Ususret parlamentarnim izborima 11.9.2016. godine postavili smo pitanja kandidatima s kandidacijskih lista kako bi se čim bolje mogli predstaviti javnosti i građanima.
Prvi kandidat koji će se predstaviti je predsjednik Međimurskog demokratskog saveza Željko Pavlic.
Odgovorio je na aktualna pitanja malih plaća međimurskih radnika, kako planira obrazovane mlade kadrove vratiti u Međimurje, kako će predstavljati naš kraj u Saboru te zašto se ponovno odlučio kandidirati za Sabor nakon skoro osam godina pauziranja u visokoj politici. U nastavku možete pročitati detaljne odgovore.
Potkraj 2013. na međimurskoj je burzi rada bilo evidentirano malo više od 8300 nezaposlenih, danas ta brojka iznosi 4800, a plaće su i dalje 20 posto manje od hrvatskog prosjeka. Kako riješiti taj problem ako uđete u Sabor?
Mjere za rješenje ovog problema niskih plaća u Međimurju dio su našeg Izbornog programa Međimurskog demokratskog saveza ‘Međimurska putovnica’. MDS smatra da treba hitno poduzeti kratkoročne i dugoročne mjere koje bi rezultirale povećanjem najnižih plaća u Međimurju, a time i u Hrvatskoj, a pogotovo u najosjetljivijim industrijskim granama, tekstilu i obući, u kojima je zaposleno i najviše žena. Za nas to nije samo socijalno-gospodarsko, već i političko pitanje, jer smatramo da jedan od osnovnih ciljeva bavljenja politikom mora biti i smanjenje jaza između najnižih i najviših plaća, siromaštva među radnicima i socijalnih nejednakosti.
Kratkoročno, prvi korak ka povećanju najnižih plaća bio bi promjena Zakona o minimalnoj plaći, vraćanje na odredbe Zakona iz 2008. g. zbog jednostavnosti i transparentnosti obračuna uz izmjene Članka 4., stavak (2): ‘Minimalna plaća za razdoblje od 01. 01. 2017. godine iznosi 50 posto prosječne mjesečne bruto plaće ostvarene u prethodnoj godini kod pravnih osoba u RH, prema objavi Državnog zavoda za statistiku’. Npr. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama u RH u 2015. g. bila je 8.055 kuna, minimalna bruto plaća iznosila bi 50 % od te bruto plaće, odnosno 4.027 kuna, a neto plaća iznosila bi oko 3.100 kuna. Mjera povećanja minimalne plaće imala bi veliku važnost upravo u Međimurju, jer je posebnost Međimurja i u tome što je veliki dio radništva zaposlen u gospodarskim djelatnostima koje su niskoakumulativne i u kojima se isplaćuju male plaće, nešto više od sadašnjeg zakonskog minimuma za minimalnu plaću, 2. 496 kune. Prosječna mjesečna plaća u Međimurju u 2013. g. iznosila je 3.835 kuna i bila je niža za 19.7 % od one prosječne na nacionalnom nivou. Prosječna plaća u najosjetljivijim branšama bila je još niža; u proizvodnji odjeće u kojoj je zaposleno 1.863 (većinom) radnica, bila je 2.892 kune, u proizvodnji kože i obućeu kojoj je 1.225 zaposlenih bila je 2.982 kune, u građevinarstvu sa 2.783 zaposlenih plaće je bila 3.352 kune, a u trgovini sa 2.824 zaposlena plaća je bila 3.556 kuna (podaci su iz 2013.g., ali se situacija nije bitno promijenila). Govorimo o prosječnim plaćama po branšama, što znači da je prosječna plaća radnika još i niža, niža od visine novopredložene minimalne plaće, tako da bi povećanje minimalne plaće imalo utjecaja i na ukupni rast plaća u Međimurju.
Dugoročno predlažemo promjenu statusa tekstilne i obućarske industrije u Industrijskoj strategiji RH iz Problematične u Strateške, kako bi te industrijske grane imale pristup potporama koje bi im omogućile razvoj iz radno-intenzivnih u industriju dodanih vrijednosti, inovacija i novih proizvoda. U tom cilju u Čakovcu bi trebalo osnovati Tekstilno-obućarsku jezgru, servis za pomoć poduzetnicima i firmama te branše u ostvarenju tog cilja.
Ako uđem u Hrvatski sabor prvi korak bio bi mi upravo podnošenje prijedloga za promjenu Zakona o minimalnoj plaći.
Kako planirate mlade, obrazovane kadrove vratiti nakon fakulteta u svoje rodno Međimurje i koji će biti način da ih se zadrži u ovoj regiji?
Međimurska županija, međimurski gradovi i općine i druge institucije (i MDS je od svog osnutka 2005. godine stipendirao više od 100 studenata, većinom slabijeg imovinskog stanja) uložile su mnogo sredstava u stipendiranje međimurskih studenata, odnosno poboljšanje obrazovne strukture Međimurja. I sada je veoma teško gledati podatke da ti studenti, odnosno školovani stručnjaci ne mogu naći svoje mjesto u Međimurju ili pak rade na slabije rangiranim poslovima. Ukoliko želimo osigurati njihov ostanak u Međimurju moramo im osigurati adekvatna radna mjesta. Tu je potrebno, po nama, prvo organizirati, u okviru Hrvatskog zavoda za zapošljavanje burzu koja bi posebno pratila ponudu i potražnju te međimurske populacije i umjeravala sredstva iz mjera za zapošljavanje mladih u tom cilju. Radnih mjesta za visokoškolovane kadrove trenutno zapravo u Međimurju ima malo, pa treba uložiti sve snage, da se u Međimurskoj županiji potiče ekonomija znanja i inovacija u svim gospodarskim granama, kako bi ti visokoobrazovani ljudi ostali u Međimurju, na radnom mjestu za koje su se školovali. A posebno bi trebalo uskladiti potrebe, kratkoročne i dugoročne, gospodarstva i obrazovnog sustava.
