Na našu adresu stigao je odgovor oporbe na pismo koje je mještanima Općine Domašinec poslao općinski načelnik Dragutin Lisjak, a o toj temi je portal eMedjimurje.hr pred nekoliko dana i pisao.
Svi oporbeni vijećnici političkih stranaka HDZ (Mihovil Lisjak i Perica Remenar), HSS (Ivan Tot i Maja Zelenić) i HNS (Goran Koren) usprotivili su se kupnji nekretnina za koje su netom prije izglasali i osigurali sredstva u Proračunu Općine Domašinec.
Reagiranje prenosimo u cijelosti:
‘Poštovani građani Općine Domašinec,
iz priča koje kruže općinom mogli ste doznati da je trakavica vezana uz kupovinu disko kluba Šampion došla kraju.
Šestero članova Općinskog vijeća (Dragutin Furdi – predsjednik Općinskog vijeća (nezavisni), Ana Krznar – zamjenica predsjednika Općinskog vijeća (nezavisna), Ljubica Drvoderić – članica (nezavisna), Ivan Tot – član (nezavisni), Božena Herman – članica (nezavisni), Petra Đebrić Haček – članica (SDP), pod maestralnim vodstvom načelnika Dragutina Lisjaka, na 15. sjednici Općinskog vijeća Općine Domašinec 7.9.2016., bez nazočnosti vijećnika iz oporbe, prihvaća prijedlog odluke o kupovini propalog disko klupa Šampion i odluku o provedbi projekta izgradnje Multimedijskog i sportsko-rekreacijskog centra. Naravno, ne postoji nikakva potreba o tome obavijestiti stanovnike općine, da će u sljedeće tri godine odlaziti po minimalno 2 milijuna kuna za potrebe tog projekta, i pitanje je da li će se išta drugo raditi na području općine. Nebitno!
Kao pripremu za prihvaćanje tih odluka, načelnik Dragutin Lisjak, preko zaposlenika općine, čak i komunalnog redara, koji u opisu poslova ne bi trebao primati plaću kao dostavljač pošte (ili možda nema dovoljno posla), na svaku adresu u općini dostavlja dopis od pet stranica, u još jednom pokušaju opravdanja tog projekta.
U dopisu, kao i mnogo puta do sada, Dragutin Lisjak opet navodi da se 13 godina ništa nije napravilo, da za to krivicu snosi isključivo Međimurska županija, te da se niti naši vijećnici u Županijskoj skupštini nisu dovoljno trudili da se dvorana uvrsti u županijski proračun.
Koliko nam je poznato, da bi se projekt takve veličine uvrstio u županijski proračun, inicijativa mora doći od načelnika ili gradonačelnika. Iz dopisa se jasno vidi da načelnik Dragutin Lisjak nije to ni jednom napravio u tih 13 godina. Uz to moglo bi se postaviti pitanje koliko puta je načelnik Dragutin Lisjak pozvao te vijećnike u skupštini, da ih upozna sa potrebama Općine Domašinec, za što bi trebali lobirati i boriti se u skupštini. Načelnik izgleda nije upoznat sa činjenicom da nije dosta da vijećnik na nekoj sjednici skupštine izjavi da Općina Domašinec treba sportsku dvoranu i svi odmah trče to ugraditi u proračun. Tako ne funkcionira niti naša općina, a kamo li županija. Slična stvar je i na tržištu gdje treba poslati puno ponuda i pokucati na sto vrata, kako bi se dobio jedan posao!
Općina Domašinec je darovala zemljište školi da se potakne gradnja dvorane, i tu je po svemu sudeći kraj angažmana načelnika Dragutina Lisjaka oko borbe za dvoranu. Znači, svi ostali načelnici, koji svakodnevno vode borbu za napredak svojih općina, u stvari nemaju pojma i ispadaju ‘bedaki’ jer neprestano obilaze i županijske čelnike i službe, ministarstva RH, a sve sa ciljem da realiziraju projekte bitne za svoju općinu. Očito ne shvaćaju da je dosta dati zemljište za dvoranu, a dalje se nek ostali bore.
Slobodno postavite pitanje načelniku Dragutinu Lisjaku koliko puta je bio kod bilo kojeg od župana u proteklom razdoblju, obavještavajući ga o projektima koji se rade ili se planiraju raditi u našoj općini. Odgovor bi Vas mogao iznenaditi. Pitajte ga koliko puta je zvao nadležne u županiji ili župana da pita u kojoj je fazi projekt sportske dvorane u Domašincu. Odgovor, 0 puta. Da je nazvao koji put, ne bi na kraju dopisa napisao da nitko od nadležnih nije napravio nikakve konkretne korake, a najvjerojatnije niti neće.
