Tomislav Končevski, predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada povodom Praznika rada posalo je priopćenje koje prenosimo u nastavku.
‘Za Međunarodni praznik rada Vlada Domoljubne koalicije i Mosta svojim je građanima pripremila “izdašne” poklone u vidu rezova i nove pljačke osiromašenog naroda, što ih predstavlja kao reforme. Zdravi će biti samo oni imućni, u zasluženoj mirovini uživat će samo oni rijetki koji je uspiju doživjeti, a Vlada se nada, umjesto da se posveti otvaranju novih radnih mjesta, da će se djedovi i unuci tući za isto radno mjesto, pri čemu još pokušava nametnuti i devetsatni radni dan.
Od početka jasno naklonjena kapitalu i profitu, ova antiradnička Vlada, s kojom postoji tek mizeran socijalni dijalog jer o suštinskim socijalnim i gospodarskim pitanjima jednostrano odlučuje, ruga se u lice radnicima i nezaposlenima, a klanja centrima financijske moći.
Zato, premda je danas praznik, nema se što čestitati jer svjedočimo ubrzanom odljevu mladih i visokoobrazovanih iz zemlje, potplaćenim radnicima koje poslodavci dodatno iskorištavaju ugovorima na određeno vrijeme i zloupotrebom agencijskog rada, ogromnom broju nezaposlenih bez izgleda da ikada više dođu do radnog mjesta, čiji će broj samo rasti u najavljenoj privatizaciji državnih tvrtki.
Svim svojim odlukama i mjerama do sada ova je Vlada pokazala da ne poštuje i ne slavi nego grubo ponižava i obezvređuje rad i radnike. Podilaženjem kapitalu, kao svojoj temeljnoj “reformskoj” orijentaciji, ova Vlada Hrvatsku pretvara u zemlju posvemašnje socijalne nesigurnosti i negira njezinu ustavnu definiciju socijalne države.
Za dostojnije uvjete života i rada, nasuprot nemilosrdnom iskorištavanju, radnici su se izborili još prije 130 godina u Chicagu kada su istaknuli zahtjeve “tri osmice” – osam sati rada, osam sati odmora, osam sati razonode. Vlada Domoljubne koalicije i Mosta svojim nas odlukama, čini se, želi baciti natrag u 19. stoljeće da ponovno povedemo istu borbu za rad i radnike.
Praznik rada u Hrvatskoj se počeo obilježavati 1890. godine pod sloganom – “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”. S trenutačnom Vladom ni rada, ni života dostojna čovjeka, jedva bijednog preživljavanja. Stoga, sve što vam u ovom trenutku možemo poželjeti jest da izdržite i preživite “izazove” i “reforme” ove vlasti, u nadi da ćemo se zajedno izboriti za sigurnost posla, nova radna mjesta i poštene plaće.’