Ako pobijedite na izborima, kako ćete se zalagati za Međimurje? Zašto bi baš Vama Međimurci trebali dati svoj glas?
Kao osnivaču i predsjedniku MDS-a, međimurske regionalne i hrvatske regionalističke stranke, aktivnosti će mi biti usmjerene ka ostvarenju temeljnog programa MDS-a ‘Međimursko protuletje’, usvojenog na osnivačkoj skupštini MDS-a 2005. godine u Čakovcu i Izbornog programa ‘Međimursko protuletje’ za izbore 2016. godine, MDS je za ove izbore međimurskoj javnosti predstavio izborni program ‘Međimurska putovnica’. Taj program u cijelosti je okrenut Međimurju i proizlazi iz Međimurske stvarnosti. MDS je međimurska regionalna stranka i nema rezervne varijante osim zaštite međimurskih interesa. Tako će se naš kandidat, bude li izabran u Hrvatski sabor, posebno zalagati za: Očuvanje regionalne autonomije Međimurja, Povećanje minimalne plaće, Jačanje potpora tekstilnoj i obućarskoj industriji, Decentralizaciju i regionalizaciju Republike Hrvatske, Novi izborni sustav kako bi se osigurala ravnomjerna zastupljenost hrvatskih regija u Hrvatskom saboru i Poboljšanje položaja mladih u društvu. Ja sam jedan od kandidata na listi MDS-a, jedinoj listi na kojoj svih 14 kandidata ima međimursku adresu. Ulaskom nekog od kandidata sa liste MDS-a u Hrvatski sabor, Međimurje bi dobilo autentičnog predstavnika, zastupnika čiji se interes za Međimurje ne bi izgubio u interesima neke nacionalne stranke, on bi bio pravi međimurski glas u Hrvatskom saboru!
Kako to da ste se ponovno odlučili kandidirati za Sabor nakon skoro osam godina pauziranja u visokoj politici? Zašto Međimurska demokratska stranka ne raste nego politički ‘vegetira’ i koliko redovnih članova imate? Zašto primjerice MDS u Međimurju nije prepoznatljiv glasačima kao IDS u Istri?
Ja sam cijelo vrijeme u politici, osnivač sam i predsjedniku MDS-a, međimurske regionalne i hrvatske regionalističke stranke od njezina osnutka 2005. godine i od onda su sve moje aktivnosti usmjerene ka ostvarenju temeljnog programa MDS-a ‘Međimursko protuletje’, usvojenog na osnivačkoj skupštini MDS-a 2005. godine u Čakovcu. Osnovni ciljevi tog programa su očuvanje i jačanje regionalne autonomije Međimurja, zalaganje za decentralizaciju i regionalizaciju Republike Hrvatske, razvoj i tranzicija međimurskog gospodarstva iz radno-intenzivnog u ekonomiju znanja, zaštita najosjetljivijeg dijela međimurskog gospodarstva, poboljšanje obrazovne slike Međimurja i očuvanje i valorizacija međimurske tradicije i kulture.
Vodeći MDS u tom cilju proteklih godina je ostvareno nekoliko značajnih projekata i inicijativa koje su išle u cilju zaštite međimurskih interes a kod svog osnutka MDS je osnovao Fond za stipendiranje međimurskih studenata preko kojeg je stipendije i potpore dobilo više od 100 studenata, kod osnutka oformljena je i Plaketa MDS-a za očuvanje međimurske kulturne baštine koju su do sada dobili najzaslužniji pojedinci i udruge, kao saborski zastupnik 2006. godine podnio sam Hrvatskom saboru Interpelaciju o položaju tekstilne i obućarske industrije u Republici Hrvatskoj, pokrenuo sam inicijativu za donošenje Deklaracije o jedinstvenosti Međimurske županije 2013. godine u Skupštini Međimurske županije, pokrenuo sam mnoge inicijative upozoravajući na moguće slabljenje dosegnutog stupnja međimurske regionalne autonomije. Ulaskom zastupnika MDS-a u Hrvatski sabor sve te inicijative dobile bi na snazi, sa mogućnosti pravovremenog reagiranja na moguće promjene npr. regionalnog ustroja Hrvatske.
MDS sa svojih 700 članova spada u red manjih stranaka u Hrvatskoj, ali je istovremeno snažna regionalna i regionalistička stranka. Mi nikako ne vegetiramo, a međimurskoj javnosti su zasigurno poznate brojne akcije i inicijative koje provodimo od svog osnutka. IDS je osnovan početkom devedesetih, kada su se zauzimale pozicije kod slobodnog biračkog tijela, a istarsko biračko tijelo tada se opredjelilo za IDS, koji je prepoznao želju Istrijana za regionalnim identitetom. MDS je osnovan 2005. g. kada je biračko tijelo u Međimurju već bilo opredijeljeno za velike nacionalne opcije. MDS svoju snagu ne vidi u broju članova, već u idejama koje zastupa i za koje će se i u budućnosti principijelno i po svaku cijenu boriti. Zato i izlazimo na ove izbore. MDS je međimurska regionalna stranka i nema rezervne varijante osim zaštite međimurskih interesa.