Saznao bi da nadležni ulažu ogromne napore da se pronađe najpovoljniji model ne samo za Domašinec, nego i za sve ostale koji još nemaju dvoranu. Da se komunicira sa svima koji su bili ili jesu u takvoj situaciji ne samo u Hrvatskoj nego i širom Europe. Da ne sjede i ne čekaju da ih netko nazove i pita ih da li im slučajno treba dvorana da im riješe. Ne gospodine načelniče Dragutin Lisjak! Oni ulažu ogromne napore, ali Vi to očito ne znate!
Da je načelnik kontaktirao nadležne u Županiji, saznao bi da je sporni prelazak ceste i te kakav problem. Ako i dođe do realizacije projekta i dvorana se izgradi, nakon što se obavi tehnički pregled i dobije uporabna dozvola, Općina može dvoranu dati u najam školi. Po zakonu, ne može dati na korištenje općinske prostore bez naknade (primjer, prostori za udruge). Da bi škola mogla dvoranu koristiti, mora dobiti suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Ministarstvo šalje komisiju koja, također, vrši pregled funkcionalnosti dvorane, vanjskih terena kao i sigurnost dolazaka i odlazaka djece u i iz dvorane. Dakle, da bi Ministarstvo dalo školi dozvolu za izvođenje nastave, prije svega, mora biti omogućen siguran prelazak ceste. Nije dovoljno iscrtati zebru i postaviti ležeće policajce… Ministarstvo želi čistu situaciju, tj. ne želi snositi odgovornost u slučaju da neko dijete strada od naleta automobila!
Prema dopisu koji je načelnik Dragutin Lisjak uputio, jeftinije je ići potrošiti 3 000 000,00 kn na kupovinu novog zemljišta nego pokrenuti postupak povrata darovanog zemljišta u općinsko vlasništvo.
Pogledate li financijsku konstrukciju koju je načelnik Dragutin Lisjak predstavio u dopisu, ispada da općina iz svog proračuna može bez problema izdvajati po 500 000,00 kn za provedbu projekta.
Nije li to interesantno?! Da se u proteklih 13 godina izdvajalo po tih 500 000,00 kn imali bi dvoranu bez problema! A da ne spominjemo da se uz takav trud i energiju koja je utrošena da se ‘progura’ kupovina Šampiona, kroz tih 13 godina mogla napraviti ne samo dvorana nego još puno toga! I ne bi bili među nerazvijenima! Da, po indeksu razvijenosti spadamo među nerazvijene općine, ali to niste nigdje mogli čuti, jer je to, između ostalog, jako dobar pokazatelj (ne)sposobnosti, kvalitete i količine rada koji je utrošen na razvoj općine od strane načelnika Dragutina Lisjaka.
Sad se pokazuje da načelnik Dragutin Lisjak proteklih 13 godina nije htio raditi ništa po pitanju dvorane, pod izgovorom da su mu iz Županije rekli da će oni to odraditi. Kako je moguće sad odjednom, pokazati takvu odlučnost i preuzimanje stvari u ‘svoje ruke’? Ispada da mu je trebalo 13 godina da donese odluku da će općina nešto napraviti!
Možda mu je činjenica da se propali disko klub Šampion neće prodati nikome još dugo vremena, čak niti za 1.800 000,00 kn (koliko je vlasnik u jednoj od svojih ponuda tražio samo da se riješi Šampiona), pomogla u toj odluci? Ili mu je netko sa strane ‘pomogao’ da donese takvu odluku? Plaćaju li se time stari dugovi? Sve su to pitanja koja možete postaviti načelniku Dragutinu Lisjaku dok ga sretnete!
E, sad. Zašto se bunimo i protiv cijene ove nekratnine?
Dragutin Lisjak u pismu spominje da je Općina Domašinec naručila Elaborat procjene vrijednosti nekretnine disko kluba ‘Šampion’. Taj isti elaborat Općina je platila 12-ak tisuća kuna i po tom elaboratu procijenjena vrijednost nekretnine je otprilike 3 milijuna kuna. Međutim, procijenjena vrijednost nije isto što i tržišna vrijednost, odnosno, tržišna vrijednost je onolika koliko je netko za nju spreman platiti.
