Stvari su se nakon parlamentarnih izbora iskristalizirale i sve se posložilo baš kako je planirano i kako treba biti, zar ne!?
Eto, gospodin “(…) Petrov” ipak nije “nasjeo i neće odvesti Most u ralje komunista (…)”Naravno, “(…) neće on biti ni mostobran za spašavanje SDP-a (…)”!
Dakle, napokon će (već je i vrijeme) – prestati nesmiljena borba za vlast – i ono nemilosrdno svakodnevno “šamaranje” Mosta. I slijeva i zdesna, kaže gospodin Petrov. Oni “šamari” slijeva po svemu sudeći bili su strašniji, žešći i nemilosrdniji od onih s desne strane.
Oni zdesna, za pretpostaviti je, bili su mnogo blaži – onako više kao kad majka, kao fol, “ošamari” svoje mezimče.
Ono “šamaranje” zdesna, zapravo je bilo fingiranje šamara – bili su to “šamari” više za publiku, pa nek’ si sad neprijatelj misli što mu drago i nek’ se poždere od jeda, jer, bože moj, i gospodin Božo je svjestan toga. Majka je majka, majčinska ljubav je neupitna i nepresušna, ma kakva god joj bila djeca.
Naime, majka i jest tu da doji i štiti svoju djecu od zla, da ih ljubi, da ih odgaja i savjetuje što, kako i na koji način preživjeti u džungli odraslih prepredenih i lažljivih dvoličnjaka.
Ako je sudbina tako odredila, a izgleda da jest, šef Mosta će konačno odahnuti, počinuti (zaslužio je!) i mirne savjesti poći na počinak i poput djetešca u kolijevci utonuti u, davno sanjani, san.
Zašto se sve ovo događalo i zar se baš ovako moralo završiti? Mislim, sve ovo što se u i oko Mosta događalo.
I, nije fer od onih koji su gospodina Petrova onako silno rasrdili. Stvarno nije lijepo od ranog jutra nekome dizati tlak – krvni tlak.
Na jutarnjoj kavi, za susjednim stolom, slušao sam razgovor dvoje stručnih i kompetentnih osoba – u civilu. Osobe su u liku zdravstvenih radnika – kao što je i šef Mosta.
Razgovarajući o aktualnom političkom trenutku – što je top tema svih razgovora u Hrvatskoj – njih dvoje međusobno utvrđuju gradivo što je posao liječnika, pa kažu: “Kod prvog susreta s pacijentom u ordinaciji – radi postavljanja što preciznije dijagnoze – liječnik prvo od pacijenta uzima anamnezu”.
Anamneza je, zapravo, “skup podataka što ih bolesnik daje liječniku o svome (zdravstvenom) životu prije sadašnjeg stanja”.
Potom, u razgovoru s pacijentom, liječnik stručno prosuđuje kakav i koliki je “akutni”problem pacijenta da bi na osnovi svih raspoloživih podataka dobivenih od pacijenta postavio ispravnu dijagnozu.
E, sad. Je li, i koliko je, gospodin Petrov, po struci psihijatar i šef Mosta, u svoje političke sugovornike proniknuo? Pomalo je dvojbeno, osobito ako je o političarima riječ, koliko je uspio proniknuti i odvagnuti o kakvim je osobama riječ?
Jer, ako je iskrenost igdje poželjna tad je to kod liječnika. Osim, naravno, ako se od liječnika ne traži bolovanje kao opravdanje za markiranje s posla ili za švaleraj.
Bez iskrenosti i iskrenog odnosa pacijent–liječnik nema efekta u liječenju.
Međutim, u politici (barem u Hrvatskoj) iskrenost nikako nije vrlina. Jer, maheri političkog“ringišpila”, svih mogućih boja, obmana i podvala jedva čekaju da se na političkom nebu pojavi neiskusni “žutokljunac” koji se ne snalazi u iznenadnoj, novoj, poziciji, poziciji važnog političkog čimbenika, kojeg prepadne politički uspjeh, a nagli uspjeh, nenaviknute na kamere i svjetla reflektora, i te kako zna ponijeti. Naravno, i zbuniti.
Osobito ako za to nije spreman ili, naprosto, za tako nešto nema dovoljno želučane kiseline i kapacitet da “provari” raznorazne igre i igrice…
Evo, čak i svećenstvo očekuje iskrenost od svojih vjernika, da budu vjerni Bogu, da žive Evanđelje, da budu krotki i ponizni, da se ne uzohole (jer oholost je grijeh!) kao što su se, u izobilju, uzoholili mnogi naši suvremenici kako bi im – u godini milosrđa, koja je upravo započela, odriješili grijehe.
I, kako onda ne razumjeti ojađenog svećenika – da ono što je objavio na svome fb profilu, a vezano za pregovore Mosta, SDP-a i Z. Milanovića – da su to pročitati, čak, i njegovi neprijatelji.
Uvrijeđen, ojađen i potišten čovjek, (objavljeno 22.12.2015.), najavljuje gašenje svoga fb profila.
Baš šteta!
Negdje sam pročitao ono već svima poznato:
“Što ne želiš da tebi drugi čine, ne čini ni ti drugome”!
No, sreća se uvijek osmjehne nekome…
Ne nužno i boljemu!
A, UMALO JE POŠLO PO “ZLU”!
