani, ne znaju što bi sami sa sobom ako im oduzmete mobitel ili računalo. Sjetite se kako smo se nekad igrali vani na zraku. Skrivači, nogomet, lovice, graničari. Svega je bilo. A danas? Nije rijetka situacija da sjede jedni do drugih, klikaju po mobitelima i ne progovore niti riječi. Nije baš super druženje.
Zadržavanje mladih u općini je u današnje doba veliki izazov. Općina stipendira određen broj studenata, što je pomoć roditeljima. Na žalost nije veliki iznos, ali i to je bolje nego ništa. Jedini problem u tome svemu je to što im nakon završenog školovanja Općina ne može omogućiti zapošljavanja na području općine. To je na žalost problem i na državnom nivou, da školujemo ljude, ulažu se velika sredstva u njihovo obrazovanje, i onda zbog nemogućnosti zapošljavanja odlaze u inozemstvo.
Taj se problem ne rješava sam za sebe, nego je on vezan uz sve ono prije nabrojeno. Redom, privlačenje sredstava EU fondova, stvaranje kvalitetne poslovne klime, privlačenje novih gospodarskih subjekata, otvaranje novih radnih mjesta. Povećano sufinanciranje vrtića, pomoć u rješavanju stambenog pitanja mladih obitelji, potpora za novorođenčad, Uvođenje novih telekomunikacijskih operatera u Općinu koji mogu ljudima pružiti današnje potrebe po pitanju brzine prijenosa podataka i cijeli drugi niz pratečih sadržaja.
To je cijeli lanac koji treba pokrenuti i onda stvari polako dolaze na svoje mjesto.
>>> INTERVJU Mario Tomašek (HSS) kandidat oporbe za načelnika Općine Domašinec