Možda najbolji i najsvježiji primjeri za to su zgrade u gradu Čakovcu – Međimurski trgovački centar (MTC) kraj glavne Inine benzinske pumpe i zgrade MTČ-a d.d. u stečaju u samom centru grada. Primjerice, za MTC je prije par godina bio napravljen elaborat procjene. Procijenjena vrijednost bila je oko 47 milijuna kuna (objekt je veličine oko 4.800 kvadrata). Dugo se prodavao na tržištu, da bi bio prodan prošle godine u studenom i to za iznos od oko 3 milijuna kuna (!?).
Drugi primjer, kompleks zgrada MTČ-a u centru Čakovca na više od 26.000 kvadrata, procijenjen je na oko 33 milijuna kuna, da bi bio prodan, također, prošle godine za oko 5,7 milijuna kuna sa kompletnim inventarom koji je unutra. Dakle, MTC je prodan za 3,5% od procijenjene vrijednosti, dok je MTČ d.d. prodan za 17% od procijenjene vrijednosti. Prema tome, cijena propalog disko kluba Šampion ne bi trebala biti veća od cca. 510.000,00 kn? Ma da je i milijun kuna?!? Još jedno pitanje za nečelnika Dragutina Lisjaka! Zašto je pristao na tako visoku cijenu?
Nadalje…. Postavite načelniku Dragutinu Lisjaku pitanje zbog čega je odbio javnu raspravu i referendum o toj temi, riječima ‘dok sam ja načelnik, referendum za kupnju nekretnine disko kluba Šampion, nikad neće biti raspisan’. Čega se boji, ako je to tako dobar, da ne kažemo savršen projekt?
Cijela ova situacija pokazuje pravu sliku rada u našem Općinskom vijeću, te koliko se odluke vijeća uvažavaju od strane načelnika Dragutina Lisjaka. Točnije, uvažavaju se dok su u skladu sa onim što je načelnik Dragutin Lisjak zamislio. Čim je došla situacija da vijeće ne izglasa kako je zamišljeno, načelnik Dragutin Lisjak pokazuje svoje pravo lice. Koristi se svim zakonitim, i još više nezakonitim sredstvima da natjera vijećnike da prihvate njegovu zamisao.
Prva ‘žrtva’ bio je Sandro Cikač, vijećnik sa načelnikove liste ‘nezavisni’, koji nije prisustvovao prvoj sjednici na kojoj se raspravljalo o kupnji nekretnine disko kluba šampion Šampionu održanoj 18.6.2016.
Prema riječima Sandra Cikača, dan prije 14. sjednice i na sam dan sjednice, Dragutin Lisjak je zvao desetak puta telefonom ne bi li mu Sandro potvrdio svoj dolazak i da mu objasni da je kupnja nekretnine disko kluba Šampion ‘super stvar’ za selo i za njega. Sandro se nije javljao na telefon i nije došao na spomenutu sjednicu. I to mu možda Dragutin Lisjak u prvom trenutku ne bi toliko zamjerio.
Međutim problem je nastao kada je na kraju spomenute sjednice, uvidjevši da su se na vijeću pojavili svi oporbeni vijećnici, ustvrdio da on nikoga od ‘svojih’ nije zvao niti molio da dođe na vijeće, a na što mu je oporba dobacila da laže i da dobro znamo da je u više navrata pokušavao dobiti člana Općinskog vijeća iz svoje nezavisne liste – Sandra Cikača.
Sandro Cikač je u tom trenutku u očima Dragutina Lisjaka, očito postao problem broj 1, a da Sandro to nije ni slutio. Kada ga već nije uspio dobiti telefonom, Dragutin Lisjak pokušava ga ‘dobiti’ dva dana kasnije ‘lukavim’ email-om (slika 1). U prvom dijelu email-a spominje mu fotografije s proslave Dana Općine Domašinec u Turčišću, te mu ih nekoliko šalje u prilogu. Ali s obzirom da je Dragutinu Lisjaku očit cilj ovoga email-a dogovoriti sastanak s njim ‘oči u oči’, spominje mu prebacivanje slika na USB s kojim bi Sandro onda došao do njega u Općinu. Sandro Cikač je mladi dečko koji je tek krenuo u život, a s obzirom da omladini općinske slike i ne predstavljaju nešto u životu, Dragutin Lisjak u drugom dijelu email-a ima i ‘as u rukavu’. Pita ga za presliku diplome jer mu je ‘kao’ našao posao u struci.
