Najprije je malena Malta pokazala hrvatskoj policiji kako je moguće na stadion ne pustiti divljake koji sebe nazivaju navijačima vatrenih, ali i razni BBB, Torcide, Kohorte i slični razbijači inventara, izloga, automobila, ljudi i drugih vrijednosti, a posebno bacači raznih zapaljivih i dimnih naprava na igralište.
Zatim nam je Island pokazao kako postupiti s bankarima koji bezobzirno varaju i u trajno ropstvo uvode svoje kako to oni kažu komitent, a ja sam to zvao poslovni prijatelj. Island je pokazao kako nema sile koja može zaustaviti proces ili postupak kako bi se zaštitilo stanovništvo i domaći kapital. Naši bankari, guverneri, viceguverneri i ministri prvo što čine je da zaštite banke i to uglavnom strane, jer su domaće davno rasprodale, a s njima bogatstvo i ponos hrvatski.
Gledam koliko se prepucavaju vlast i oporba oko jadnih izbjeglica s bliskog i drugog istoka, a sve u predizborne svrhe. Zašto se ne ogledaju u mađarskog premijera Viktora Orbana, koji prvo brani svoju državu i svoje ljude i materijalna dobra i jasno ukazuje tko je ili nije kriv za izbjegličku krizu, koja je definitivno američki proizvod.
Jer mi koji nešto pamtimo, znamo da su Amerikanci prije nekoliko godina ove iste ISSILOVCE nazivali borcima za slobodu, a sada su terorističke skupine koje prisiljavaju stotine tisuća ljudi da spas potraže u omraženoj kršćanskoj Europi. Premijeru Milanoviću, bilo bi dobro nešto prepisati od Orbana zbog svih nas u sve siromašnoj i napaćenoj Hrvatskoj, koja ima svojih nekoliko milijuna izbjeglica po cijelom svijetu, koji su ipak u većem broju otišli zato jer ovdje nisu imali od čega živjeti. I još uvijek odlaze. Hrvatska je članica Europske unije, a ne nekakvih balkanskih tvorevina.
Pred dva mjeseca u kolumni sam napisao kako Zoran Mamić, nije trener za Dinamo, nakon Olimpiyakosa uvjeren sam kako sam u pravu i on je jedini krivac što Dinamo neće prezimiti u Europi.
Minulih dana dobio sam nekoliko pozivnica za skupove ili događaje i u zaglavku pročitao, kako na kraju slijedi ‘zakuska’. Upravo ta riječ ‘zakuska’ me gotovo zabrinula, jer još jedna nehrvatska riječ na mala vrata vraća u svakodnevnu uporabu i to nakon dvadesetak godina, koliko je kraljevao ‘domjenak’, dobri hrvatski naziv za malo pod zub i u grlo. Tu su još neke ustaljene riječi: maltene, iako, nivo, ajmo reći, raskršće, taman, frižider, kavga, penal, ofsajd, izvinite, saučešće, autoput, raskršće te drugi srbizmi i turcizmi.
Nadolazeći izbori ipak su više interes političara i medija, a manje ljudstva, no tu i tamo se potegne priča i prognoze o 8. studenom 2015. kao danu koji treba donijeti promjene na bolje. Pita me čovjek iz HDZ-a za koga ću glasovati na izborima. Odgovorih mu, ako obećate ukinuti zabranu nastupa Marka Perkovića Thompsona u Rijeci i Puli, glasujem za vas i to odmah. Jeeeee, to nije u našoj nadležnosti, to uređuju gradovi i gradonačelnici, odgovori mi HDZ-ovac ciljatelj na viši položaj u novoj vlasti.
Je, onda nemate moj glas, kao niti ovi koji Thompsonu ne dopuštaju da u Puli i Rijeci, ali i drugim ‘crvenim’ gradovima pjeva najljepše hrvatske domoljubne pjesme, rekoh domoljubnom dužnosniku. Nisam inzistirao na ukidanju naziva Titovih ulica i trgova u hrvatskim naseljima i gradovima, jer bi čovjeka naljutio, nego sam ga počastio vlastitom žganicom od divlje kruške, najboljom na području negdašnje Austrougarske.
Vidjeh ovih dana kako zori grožđe za izborne i kasne berbe i to su moji izbori prije ali i poslije 8. studenog. I proizvod će biti bolji, bajkovit kako bi rekli Grula i Mikec. Meni na zadovoljstvo, Kojteru, Cmrečnjaku, Štamparu, Borisu i Petru na ponos. Veli Kojter, bit će ‘za pod zoub ‘ na ‘Martinjskim danima, ali zakuske neće biti, dok njegovo srce bije.
