(iliti puno babica – kilavo dijete!)
Odavno je poznato da nas Amerika (USA) u mnogočemu podržava i savjetuje, Velika Britanija (UK) također u mnogim područjima prišapne nam kako što učiniti, Rusija nam i savjetuje i “poručuje”, od Kine bismo koješta mogli naučiti (recimo, po pitanju nataliteta) dok nas EU danonoćno i poučava, ali i kara, kažu, sve je to za naše dobro, a o susjedima, i prekograničnim i “ograđenim” da i ne govorimo.
Nije za povjerovati koliko su nam susjedi – što pojedinačno što u međusobnom suglasju skloni i dobronamjerni. Moglo bi se reći da nas, čak, vole iako bi bilo prikladnije da se međusobno više poštujemo i uvažavamo.
Dobrim susjedima i prijateljima, naglašavaju naši političari, ne damo ni kvadratni kilometar našega teritorija.
Bože, pa, kakvi smo mi to ljudi, kakvi smo susjedi? Da, kraj ovako velikog Jadrana, ni milju mora i morskoga dna ne damo susjedima, mislim… pa stvarno… – koje smo mi cicije!
I, što je našim susjedima drugo preostalo nego – posve stiha zeru nas prisluhnuti. Nije to bilo neko odveć ozbiljno špijuniranje nego – više onak’ – kak’ i inače susjed susjeda prisluškuje i špijunira. Onak’ – trača radi.
Živo me zanima postoji li negdje nama nepoznat čimbenik – koji je zainteresiran za našu kolektivnu sreću – a da nas oko nečega još nije posavjetovao?
Zašto nas, recimo, ne savjetuju, a da mi to prihvatimo – kojim metodama i kojim sredstvima – što prije i što bezbolnije doseći napredak i kolektivnu sreću?!
Unatrag četvrt stoljeća “savjetnici” nas ni na trenutak ne ostavljaju na miru. Iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu – na nešto nas nagovaraju, poučavaju nas – razumije se – sve za naše dobro (osobito u predizborno vrijeme kao i pred neki od referenduma).
A, znate zašto to čine?
Oni nas vole! Oni nas trebaju. Pa i danas trebaju naše glasove. Za skorašnje parlamentarne izbore. A, i nadalje misle da smo guske – domaće (ne one u magli) i da smo daltonisti.
Misle ta naša uvažena gospoda, valjda da ni boje ne razlikujemo. Ne znamo što je crno – što bijelo, što je crveno – što plavo, a ni ne naslućujemo kakvo je stanje u sivoj zoni i društva i gospodarstva, a kamoli da bismo razlikovali, recimo, pedesetak nijansi sive boje.
Mi, jednostavno, nismo zreli i ne znamo što je za nas dobro. Ne shvaćamo i ne razumijemo sve one mudre poruke s hrvatskog trodijelnog Olimpa?
Pa, sad, od masu tih poruka koliko ih je uistinu dobronamjerno o tome bi se i nadugo i naširoko moglo, a i trebalo, ozbiljno razgovarati. Naravno, ne i razglabati!
A, tko nas sve nagovara i kroz čiji cecek nas doje svojim porukama?
Ma, zamislite!
Savjetuju nas oni koji nam uzimaju mjeru, oni koji nam bez šnajderskog metra kroje gaće i baš ih briga paše li nam ta njihova mjera i taj njihov kroj.
Fućka im se ako su nam gaće pretijesne, ako nas previše stišću na onome, dolje, osjetljivome mjestu, fućka im se ako nam je reproduktivno područje pregrijano pa nam se “punoglavci” kuhaju, presporo plivaju, a i nešto su malobrojni dok u Lijepoj našoj hara – “bijela kuga”.
Na sve to – naši će “savjetnici”, tek, odmahnuti rukom i nastaviti po svome.
Intelekt građana je podcijenjen do bola. Premda im građani na izborima omogućuju život careva, život na visokoj nozi, dok oni i dalje 24 sata dnevno po jednoj te istoj noti trube li nam trube, a znamo koliko vježbanje trube – para uši.
Optužbe i protuoptužbe političkih rivala, već viđene obmane i neistine o onome drugome postale, klasika su našega političkog života.
Zašto govoriti o drugome?
Govorite o sebi, uglednici naši!
Zašto biste se toga sramili? Pohvalite se! Valjda imate čime?
Nek’ iz vaših usta narod čuje koje su vaše kvalitete, koje su vam odlike, čime ste (osim novca) zadužili svoj narod, koji su vaši uspjesi, jeste li pošteni, koliko ste – baveći se politikom – stekli imutka, a ne da bez imalo srama i bez čvrstih dokaza i odgovornosti za izgovoreno, upirete prst u onoga drugoga!
Budite humani!
Učinite humani čin i prestanete nas “savjetovati”! Znaju ljudi, a da im vi ne solite pamet, kako i koga će na izborima birati i izabrati.
Iskustvo nam govori, gospodo – svih minulih godina dok ste nas Vi “savjetovali”, kao za pokoru – birali i izabirali smo pogrešne ili, čak, loše ljude na važna, pa i najvažnija mjesta u politici.
Ako nas prestanete “savjetovati” možda nam se posreći izabrati moralne, stručne i sposobne ljude – ljude državničkih kvaliteta, a ne…
Zato dame i gospodo, ponizno vas molimo, zastanite, učinite korak – unazad!
Utihnite, barem, do parlamentarnih izbora!
Prestanite s lažnim obećanjima! Prestanite nas obmanjivati, prestanite govoriti o drugima, govoriti o političkom takmacu (nemojte misliti da vas ljudi ne poznaju)!
I još nešto vas molimo!
Kao javne osobe (plaćeni ste iz proračuna kojeg punimo svi mi) kada javno istupate, kada govorite, izrecite to Hrvatskim književnim jezikom,(zaslužujemo to!) pa se neće događati da građane “nipodaštavate” kako je 24. listopada 2015. u kameru izjavio vrlo učen i visoko rangiran čovjek – jedan od potpredsjednika Sabora.
Vaše plaće i privilegije su vam izgleda ipak važnije od mnogo toga pa i od jezika kojim – i kako ga – govorite.
Gospodo!
Gledamo i čujemo vas!
Jer, ako i dalje ovako nastavite, teško ćemo održati primjerenu razinu uporabe Hrvatskoga književnog jezika među našim parlamentarcima – a osobito ćemo ga teško održati u Europi kao 28. službeni jezik.
Za Boga miloga, prestanite nas na bilo što nagovarati!
Ma, tko da ste ili odakle ste – prestanite nas “savjetovati”!
Dozvolite barem jednom – bez vašega uplitanja – da narod odluči koga će birati i izabrati, jer kaže ona narodna:
“Puno babica – kilavo dijete!”