Slika 1. Preslika email-a Dragutin Lisjak – Sandro Cikač (P.S. NIJE FOTO-MONTAŽA)
Sljedeće što se dešava je nevjerojatno i sramotno za jednog općinskog načelnika i sve one koji su sudjelovali u tome.
U petak, 24.6.2016., Sandro je na poslu. Radi u privatnoj firmi koja se bavi metalnom industrijom, u centru Domašinca. U jednom trenutku do njega pristupa kolega s posla, kojeg šalje načelnik Dragutin Lisjak, s porukom da brzo mora do Općine kako bi potpisao polugodišnje izvješće s obzirom da je propustio sjednicu 14.6.2016. Sandro na to odmah ostavlja posao i u radnoj uniformi brzo odlazi do Općine. U Općini ga srdačno, sa osmjehom dočekuje načelnik Dragutin Lisjak pitanjima poput ‘Kako si? Kako je na poslu? Što ima novoga?’, te o osobnim stvarima. Sve lijepo i ugodno.
U jednom trenutku razgovora, načelnik Dragutin Lisjak uzima snop papira i daje Sandu na potpis uz obrazloženje da je to samo polugodišnje izvješće. Sandro, kojem se žuri, jer je zapravo na poslu, potpisuje se na mjesta koja mu je prstom pokazao Dragutin Lisjak. Nakon svih potpisa načelnik Dragutin Lisjak uzima snop papira i veli Sandru u stilu: ‘Sandro, hvala ti lijepa… Zabio si mi nož u leđa, među ovim papirima potpisao si tu pred svjedocima i obrazac za stavljanje svog mandata kao člana Općinskog vijeća Općine Domašinec u mirovanje… Ne želim više imati s tobom posla!’
Sandro se, sav šokiran i u nevjerici, vraća iz Općine na posao. Još nema niti 25 godina, studira paralelno uz rad i što si sad on može misliti o povjerenju u ovakav sustav? Sustav podmetanja, uhljeba, nepotizma, laži, korupcije, ucjene, itd. i to tu, u vlastitom dvorištu!?
Druga ‘žrtva’ sjednice je vijećnica načelnikovog koalicijskog partnera SDP-a, koja ne može više izdržati pritiske kojima je izložena, a bitna je i činjenica da niti ne podržava ideju o kupovini Šampiona. Da bi ‘maknuo’ vijećnicu SDP-a, načelnik Dragutin Lisjak poteže svoje ‘dužnike’ u SDP-u, ‘uvjerava’ ih da je to fantastičan projekt i da Ivana mora biti zamijenjena.
O zbivanjima u SDP-u nećemo, to je njihova interna stvar, ali je načelnikova volja izvršena. Dotična vijećnica stavlja svoj mandat u mirovanje, a na njezino mjesto treba doći podobniji vijećnik ili vijećnica. Odabir pada na Petru Đebrić Haček, koja se izjasnila da podržava taj projekt, znači odgovara traženom.
I onda u pismu koje vam je na adrese poslao načelnik Dragutin Lisjak, licemjerno optužuje oporbu da mi ‘poduzimamo niz neprimjerenih i nedoličnih radnji koje on niti u snu nije mogao zamisliti da smo spremni učiniti’? Pa što je to oporba učinila? Zar je slanje dopisa u medije na tu temu neprimjereno i nedolično ponašanje? Samo Općinski načelnik Dragutin Lisjak to smije raditi? Mi ostali smo građani drugog reda? Onda se postavlja pitanje u kojem svijetu on to živi?! Svijetu Sjeverne Koreje?
Ignorirajući odluku vijeća koje je odbilo kupovinu Šampiona, nepunih mjesec dana kasnije predsjednik vijeća Dragutin Furdi saziva novu sjednicu, na kojoj bi se ponovno pokušala ‘progurati’ kupovina Šampiona. Nedolaskom oporbe, koja je svoj stav o tome rekla na 14. sjednici, sjednica nije održana zbog nedostatka kvoruma. Opet se pokazuje sva raskoš načelnikovog nepoznavanja zakona.
A i obrazloženje vezano uz projekt MM-SR centra se drastično mijenja.
