U petak, 29. travnja su čelnici Međimurskog demokratskog saveza, Željko Pavlic, predsjednik i Zlatko Lovrenčić, potpredsjednik MDS-a, održali su konferenciju za medije na kojoj su se osvrnuli na obilježavanje 1. svibnja Međunarodnog dana rada, u kontekstu pogoršanja položaja radništva, pogotovo onih sa najmanjim primanjima, u Međimurju i Hrvatskoj.
– Međimurski demokratski savez obilježava 1. maj, Međunarodni dan rada, ali i Dan međimurske županije, na nešto drugačiji način od ostalih stranaka, bez slavljeničke atmosfere, upozoravajući na i dalje težak položaj dijela radništva, a tu posebno mislimo na radnice, žene, koje u velikom broju i za male prihode, rade teške poslove, uz prevelike satnice i u čestim noćnim smjenama. Podaci nam tako govore da je u 2014. godini u međimurskom gospodarstvu, u branšama u kojima je zaposleno najviše žena; u proizvodnji kože, odjeće, tekstila i trgovine, bilo zaposleno ukupno 6.308 osoba, koje su primale prosječnu plaću o d 3.028 do 3.622 kune.
Govorimo o prosječnim plaćama po branšama, što znači da su plaće radnika još i niže. Niže i od prosječne međimurske plaće u gospodarstvu od 3.929 kuna, koja opet za 20 % zaostaje za prosječnom hrvatskom plaćom koja iznosi 4.902 kune. Čak 98 % zaposlenih u međimurskom gospodarstvu ima nižu plaću od one prosječne u hrvatskom gospodarstvu. I to je slika Međimurja – rekao je Pavlic i dodao:
– Ona je nešto drugačija od slike koja se plasira i ovih Dana međimurske županije, slike u kojoj nema sivih tonova, slike u kojoj sve pršti od razigranih boja. I ovaj put slušamo hvalospjeve međimurskoj radišnosti i mudrosti i pohvale izvanrednim uspjesima međimurskog gospodarstva. Uspjesima koji se ostvaruju u izvozu i produktivnosti, što rezultira pozitivnom bilancom. Međimurje je proglašeno lokomotivom hrvatskog razvoja i uzorom za sve županije. No, nitko n i jednom riječju, nije spomenuo, a kamo li zahvalio, međimurskim radnicama i radnicima, a i oni su svakako zaslužni, što za najnižu plaću u Hrvatskoj ostvaruju tako izvanredne rezultate, a od kojih oni zapravo imaju male koristi – smatra Pavlic.
Istaknuto je kako MDS smatra da treba hitno poduzeti mjere koje bi rezultirale poboljšanjem položaja upravo siromaštvu najizloženijih dijelova radništva. No, na žalost, aktualna vlada radi upravo suprotno, teret najnovijih predloženih reformi prebacuje na leđa onih najslabijih, radnika i umirovljenika. Jer, nije svejedno ako se odvaja 89 kuna za dopunsko zdravstveno osiguranje iz plaće od 3.000 kuna ili iz plaće od 7.000 kuna.
– Zbog toga smo predlagali i predlažemo da prvi korak u poboljšanju položaja radnika s najmanjim primanjima, a od njih treba početi, bude povećanje minimalne plaće. Očito je da se pitanje povećanja najnižih plaća neće riješiti bez zakonskih obaveza, pa MDS predlaže da prvi korak u tom cilju, koji je moguće ostvariti u najkraćem roku, bude promjena Zakona o minimalnoj plaći, kojim bi se povećao iznos minimalne plaće ,tako da bi udio minimalne plaće u prosječnoj trebao dostići 50 %. Po tome bi, sada, visina neto minimalne plaće bila 3.100 kuna. Teret ovog povećanja ne bi išao na teret poslodavaca, već države npr. smanjenjem poreza na dobit. Takvim povećanjem plaća bio bi obuhvaćen velik broj radn ika u Međimurju – rečeno je.
Za MDS to nije samo socijalno-gospodarsko, već i političko pitanje, jer smatramo da jedan od osnovnih ciljeva bavljenja politikom mora b iti i smanjenje jaza između najnižih i najviših plaća, siromaštva među radnicima i socijalnih nejednakosti. Unatoč svemu, MDS čestita 1. svibnja – Međunarodni praznik rada, svima, pogotovo radnicima, sa željom da ga proslave u krugu svoje obitelji, sa kojom su na žalost, zbog radnih obaveza, sve rjeđe i rjeđe – poručio je Pavlic.
