(naravno, podržavam prosvjetare u zahtjevima za više plaće, međutim…)
Jesu li prosvjetari i prosvjetna struka, kao i mnogi drugi vrijedni i zaslužni ljudi, u Hrvatskoj podcijenjeni i što je tome uzrok? Nažalost, jest, prosvjeta je podcijenjena. Pa, iako je struka plemenita, prosvjeta i prosvjetari podcijenjeni su do bola. Uzrok ovako nakaradnog stava društva prema prosvjeti i njenim protagonistima odvajkada leži u prosvjetnim radnicima. Njima, i roditeljima školaraca, se uvijek manipuliralo.
Naravno, štrajk prosvjetnih radnika/djelatnika (uzmite kako vam drago) zbog niskih plaća na početku školske godine – kao i štošta toga u Hrvatskoj – malo koga iznenađuje.
Problem plaća prosvjetara nije nov – zapravo, problem je star koliko i Hrvatska država. Vrijeme štrajka, isto, nikoga ne iznenađuje. Što snažniji politički pritisak, ne bi li se nešto iskamčilo od vladajućih, tempiran je baš pred parlamentarne izbore. Što, također nikoga ne iznenađuje. To je njihovo legitimno pravo.
Ovakvo rješavanje problema odavno je poznat, a tema je već toliko prežvakana da… Tek rijetki pojedinci iz prosvjete ozbiljno razmišljaju, i to javno kažu, o sustavnom rješavanju problema, a ne međusobno se nadmudrivati i svađati.
Čitam što kaže jedan ugledni profesor iz Splita: ‘Prvo, treba politiku potjerati van iz zbornica, a potom uvažavajući mišljenje svakog pojedinca, krenuti u sustavno osmišljavanje programa i njegovo postupno uvođenje i provođenje u školama!’
Dakle, treba se riješiti politike (još više politikanata) u zbornicama. Ako se to uspije postići, postići će se mnogo, ali… (e, da nema ovoga ‘ali’ – problemi bi se brže i lakše rješavali).
…ali politika (i politikantstvo) je nekima primamljivija od svoga osnovnog poziva. Od politike se lakše i bolje živi, pa su se pojedinci za politiku uhvatili kao što se stidna uš zna uhvati za ufrkanu stidnu dlaku.
Cijeneći sve što mi je u osnovnoj školi dala i čemu me naučila s mojom nekadašnjom učiteljicom Dragicom, na obostrano zadovoljstvo, telefonski često razgovaram. Premda je u poodmakloj životnoj dobi – neku večer mi je kazala – ni ona ne podržava ovakav način štrajka prosvjetara…
Trud i neprocjenjiv društveni značaj prosvjetara cijenim, podržavam i njihov zahtjev za većim plaćama. No, ne podržavam načinom provođenja štrajka u školama.
Evo, zašto ne podržavam.
Zakonska obveza svakog roditelja jest barem osnovnoškolsko obrazovanje svoje djece. U protivnom slijede sankcije. Po logici iliti zdravoj pameti odraslih i odgovornih ljudi, ali i po rasporedu sati nastave u školama, poštovana gospodo, djeci je mjesto u školskim klupama!
Vi, gospodo prosvjetari, osmislite model i način kako, gdje i u koje vrijeme ćete štrajkati i kako ćete natjerati vlast da vas više uvažava i na sustavno rješavanje nagomilanih problema u prosvjeti!
Slušajući ponoćne vijesti na HR čuo sam izjavu jednog od sindikalnih čelnika u prosvjeti kad novinaru u mikrofon izjavljuje – citiram: ‘Poručeno je roditeljima da nije pametno slati djecu u školu!’, završen citat. Zamislite, što je čovjek, sindikalni čelnik, izjavio (…)nije pametno djecu slati u školu! Prokleta je ta politika, zar ne.
Nevjerojatno, kolika je privlačnost i moć politike da svojom ružnom omaglicom mnogima zamagli rezom i rezonsko razmišljanje udaljavajući ih od realnog života.
Markiraju mnogi (i ja sam markirao i, naravno, za to bio propisno sankcioniran) – a markiranje se sankcionira neopravdanim satima, pokatkad slabijim ocjenama ili nečim puno gorim. Naravno, ako je markiranje učestalo.
Dok dovršavam ovaj uradak na vijestima javljaju da je štrajk u osnovnim školama okončan, dok gospođa iz osnovnoškolskog sindikata izjavljuje: ‘Nakon onog jučerašnjeg uvredljivog pisma (pismo namjere iz ministarstva… sindikatima u štrajku) poručujem premijeru da sam ponosna što sam učiteljica! Štrajk je uspio, a borba tek počinje!’
Podržavajući prosvjetare i njihove zahtjeve za većim plaćama – ne podržavam način kojim to žele ostvariti.
Izvolite gospodo sjesti – bez politike i politikanata u vlastitim redovima – izvolite se dogovoriti. Dovoljno ste zreli i obrazovani da osmislite kako (samo zajedništvom i rezonom možete do uspjeha!) i kojim sredstvima sindikalne borbe postići svoje ciljeve. Ne priklanjajte se niti jednoj vlasti, niti jednoj političkoj opciji, jer političari na vlasti se mijenjaju, a vi dame i gospodo ostajete u školama učiti našu djecu.
Ni za živu glavu ne odustajte od borbe. Podržavam vas, ali se ne slažem da se vaša borba prelama preko leđa najmlađih?