U prvotnom dopisu prilikom poziva na 14. sjednicu Općinskog vijeća općine Domašinec, načelnik Dragutin Lisjak piše da bi se taj prostor iskoristio za svlačionice, za domara, za voditelja kompleksa, skladišta i spremišta za potrebe općine, tuševe i restoran, a gornji dio bio bi prostor koji bi se preuredio za stolni tenis, pikado, šah…
U dopisu prilikom poziva na sjednicu u mjesecu srpnju, priča se promijenila. Načelnik Dragutin Lisjak odustaje od ideje restorana, vjerojatno kako ne bi ‘dobio protiv sebe’ vlasnike ostalih privatnih lokala na području općine, a na gornjem dijelu disko kluba Šampion bi se još dodala teretana (?!?!).
Konferencijska dvorana u Domašincu? Zar Domašinec ima nekoliko desetaka tisuća građana? Zar na području općine posluju velika poduzeća s velikim brojem zaposlenih? Imamo razvijeni turizam kao što su toplice u Općini Sveti Martin na Muri, pa da nam dolaze turisti u velikom broju? Zar Općina Domašinec ima smještajne kapacitete kamo bi smjestila ‘sve te ljude’ prije konferencije ili po završetku konferencije?
Zadružni dom u Domašincu je sasvim lijepo uređeni za konferencijsku dvoranu, te ako Dragutin Lisjak vidi priliku u tome da bi se Općina Domašinec mogla početi baviti konferencijskim turizmom, u toj svojoj namjeri može početi odmah, bez da gubi vrijeme i općinski novac na izradu projektne dokumentacije! Uostalom, dvorana u zadružnom domu mu je stalno prazna, pa mu nitko neće smetati. A tu je i novo uređena dvorana u Turčišću.
Ili ako je to tako veliki biznis, neka svojim novcima kupi Šampion, prenamjeni ga, do njega napravi sportsku dvoranu i ostale sportske terene, te iste neka onda iznajmljuje Općini Domašinec, te drugim fizičkim i pravnim osobama, a ne da se troši vaš i naš novac, koji krvavo i teško zarađujemo, i od kojeg čelništvo općine sasvim solidno živi, ali se njihov osjećaj odgovornosti prema trošenju istog u posljednje vrijeme baš i ne pokazuje!
U svom dopisu načelnik Dragutin Lisjak piše da argumente koji su se koristili protiv kupnje nekretnina koristili od strane oporbe neće navoditi, te da oporba nije dala niti jedan konkretan prijedlog kako realizirati projekt izgradnje dvorane. Isto tako ne može shvatiti kako je prihvaćen prijedlog izmjena i dopuna proračuna, a onda biti protiv kupovine Šampiona.
Tu moramo skrenuti pozornost na činjenicu da konto na kojem su ‘kao rezervirana sredstva za kupovinu nekretnine’ ima naziv Sportske dvorane i rekreacijski objekti. Broj konta je 42126 ako bi netko htio točno vidjeti. Dakle niti jedne riječi da su ta sredstva namijenjena za kupovinu Šampiona. Ta se sredstva isto tako mogu iskoristiti za početak izgradnje dvorane pokraj škole.
Ali na žalost neće! Dakle tvrdnja načelnika Dragutina Lisjaka da su to sredstva namijenjena za kupovinu Šampiona nije baš istinita. Možda on to tako misli, kao i mnogo puta, ali u proračunu piše nešto drugo.
Dakle, oporba nije dala niti jedan prijedlog kako izgraditi dvoranu. ‘Zaboravio’ je spomenuti činjenicu da isto tako, nezavisni vijećnici na niti jednoj od sjednica na tu temu, nisu dali nikakav argument koji bi opravdao kupnju Šampiona! Stalno ponavljanje tvrdnji ‘Vi ste protiv dvorane’ ili ‘Vi ste protiv naše djece’ nisu nikakvi dokazi opravdanosti kupnje! Isto se tako, u nastavku sjednice, pokazalo koliko nezavisni vijećnici ‘misle svojom glavom’, kao što su pozivali ostale članove vijeća prilikom pokušaja da se prihvati odluka. Naime, pokazalo se da uopće nisu vidjeli elaborate na koje se načelnik Dragutin Lisjak stalno poziva, da nemaju pojma o iznosima o kojima se raspravlja!
Njima je dosta da im je načelnik Dragutin Lisjak, valjda prije sjednice, rekao da ta odluka mora biti prihvaćena i da je taj projekt super! Znači razmišljanje svojom glavom, ali samo onako kao je načelnik Dragutin Lisjak rekao. Svako drugo razmišljanje je neprihvatljivo i opasno.
