Povodom proglašenja ‘Godine Nikole Šubića Zrinskoga’ saborski zastupnik Živoga zida Ivan Vilibor Sinčić tijekom upravo završene sjednice Sabora održao je zapažen govor u kojemu je posebno apostrofirao Međimurje. Iz toga razloga govor prenosimo u cijelosti.
‘Da je slavna obitelj Zrinski živjela u Francuskoj, danas bi o njoj bile napisane stotine knjiga, snimljene desetine filmova, otvoreno bar 50-ak muzeja. Sva ostavština bila bi temeljito renovirana i prezentirana javnosti. Država bi kroz kulturne sadržaje povezane sa Zrinskima stekla veliki ugled, a turizam bi zarađivao iznimno puno.
Čak su i naši susjedi, Slovenci i Mađari napravili neusporedivo više od Hrvatske u zaštiti svog povijesnog blaga. Dovoljno je pogledati dvorce i pripadajuće muzeje u Murskoj Soboti i Kešteliju i vidjeti kako se na dostojan i pametan način treba odnositi prema vlastitoj tradiciji i vlastitoj prošlosti. Tamo je država uložila primjerena sredstva u održanje vlastitog identiteta i sad se na ta mjesta slijevaju rijeke gostiju i turista i čekaju u velikim redovima.
A kako se mi odnosimo prema našoj kulturi i povijesti, konkretno prema obitelji Zrinski? Zrinske su cijenili francuski kraljevi, pape, cijela Europa, čak i njihovi protivnici, kroz više stoljeća. Cijela obitelj je poginula na braniku Hrvatske, a što smo mi poduzeli da im iskažemo primjerenu počast?
Javna je tajna da nismo uspjeli još ni približno obraditi arhivsku građu o Zrinskima, a kamoli obnoviti graditeljsku ili drugu materijalnu ostavštinu. Kulturnog turizma nema ni u tragovima. Imamo operu iz 19. stoljeća, nismo čak ni spomenike uspjeli postaviti kako treba, a dio spomenika su nam izgradili Mađari, a i danas se na njima češće nalaže svježi vijenci iz Mađarske, nego iz Hrvatske. Imamo predivan dvorac i sjedište Zrinskih u Čakovcu koji samo što se nije srušio. Prvi potres u Međimurju će pretvoriti dvorac u prah i pepeo. Upravo nedavno odlomio se velik dio vanjskog bedema.
Godinama Ministarstvo kulture dodjeljuje premalo sredstava za obnovu dvoraca Zrinskih. Zašto se takva važna pitanja žele prebaciti na EU fondove od kojih očito nema previše koristi? Zbog čega se dvorci i muzeji Zrinski prepuštaju bilo kome na upravu osim državi, kada se radi o ostavštini nacionalnog, europskog značaja? Zašto pripreme za obilježavanje 450. godišnjice bitke kod Sigeta, godine Zrinskog, nisu počele još prije dvije, tri godine i zašto nisu bila predviđena adekvatna proračunska sredstva u tu svrhu?
U zadnji trenutak se pokušava nešto prigodno izmisliti da bi kroz kozmetičko obilježavanje pojedinci dobili političke poene, da bi netko uz pomoć Zrinskih mogao biti vijest od jednog dana. Uvažavamo li činjenicu da su Zrinski predsjedali i ovim Hrvatskim saborom kroz gotovo dva stoljeća? Znamo li da je svojevrsni kult Zrinskih zaslužan za stvaranje hrvatske vojske, pa i same hrvatske države koju danas imamo?
Nije li šteta da su se po tako važnom pitanju više angažirale udruge građana i pojedinci od resornih ministarstava i ostalih institucija?
Iz svih navedenih razloga pozivam ovaj cijenjeni dom, predstavništvo cijelog našeg naroda i nacionalnih manjina, da postavimo dugoročnu strategiju prema čitavoj ostavštini obitelji Zrinskih, a ne samo prema jednoj obljetnici.
Neka se ciljano ulože i znanstvena i kulturna istraživanja o Zrinskima u obnovu i prezentaciju očuvanog, a slijedom toga, nedvojbeno će biti ostvarena višestruka korist. Osim izvjesnih društvenih ostvarenja, siguran sam da će povezivanjem takvih ulaganja sa turističkim sadržajima donijeti odgovarajuću financijsku korist.
Dakle, dame i gospodo, kolege zastupnici, govoreći globalno, nitko ne zna za bitku kod Sigeta, svi znaju što je Alamo. Nemamo pravog filma ni o Domovinskom ratu, a da ne kažem, o obitelji Zrinski. Iskoristimo ono što možemo. I u kulturi i u turizmu.’