Nezavisni vijećnici, očito, ne shvaćaju da načelnik Dragutin Lisjak i njegova pozicija ovise o svakom njihovom glasu, što se i pokazalo na 14. sjednici. Ne shvaćaju da su, na račun toga, mogli izboriti puno toga, ako ne za napredak općine, onda bar za svoju ulicu ili okolinu u kojoj žive, i na taj način opravdati povjerenje koje ste im ukazali birajući ih u općinsko vijeće!
U dopisu se spominju i dvije dodatne stavke o kojima vijeće isto tako nije čulo ništa na sjednicama. Prva je uređenje tzv. Titovog parka. Za sve vrijeme koje se nalazi na mjestu prvog čovjeka Općine Domašinec, načelnik Dragutin Lisjak nije osim u košnju uložio kunu u njega, niti je to smatrao za shodno. Dakle preko 20 godina. Sad bi se to uređivalo, čak se spominju i sve popularnije fontane, da ostalo ne navodimo. A da li ste negdje u dopisu uočili ikakvu informaciju vezanu uz financiranje gradnje istog? Niste naravno.
Kao što je za rekonstrukciju Šampiona i dodatnog objekta namijenjeno 1.200 000,00 kn, što će po tvrdnjama načelnika Dragutina Lisjaka biti dosta za sve, tako bi valjda 100 000,00 kn bilo dosta za uređenje parka. Iznos smo mi napisali, nije tvrdnja načelnika Dragutina Lisjaka, jer on se ne usudi reći koliko bi to koštalo i odakle bi se financiralo!
Druga je postavljanje panela za proizvodnju struje na krovište MM-SR centra.
Ideja hvale vrijedna. Ali kad bi se to provelo? Piše načelnik Dragutin Lisjak, može se koristiti 80% financiranje iz fonda za zaštitu okoliša i sredstava EU. Zar je čovjek zaboravio kako ide procedura? Prvo treba sve riješiti, odnosno isfinancirati projekt, a tek onda se sredstva vraćaju. Pa bar je on bio uključen u takav projekt u našoj općini i trebao bi znati tu činjenicu. Očito je lakše napisati da će novci doći iz fonda, a Vi nemate što pitati za detalje, točno onako
kako funkcioniraju nezavisni vijećnici kojima ste Vi dali glasove. Činjenica je da se tu radi o milijunskim iznosima.
Druga stvar vezana uz panele je tvrdnja da bi se iz njih napajale skoro sve bitne građevine u općini, plus javna rasvjeta, plus Šampion i dvorana. Prvo što ‘bode’ u oči je da bi se taj MM-SR centar napajao strujom iz panela. A zbog čega se onda konstantno naglašava da Šampion ima struju dostatnu i za dvoranu? Tom tvrdnjom pada u vodu argument da se Šampion kupuje zbog komunalija koje ima.
Sljedeća stvar koja nije objašnjena je način na koji bi se struja iz panela dovela do svih tih građevina koje bi trebale koristiti tu struju? To je potez do Turčišća na jednu stranu i groblja na drugu stranu. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je za postavljanje šest rasvjetnih stupova u ulici V. Nazora trebalo, ajmo reći, minimalno 7 godina, koliko bi onda trebalo za ovo, jer bi se do svakog od tih objekata morao vući poseban vod.
I za kraj postavit ćemo pitanje nezavisnim vijećnicima i vijećnici koalicijskog partnera!
Kolegice i kolege, ako vam se kolega Dragutin Lisjak toliko ‘poziva’ na školsku djecu, jeste li vi spremni prihvatiti svaku odgovornost koja iz takve odluke proizlazi? Da li ste spremni imati na duši nečije krvave ruke i razaranje jedne obitelji, ako se, ne daj Bože, dogodi kakva nesreća djetetu prilikom odlaska ili povratka iz dvorane? A ovom odlukom se ta mogućnost drastično povećava.
Da li ste spremni preuzeti odgovornost umjesto učitelja koji bi u tom slučaju kazneno odgovarao i umjesto njega podnijeti kaznu koja bi zadesila tog učitelja? Da li ste spremni prihvatiti odgovornost za sve bolesti koje djecu mogu zadesiti kad se onakva znojna nakon tjelesnog budu vraćali u školu i još budu zakasnila na sljedeći sat? Što ako se to dogodi Vašem djetetu ili djetetu nekog Vama bliskog? Koga ćete kriviti?
Članovi oporbe Općinskog vijeća Općine Domašinec
